U proljeće 2005. godine na jugoistočnom rubu Varaždina, u Brezju, odložena je prva bala komunalnog otpada. Trebalo je to biti privremeno rješenje jer Varaždin nije imao svoje odlagalište, a Turčin, gdje ga se dotad odlagalo, bio je pred zatvaranjem.

Plan je bio da se balirani otpad na navedenoj lokaciji privremeno skladišti do izgradnje regionalnog odlagališta otpada u Piškornici, namijenjenog za četiri županije.

Godinu dana od odložene prve bale tadašnje Ministarstvo zaštite okoliša i prirode izdalo je dozvolu da se otpad u Brezju može skladištiti najduže tri godine.

Međutim to privremeno se otegnulo sve do 2013. godine, kada je odložena zadnja bala u Brezju, gdje se nagomilalo 96.800 tona baliranog miješanog komunalnog otpada, a prekrio je površinu od 3,55 hektara.

Od prve bale pa do danas izmijenilo se nekoliko gradonačelnika Varaždina, župana, ministara i Vlada. Vodili su se sudski postupci protiv petero ljudi, a otpad je trulio i zagađivao.

Na kraju su svi optuženi presudom Vrhovnog suda oslobođeni, a 18 godina kasnije sanaciju će platiti porezni obveznici. Iako je isprava planirano da sanaciju plate u omjeru 60:40 Grad Varaždin i Fond za zaštitu okoliša, država je na koncu u predizbornoj godini velikodušno preuzela cijeli trošak na sebe, odnosno na građane. Sanacija nemara, za koji, prema sudu, krivca nema, stajat će 29,1 milijun eura s PDV-om, a trebala bi biti gotova u roku od 18 mjeseci od uvođenja izvođača u posao. Njega je pak dobila zajednica ponuditelja CE-ZA-R i HIS, koja se jedina javila na javnu nabavu.

Osim odvoza i obrade otpada, trebat će sanirati područje nešto veće od pet hektara.

Eksplozija tehnološkog otpada u Putu

Iako slučajevi nisu isti, ono što se dogodilo u Brezju dijelom podsjeća na situaciju iz spalionice Puto na Jakuševcu. Naime za eksploziju i veliki požar koji se dogodio u kolovozu 2002. godine također nitko nije bio kriv.

Podsjetimo, i tada je petoro ljudi završilo na optuženičkoj klupi jer ih se teretilo za teško djelo protiv opće sigurnosti, a smatralo se da su nepravilnim skladištenjem prevelike količine tehnološkog otpada odgovorni za požar. Grad je tužio svoje zaposlenike za pričinjenu štetu od 2,5 milijuna kuna i postavio je imovinsko-pravni zahtjev u kojem je potraživao 10,5 milijuna kuna. Sedam godina kasnije Županijski sud u Zagrebu zaključio je da niti jedan od četiri saslušana vještaka sa sigurnošću nije mogao utvrditi stvarni uzrok požara niti isključiti mogućnost da je izbio i na drugi način, odnosno da je bio podmetnut. Puto je zatvoren, a sanaciju su platili građani.