'Veliki skok unaprijed', tako je Le Monde komentirao dogovor o uspostavi bankarske unije europskih ministara financija pred summit čelnika u Bruxellesu. Ako je sporazum o industrijama čelika i ugljena iz 1950. onemogućio rat između Njemačke i Francuske, odluka o nadzoru Europske središnje banke nad 200 najvećih bankarskih institucija u Europi onemogućuje smrt eura, tvrdi francuski list. Ovim se dogovorom na izvjesni način ispravila greška Ugovora iz Maastrichta, a to je bila ranjivost ekonomske i monetarne unije pred bankarskim krizama
No ideja, a potom i odluka o uvođenju bankarske unije polako se rađala te je došla tek četiri godine nakon bankrota Lehman Brothersa 2008. Odluka će se provoditi nakon 1. ožujka 2014, a nad bankama kojima je već trebala dokapitalizacija uvodi se u 2013. godini. Nadzor je zapravo tek nacrt za buduće rješavanje kriza, a sljedeća etapa mogla bi biti itekako delikatnija (čitaj: teža za usvojiti) od prve. Naime, pitanje je do koje će mjere i kojom će lakoćom velike nacionalne financijske institucije prihvatiti odluke koje se donose u međunarodnim centrima.
Naspram svih parametara koji upućuju da se radi o početnoj fazi izgradnje izlaska iz krize, s kojom se ionako dobrano kasni, službene reakcije su prosto ekstatične. 'Dogovor neprocjenjive vrijednosti' (Angela Merkel), 'božićni poklon za čitavu Europu' (Vassos Shiarly, ciparski ministar financija), samo su neke od prvih izjava odaslane nakon 14-satnih pregovora.
Samo tri zemlje nisu pristale na uvođenje novog mehanizma nadzora, Velika Britanija, Švedska i Češka, iako su britanski dužnosnici pozdravili odluku za Uniju, ponovivši da su interesi njihove zemlje 'zaštićeni'. Stoga, najveći skok naprijed zasad se prije svega nalazi u činjenici da se uspjelo doći do rješenja i premostiti brojne razlike, ne samo nacionalne, već i one između sedamnaest članica eurozone i dvadeset sedam članica Unije, a operativno i donekle sustavno suočavanje s krizom ionako započinje tek iduće godine.
