'Mislim da sam oduvijek volio jesti ljuto. S vremenom se razvila i ljubav prema tome. Taj okus jačine u hrani jednostavno mi odgovara', započinje razgovor za tportal Borna Duvnjak, pobjednik nedavno održanog zagrebačkog Okršaja ljutomana, što ga je organizirala tvrtka Volim ljuto.

Nema specijalnog treninga za ljuto, reći će, ali se s vremenom, uvjeren je, razvija sve veća tolerancija prema tome.

'Poznajem neke Slavonce i Baranjce koji imaju još veću toleranciju. Pretpostavljam kako se to razvija od malih nogu, a oni potječu iz krajeva u kojima je običaj jesti ljuti paprikaš i neka druga začinjena jela. S obzirom na prehranu, vjerujem kako onda Dalmatinci imaju niži prag tolerancije na ljutinu', smatra ovaj ljutoman, a otkriva da je probao i Carolinu Reaper, trenutno najljuću papričicu na svijetu prema Guinnessovoj knjizi rekorda.

'Bio je to poklon. Probao sam je manje od pola i bilo je stvarno pakleno. Ljutina me držala 10 do 15 minuta i nije popuštala. Cijeli sam se zacrvenio, počelo mi se štucati. Adrenalin ti poraste, što je jako zanimljivo. Tijelo je kao u stanju nekog blagog šoka. Srce počne brže kucati, uši trnuti, kao i ostali dijelovi tijela. Zanimljivo je to što se dogodi od samo komadića paprike', opisuje Borna Duvnjak.

Napominje kako ljudi mogu imati napad panike jer ne znaju što ih čeka.

'Znao sam da je ovo jako ljuto i bio sam spreman na to. Ljudi se iznenade koliko može nešto biti ljuto i koliko taj osjećaj može dugo trajati, a osjetila na jeziku jako reagirati. Ne bih nikako preporučio da se nekome takve papričice podvale ili da im se unaprijed ne kaže jer je bilo slučajeva da su ljudi zbog nedostatka znanja završavali čak i u bolnici u panici zbog suženja krvnih žila', kaže Duvnjak.

Više puta prije toga ovaj je ljutoman kušao Trinidad Scorpion Morugu, koja je do 2014. godine držala laskavu titulu najljuće papričice na svijetu, dok je s trona nije svrgnula Carolina Reaper.

'To definitivno nije nešto što se može jesti, da se tako kaže, rekreativno, nego probati ili u svrhu natjecanja. Ako se dodaju u jelo u malo većim količinama, ono postaje previše ljuto da bi se u njemu moglo uživati', opisuje.

Nakon takvih konzumacija voda ne pomaže. Vatra u ustima gasi se jogurtom i mlijekom. Stroga su to pravila kojih se pridržavaju i na natjecanjima na kojima se obaraju rekordi u ljutini. Sa zagrebačkog Okršaja ljutomana Duvnjak je izišao kao pobjednik. Na neko novo, slično natjecanje, otkriva nam, uskoro ne planira, ali nakon nekog vremena vjeruje da će se opet prijaviti.

'Dobra je stvar na ovakvim natjecanjima to što se na njima kreće s kušanjem od blažih prema sve jačim paprikama. Ove najblaže se mogu kupiti čak i na tržnici, poput Hot Portugala, te pojesti, a koriste se redovito i u jelima. Tek treća ili četvrta paprika, poput Jamaican Hot Reda, teško je jestiva u većim količinama', objašnjava ovaj ljutoman.

Natjecateljske propozicije su, dodaje, jasne - mora se pojesti jedna cijela paprika. On je došao do šeste po redu.

'To je bila paprika Habanero, jedna od najljućih. Tu je već dosta zapržilo. No, na moju sreću, dečko koji je završio na drugom mjestu nakon Habanera se predao, tako da je natjecanje trajalo oko 15 minuta. Već nakon pete minute i treće paprike, kada je počela velika ljutina, bilo je pitanje tko se od natjecatelja može bolje kontrolirati, dulje izdržati i ići dalje. Ja sam pojeo šest paprika i dio sedme kako bih potvrdio prvo mjesto', govori Duvnjak, pred kojim su ostale još dvije paprike, osma i deveta.

'Možda sam mogao i njih pojesti, ali mi je drago da nisam morao. Ljudi se u natjecateljskim uvjetima forsiraju i pokušavaju testirati svoje granice', otkriva nam.

Ovaj ljutoman voli zaljutiti ručak umakom, a posebice mu takvi okusi gode uz roštilj ili burgere.

'Osjećam kao da imam faze u kojima mi odgovara izrazito ljuto, pa onda stalno jedem tako. Prođe me to pa nekoliko mjeseci ne konzumiram uopće papričice ili jako malo', kaže Duvnjak.

Nakon 'vatrene' konzumacije osjeća se, govori nam, dobro i zadovoljno.

'Nakon natjecanja je bilo malo probavnih problema, ali je to povezano s količinom. Preplavi te neki osjećaj zadovoljstva, euforija. Vjerujem da oni koji vole ljuto uživaju u tome kada god za to imaju priliku', smatra.

Ljutomane opisuje kao malo starije muškarce, jače tjelesne konstitucije (smijeh), koji uživaju u roštilju i jače začinjenoj hrani.

'Nisam razgovarao s liječnicima o tome što se događa kada jedeš ljuto, ali sam čitao na internetu. Koliko sam čuo, ljutina čisti organizam, pomaže prilikom probavnih smetnji, općenito je zdrava. Naravno, ne treba pretjerivati', govori on.

Često se osobe koje vole jesti vrlo ljuto uspoređivalo i s mazohistima.

'I moj brat voli ljuto, ali ne baš u tolikim količinama, pa je rekao da je to neka vrsta mazohizma i da ljubav prema toliko ljutom mogu razumjeti samo pravi mazohisti. Možda i u tome ima neke istine', kroz smijeh će nam Borna Duvnjak, kojemu je teško najljući okus što ga je dosad probao usporediti s nekim jelom.

'Teško je to usporediti s bilo čime. Gorko ili slatko vrlo brzo nestane, a ovdje ljutina kao da se primi za usta, traje i drži', zaključuje.