JURIŠ NA ŠEFOVE

Briselski poučak: Pazi koga šalješ u EU parlament

26.09.2016 u 08:53

Bionic
Reading

Predsjednik HDZ-a Andrej Plenković, i vjerojatni hrvatski premijer, dobro će promisliti kada bude birao koga će iz stranke na sljedećim izborima poslati da sjedi u Europskom parlamentu. On i Davor Ivo Stier, briselski dečki, kako ih je pomalo pogrdno nazvao Pero Ćorić, razočarani čelnik HSP-a dr. Ante Starčević, preuzeli su vlast u HDZ-u, a u tijeku je juriš kolega i kolegica europarlamentaraca na čelna mjesta u SDP-u i HSS-u. Čelnik HNS-a Ivan Vrdoljak može biti miran što se tiče Joze Radoša, barem zasad

Po svemu sudeći, astronomska plaća i manjak stranačke stege jačaju samopouzdanje i političku samosvijest ako je suditi prema hrvatskim europarlamentarcima. U trenucima najmonolitnije vlasti Zorana Milanovića u SDP-u mediji, pa i tportal, pisali su kako jedina oporba stranačkom šefu sjedi u 800 kilometara dalekom Bruxellesu, personificirana u liku Tonina Picule koji je povremeno iskazivao ambiciju da zasjedne na mjesto stranačkog šefa. Naravno, tu je i Marijana Petir, koja vilama juriša na poziciju predsjednice HSS-a rušeći Krešu Beljaka

Zanimljivo je da se Tomislav Karamarko zapravo pokušao riješiti Davora Ive Stiera šaljući ga na dobru apanažu u Bruxelles. Prije odlaska u Bruxelles Stier je bio međunarodni tajnik HDZ-a, a budući da je pao u nemilost šefa, jer je smatran bliskim čovjekom Jadranke Kosor, poslan je u Bruxelles.

Međutim u Bruxellesu je ostvario dobru suradnju s Piculomšto je izazvalo dodatno nezadovoljstvo šefova u središnjicama na Iblerovu i Trgu žrtava fašizma. Da nije shvatio Bruxelles kao sinekuru već kao odskočnu dasku za novi politički uzlet, postalo je jasno kada je napisao knjigu 'Nova hrvatska paradigma' u kojoj iznosi teze kako bi se hrvatske stranke trebale što više otvoriti i demokratizirati.

Pogovor je napisao upravo Picula. Knjiga je imala velik odjek u javnosti. Uplašeni Karamarko sazvao je sastanak s europarlamentarcima pod krinkom razgovora o vanjskopolitičkim sigurnosnim pitanjima, a zapravo se pred javnošću želio prikazati kako kontrolira HDZ-ove europarlamentarce.

Međutim, nakon neuspjeha na izborima sve se glasnije počelo spekulirati kako bi Andrej Plenković mogao zamijeniti Karamarka na čelu HDZ-a što je on svojom šutnjom zapravo potencirao. Također Karamarko je iznenađujuće na izborima za europski parlament kandidirao Ivanu Maletić, zapravo je politički izmislivši. Ona se prvo priklonila Milijanu Brkiću kad je ovaj krenuo rušiti Karamarka, a kasnije se udružila s briselskom oporbom Stierom i Plenkovićem.

Briselska trojka danas čini okosnicu buduće hrvatske vlade, uz budućeg premijera Plenkovića, Stier bi trebao biti potpredsjednik vlade za vanjske i unutrašnje poslove, a Ivana Maletić gospodarstva.

Također, Picula je zapravo jedini kontrirao Zoranu Milanoviću, tvrdio je da je stranci potrebna promjena, a glasovao je i protiv stranačkih lista na prošlim izborima. Međutim njemu borba za predsjednika tek predstoji i upravo privlačnost briselske fotelje i želja da sjedi na dvije stolice mogla bi ga koštati fotelje šefa SDP-a. Izjavom da želi ostati eurozastupnik izgubio je i početni zamah koji je imao kao prvi kandidat protiv Milanovića i jedina oporba dok su svi šutjeli i klimali šefu.

Stoga će svi budući hrvatski stranački šefovi sigurno zapamtiti briselski poučak koji glasi da Europski parlament nije sinekura ni groblje isluženih političara, ali ni bezopasno igralište bezličnih birokrata, nego idealno vježbalište za razvijanje otrovne oporbe.