I nakon presude Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu još iz 2006. kojom je utvrđeno da su mu povrijeđena ljudska prava, odnosno pravo na rad, država se nije udostojila vratiti obespravljenog profesora u školu, a još manje pristati na prijedlog tužitelja o isplati odštete od 20.000 eura, piše Novi list

Za Šundova, doktora filozofije i jednog od 'izbrisanih kadrova' s početka devedesetih prošlog stoljeća, koji je predavao Osnove marksizma – Teoriju i praksu samoupravnog socijalizma, nije se našlo mjesta da predaje tzv. zamjenske predmete, poput 'Osnova društveno humanističkih znanosti', 'Etike', odnosno 'Politike i gospodarstva'.

Čovjeka u naponu snaga u svojim kasnim tridesetim godina života, intelektualca s doktoratom i svojeg najboljeg kadra škola je 1991. proglasila 'tehnološkim viškom', kao da već nije bilo dovoljno što ga je degradirala s mjesta redovitog predavača u status 'neraspoređenog radnika'.

U to vrijeme Šundov, inače, rođeni Đakovčanin, bio je prije svega proučavatelj klasične njemačke filozofije, 'Hegelijanac', koji se nije dao uvući u dnevnu politiku. Bio je i mladi znanstveni suradnik Filozofskog fakulteta u Zagrebu s kritičkim poimanjem svijeta.

Nažalost, dojučerašnji kolege odbacili su dr. Šundova a osim njegovog pravnog zastupnika i Hrvatskog helsinškog odbora (HHO) čini se da se nitko nije htio uhvatiti u koštac s činjenicom da je zbog ljudske gluposti, zavisti ili nečeg trećeg, ovom čovjeku 22 godine oduzeto pravo na rad, napose ljudska prava.

Stvarni motivi višegodišnjeg odbijanja poštovanja i provođenja pravomoćnih presuda nisu jasni, a aktualna objašnjenja prosvjetnih tijela gotovo kafkijanska nakon sudskog procesa krležijanskog opsega. Sud u Strasbourgu utvrdio je da je tužena RH nepotrebno odugovlačila sa sudskim postupkom – ukupno osam godina.

Dva desetljeća ove muke koštalo me zdravlja i živaca. Agoniji kao da nema kraja. Imao sam i tu nesreću da sam nedugo nakon otkaza završio na ulici. Doslovno. Nakon teške rastave braka nisam imao kamo. Izgubio sam posao, prihode, stan.

Živio sam na glavnom kolodvoru, poput beskućnika. Da, teško je to zamisliti kad bijeli papir i penkalu zamijenite za stare novine i prljave klupe. Bila je to neka druga filozofija, filozofija preživljavanja. Budete gladni, najviše gladni pravde. I onda kad sam se najmanje nadao osmjehnula mi se sreća. Upoznao sam jednu divnu osobu, moju današnju ženu. Ona me je spasila s ulice i odvela u svoj dom – ispričao je Šundov.

Elektrotehnička škola u Zagrebu u Konavoskoj 2 tek od lani ima novog ravnatelja na čelu, Renata Matejaša, koji je preuzeo hipoteku dosadašnje prakse tumačenja ovog slučaja.

– Gospodin Šundov nema pravnih osnova za povratak na radno mjesto. Mi smo se konzultirali s pravnicima. Cijeli slučaj traje predugo, a presude su jasne a doista ne vidim nikakvog temelja da se ispune zahtjevi koje od nas traže, smatra Matejaš.

U Ministarstvu znanosti i obrazovanja pak kažu kako Šundov nikad nije bio njihov zaposlenik i peru ruke od svega.

'Gospodin Šundov nikada nije bio radnik Ministarstva, već Elektrotehničke škole u Zagrebu s kojom je, kao poslodavcem, zasnovao radni odnos i u kojoj mu je radni odnos i prestao – priopćili su iz Ureda za odnose s javnošću MZOS.