Nakon što je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić rekao da će podići spomenik žrtvama Holokausta ispred Pošte na Glavnom kolodvoru, na kojem se nalazi stara lokomotiva kojom su ustaše prevozili logoraše do koprivničkog logora Danica, a potom do masovnih gubilišta u Jadovnu i drugih logora u NDH-u, mnogi smatraju da se radi o još jednom pokušaju revizionizma jer je priča o lokomotivi poznatijoj po nazivu Crna Katica znatno kompleksnija nego što se čini. Za tportal tu najavu komentira Branko Lustig, koji se prisjeća njene sudbine, ali i sudbine Titovog Plavog vlaka
Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić ovih dana iskoristio je posjet članova Izraelsko-hrvatske međuparlamentarne skupine prijateljstva kako bi još jednom najavio podizanje spomenika žrtvama Holokausta i obnovu sinagoge u Praškoj ulici, koju su uništili ustaše.
Bandić je tom prilikom naglasio kako je obveza gradske vlasti da u Zagrebu podigne spomenik za šest milijuna židovskih žrtava nacističkog i fašističkog terora, najavivši kako će radovi na projektu spomenika ispred Pošte na zagrebačkom Glavnom kolodvoru krenuti za nekoliko mjeseci te da će biti zgotovljen za godinu dana.
Odabrana lokacija, prema Bandiću, osim što je 'frekventno mjesto ulaza u Zagreb', ima simbolično značenje jer su žrtve Holokausta deportirane u logore upravo željeznicom.
Bandićevo skidanje ljage pa odlazak u mirovinu
'Time ćemo Zagreb pozicionirati na karti europskih i svjetskih metropola u kojima svjedočimo svoju antifašističku povijest i predanost demokratskom, europskom civilizacijskom krugu', istaknuo je Bandić, dodavši kako je obveza Zagreba da skine mrlju s tamnog dijela hrvatske povijesti i ustaškog režima koji je u listopadu 1941. godine srušio sinagogu u Praškoj, ustvrdio je zaključivši kako nakon toga 'može otići u političku mirovinu'.
Prošlost Crne Katice još je prije dvije godine rasvijetlio portal lupiga.com, a samo nekoliko dana nakon odlaska Izraelsko-hrvatske međuparlamentarne skupine prijateljstva njezinu mračnu priču su kroz dokumentarni film ekranizirali studenti zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti u produkciji TV Studenta.
Crna Katica je naime gotovo pod okriljem noći u svibnju 1992. premještena sa Spomen-područja Danica nedaleko od Koprivnice, gdje su ustaše osnovali prvi logor u NDH-u, na lokaciju na zagrebačkom Glavnom kolodvoru. Lokomotiva koja je prevozila logoraše premještena je pod izgovorom i spletom novih ideoloških okolnosti te je zamijenila onu koja je vukla tzv. Plavi vlak Josipa Broza Tita na njegovim brojnim putovanjima. Ta je lokomotiva postavljena na frekventnom mjestu Glavnog kolodvora u srpnju 1982. godine povodom Dana ustanka naroda i narodnosti Hrvatske te 90. obljetnice rođenja Josipa Broza Tita.
Zamjena lokomotiva preko noći
Titova lokomotiva se dotad nalazila na mjestu na kojem se danas nalazi Crna Katica, ali je bez ikakvog stručnog mišljenja i obrazloženja premještena u dvorište novoosnovanog Željezničkog muzeja iza Glavnog kolodvora. Stočni vagon s natpisom 'trulo voće', kojim su logoraši dopremani iz koprivničkog sabirnog logora u Jadovno i ostala stratišta, a koji je s Crnom Katicom činio izložak u devastiranom Spomen-području Danica, danas se nalazi tek nekoliko metara od Titove lokomotive na otvorenom prostoru Željezničkog muzeja.
SUDBINA PARNJAČE
Služila tijekom Holokausta, ali i u obnovi porušene Jugoslavije
Crna Katica je izrađena 1891. u pogonima budimpeštanske tvornice lokomotiva MAV. Nakon Drugog svjetskog rata služila je u obnovi razrušene zemlje, ali i za izgradnju autoceste Bratstvo i jedinstvo na relaciji Zagreb-Beograd. Lokomotiva je bila u službi do 70-ih godina prošlog stoljeća, a 1976. godine, nakon odluke o slanju u rezalište, njezina sudbina je promijenjena te je odlučeno kako će postati dio Spomen-područja Danica. Detaljno je obnovljena i 1981. postavljena kao izložak u Spomen-području, a u svibnju 1992. godine dolazi na mjesto na kojem je danas i na kojem je zamijenila Titovu lokomotivu.
Zamjena lokomotiva 'preko noći' u jeku Domovinskog rata nije naišla ni na kakav otpor u javnosti, a o postavljanju Crne Katice izvijestio je jedino ugašeni Vjesnik, navodeći kako je ona zasluženo postavljena na zagrebački Glavni kolodvor jer se radi o 'jednoj od najstarijih parnjača u Hrvatskoj'.
Bandićev prijedlog za prostor budućeg spomenika ispred Pošte na Glavnom kolodvoru, na kojem se nalazi stara parnjača što je transportirala logoraše do njihovih krajnjih odredišta, mnoge je iznenadio, pa i Branka Lustiga, poznatog holivudskog filmaša i dobitnika Oscara, ali i logoraša koji je kao dijete preživio strahote koncentracijskih logora Auschwitza i Bergen-Belsena.
Uklanjanje sjećanja
Lustig, inače inicijator Centra za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja na Holokaust, ali i pokretač idejnog urbanističko-arhitektonsko-oblikovnog rješenja spomenika žrtvama Holokausta, u razgovoru za tportal navodi kako je Crna Katica neosporno sudjelovala u pogromu, ali kako je i sama postala žrtva povijesnog revizionizma.
Branko Lustig u telefonskom razgovoru rekao nam je kako je sve napravljeno pod okriljem povijesnog revizionizma te da je sve učinjeno kako bi se uklonilo Plavi vlak i sjećanje na jedno razdoblje.
'Obje lokomotive su žrtve povijesnog revizionizma. Lokomotiva koja je transportirala logoraše i koja se danas nalazi na Glavnom kolodvoru ni s čime ne odaje kako je sudjelovala u Holokaustu jer na njoj nema ni najmanjeg znaka ili pločice koja bi ukazivala na to. Na njoj se tek nalaze njezini tehnički podaci u pozlati. S druge pak strane, Titova lokomotiva je premještena u depo Željezničkog muzeja na otvorenom kako bi se zaštitila od atmosferilija, odnosno vanjskog utjecaja', kazao nam je Branko Lustig.
Slavni producent i žrtva nacističkog pogroma u razgovoru za tportal ističe još jedan podatak prema kojem ispada kako je mjesto najavljenog spomenika žrtvama Holokausta neprimjereno i tek simbolično.
'Židovi, ali i ostale žrtve ustaškog terora nisu prevoženi u logore s Glavnog kolodvora, već se njihov transport obavljao na području današnjeg Studentskog centra, pa je to mjesto primjerenije i povijesno utemeljenije od onog predloženog na Glavnom kolodvoru', ističe tportalov sugovornik.
Prikrivanje zlokobnih aktivnosti
Prve deportacije s prostora današnjeg Studentskog centra, odnosno Zbora, kako se tada nazivao, započele su krajem lipnja 1941. godine. Ondje je stizala prazna kompozicija u koju su ubacivani Židovi i ostali protivnici režima koji su zatim prevoženi u Danicu, a potom u Gospić te na Pag. Kasnije su u prostor današnjeg Studentskog centra dovođeni i Židovi izvan Zagreba, pa čak i iz Bosne. U ljetnim mjesecima 1941. s tog područja je u većini slučaja u smrt otišlo oko 2500 Židova, a to je mjesto bilo ključna tranzitna točka za transport Židova u NDH.
Kasnije je, doznajemo od Lustiga, sabirno mjesto prebačeno na periferiju Zavrtnice kako bi aktivnosti bile što manje vidljive, a deportacije su obavljane i s područja na današnjem raskrižju Vukovarske i Savske, preko puta sjedišta Ministarstva unutarnjih poslova, gdje se nalazio zloglasni ustaški zatvor.
'Osobno ne bih imao ništa protiv toga da se spomen-obilježje radi povijesne točnosti postavi upravo na području današnjeg Studentskog centra, a Crna Katica vrati u Jadovno. Ipak, treba reći kako je najvažnije održati sjećanje i ne dozvoliti ponavljanje pogroma, ali i revizije prošlosti', zaključuje Lustig.