Iako se tijekom Hladnog rata gotovo svakodnevno zveckalo razornim balističkim projektilima, u vrijeme tog političkog sukoba koji je trajao od 1945. do 1991. godine neusporedivo manje država imalo je pristup nuklearnom naoružanju nego što je to slučaj u današnje vrijeme.

Danas u svijetu postoji sedam zemalja koje su uspješno testirale nuklearnu bombu, a od njih sedam pet su potpisnice ugovora o neširenju nuklearnog naoružanja. Riječ je o SAD-u, Rusiji, Velikoj Britaniji, Francuskoj i Kini, dok ugovore nisu potpisali Indija i Pakistan, a vjeruje se da nuklearni arsenal posjeduje i Izrael.

Rusija, točnije ruski predsjednik Vladimir Putin, učestalo naglašava da će se založiti za odustajanje od razvoja nuklearnog programa u korist razvoja energetske mreže, no posve je jasno to da najveća država na svijetu zasigurno neće u potpunosti odbaciti taj oblik naoružanja.

Tome u prilog idu i brojke, pa tako upravo Rusija prednjači brojem bojevih glava s nuklearnim naoružanjem – ima ih čak 7300, s tim da se njih 1576 nalazi u podmornicama, a najmanje ih imaju na takozvanim krilatim raketama, njih 790. Domet interkontinentalnih raketa je od 9000 do 11.000 kilometara, rakete lansirane s podmornica lete od 6500 do 9000 kilometara, dok ruski strateški raketni nosači imaju radijus kretanja od 10.000 do 14.000 kilometara.

Rusiju u stopu prate Sjedinjene Države sa 6970 bojevih glava, odnosno komada atomskog oružja. Prema dostupnim podacima, 1150 ih je locirano na sustavima na kopnu, 1050 na bombarderima tipa B-52 i B-2, a 2016 u podmornicama. 

Slijedi Francuska s 300 bojevih glava dometa 13.000 kilometara, potom Kina s oko 260 te Velika Britanija, koja ima 215 bojevih glava smještenih u podmornicama klase Vanguard, dometa 11.000 kilometara i brzine 24 Macha. Za Pakistan se vjeruje da posjeduje između 100 i 120 bojevih glava, dok ih Indija ima između 90 i 110.

Sjeverna Koreja, iako na mjesečnoj bazi testira projektile, prema procjenama u svojem arsenalu ima dvadesetak bojevih glava, no njihova je efikasnost vrlo upitna s obzirom na nepouzdanost i ograničeni domet.

Velik misterij je nuklearni arsenal Izraela, koji nije potvrdio ni zanijekao posjed takvog oružja. Za Izrael se pretpostavlja da u svojem naoružanju ima 80 bojevih glava, dok Iran, kao potpisnik ugovora o neširenju nuklearnog naoružanja, tvrdi da se njegov nuklearni program i proces obogaćivanja urana koriste isključivo u civilne svrhe.

Prema nekim podacima, na nuklearno oružje najviše troše Sjedinjene Države – čak 20 milijardi dolara godišnje, što je više nego sve ostale nuklearne sile zajedno, a ujedno su jedina sila koja je nuklearno oružje upotrijebila u ratu. 

Valja napomenuti da je na popisu zemalja koje su imale nuklearni program i bivša Jugoslavija koja je pokrenula svoj program obogaćivanja urana krajem 50-ih godina prošlog stoljeća, a nekadašnja država je po pitanju teške vode potrebne za taj razvoj surađivala s Norveškom.

Jugoslavenski nuklearni program je iz nepoznatih razloga zamrznut 1960. godine, ali je obnovljen nakon prvog indijskog nuklearnog testiranja. Konačna odluka o prekidu programa donesena je 1987. godine, a njegov rezultat je nuklearna elektrana Krško izgrađena 1983. godine.

Na popisu zemalja koje su razvijale nuklearni program su Argentina, Australija, Brazil, Egipat, Irak, Japan, Južna Koreja, Poljska, Rumunjska, Švedska i Švicarska, dok je Južnoafrička Republika, koja je tijekom 80-ih godina proizvela šest nuklearnih bombi, svoje zalihe uništila desetljeće kasnije.

Raspadom bivšeg Sovjetskog Saveza znatan dio nuklearnog arsenala ostao je u bivšim republikama, ali je kasnije Bjelorusija u Rusiju vratila 81 atomsku bombu, Kazahstan čak 1400 nuklearnih bojevih glava, a Ukrajina, koja je do 1996. godine bila treća najveća nuklearna sila, vratila je čak 5000 bojevih glava.

Koliko je nuklearno naoružanje tijekom godina napredovalo u snazi, ponajviše govori usporedba između bombi bačenih na Hirošimu i Nagasaki i današnjeg atomskog arsenala. Kada su u kolovozu 1945. bačene prve atomske bombe na Japan, eksplozija u Hirošimi imala je snagu eksplozije ekvivalenta 15.000 tona običnog eksploziva TNT (15 kilotona), a eksplozija u Nagasakiju 20 kilotona. Prema najkonzervativnijim procjenama, ukupan svjetski nuklearni arsenal danas ima snagu od 3000 megatona TNT-a, što odgovara snazi od 150.000 bombi bačenih na Nagasaki.