Broj žrtava koronavirusa u Sjedinjenim Američkim Državama dosegao je sredinom tjedna brojku od 58.365 žrtava, što je za stotinu više od ukupne brojke poginulih američkih vojnika tijekom Vijetnamskog rata, završenog prije točno 45 godina. Tijekom gotovo dva desetljeća ratovanja, u vijetnamskim džunglama i poljima riže zauvijek je ostalo 58.220 američkih vojnika, a osim što je broj poginulih u ratu i broj umrlih od zaraze gotovo identičan, ove dvije krize imaju još neke zajedničke paralele. Tportal donosi usporedbe dviju najtežih kriza s kojima su se susrele Sjedinjene Države u posljednjih pola stoljeća, barem kada je broj žrtava u pitanju
Iako je broj umrlih u SAD-u tijekom pandemije i broj poginulih američkih vojnika u Vijetnamu zasad otprilike isti, stopa smrtnosti zbog zaraze koronavirusom znatno je viša. Sveučilište Johns Hopkins iz Baltimorea objavilo je u srijedu da je do sredine tjedna od posljedica zaraze preminulo 58.365 Amerikanaca, naglašavajući pritom da stopa smrtnosti zbog zaraze iznosi 17,6 mrtvih na 100.000 stanovnika.
Sveučilište je preciziralo da je tijekom 1968., koja se smatra najsmrtonosnijom po američke sudionike Vijetnamskog rata, poginulo 16.899 vojnika. Taj podatak precizno ukazuje na to da je te godine na svakih 100.000 državljana SAD-a poginulo 8,5 američkih vojnika.
vezane vijesti
Uspoređujući pak dnevnu stopu smrtnosti zbog zaraze i broj poginulih vojnika po danima, spomenuto sveučilište je preciziralo i dva najteža dana po Amerikance. Najveći broj umrlih tijekom pandemije zabilježen je 6. travnja, kad je preminulo više od dvije tisuće Amerikanaca, dok je najgori dan po američke vojnike u Vijetnamu zabilježen 31. siječnja 1968. Tog dana, u jeku ofenzive Tet, poginulo je točno 246 američkih vojnika.
Medijsko pokrivanje jahača Apokalipse
Američki povjesničari ističu da se, pored broja preminulih u obje krize, mogu povući još neke paralele, ali i suprotnosti. Poznavatelji američke novije povijesti podsjećaju da je prije 56 godina, kada je američki predsjednik Lyndon Johnson izdao zapovijed o vojnim operacijama duž jugoistočne Azije bez prethodne objave rata, veliku ulogu imala televizija koja je putem izvješća o broju poginulih svakodnevno donosila rat u američke domove. Televizija, naglašavaju povjesničari, i danas ima jednaku informativnu moć i prvi put u svojoj povijesti svakodnevno uživo 'pokriva' još jednog od jahača Apokalipse.
>>> Četrdeset godina od dana najveće američke sramote
No dok su petorica američkih predsjednika koji su obnašali dužnost tijekom rata u Vijetnamu samo povremeno govorili naciji o prirodi sukoba, današnji američki predsjednik Donald Trump zauzeo je sasvim suprotno stajalište od svojih prethodnika Dwighta Eisenhowera, Johna F. Kennedyja, Lyndona Johnsona, Richarda Nixona i Geralda Forda. Aktualni prvi čovjek SAD-a naime svaku noć izvještava javnost o broju preminulih od zaraze putem izravnog televizijskog prijenosa iz Bijele kuće, a pritom poput vojskovođe naglašava da je situacija na 'pandemijskom ratištu' pod kontrolom. Da situacija izmiče kontroli, ponajviše govori podatak o broju umrlih, najviši u svijetu.
Tvrdnje koje je Trump iznio u svojim izjavama o pandemiji, počevši od toga da njegova administracija ima potpunu kontrolu nad virusom, preko obećanja sunarodnjacima da će zaraza proći 'nekim čudom', pa sve do optuživanja medija da 'napuhuju' ozbiljnost situacije, učinili su malo da pojačaju njegovu vjerodostojnost.
>>> Amerikanci interveniraju u svijetu od svoje nezavisnosti, pogledajte gdje su sve dosad ratovali
Najnovija istraživanja javnog mnijenja pokazuju da povjerenje Amerikanaca u Trumpa pada usporedo sa širenjem pandemije i sve većim brojem preminulih. U nedavno provedenoj nacionalnoj anketi manje od četvrtine Amerikanaca iskazalo je visoku razinu povjerenja u Trumpa. Na sličan 'jaz vjerodostojnosti' ukazivali su Amerikanci tijekom mandata Lyndona Johnsona, predsjednika koji je sugerirao važnost rata što je u Sjedinjenim Državama sredinom 60-ih godina sve više gubio na popularnosti.
Tajna vijetnamskog uspjeha
Ernest Gruening, tadašnji demokratski senator iz Aljaske, definirao je Johnsonovu obranu nužnosti rata kao 'eufemizam za ono što se doista događa na terenu', odnosno kao svjesno dovođenje nacije u zabludu. Trumpov neozbiljan stav prema pandemiji gotovo je identičan Johnsonovim stajalištima s početka rata u Vijetnamu.
Prema prisjećanju Johnsonova pomoćnika Jacka Valentija, tadašnji prvi čovjek Bijele kuće nije smatrao pitanje Vijetnama prioritetom te je više pažnje posvećivao svojim programima socijalnih reformi nazvanih The Great Society, ali i drugim društvenim promjenama. 'U to vrijeme pitanje Vijetnama nije bilo veće od ljudske šake na obzoru. Jedva da smo i diskutirali o Vijetnamu jer tada to još nije bila velika stvar', prisjetio se Valenti prije nego što je preminuo 2007. godine.
Dok Sjedinjene Države bilježe najveći broj zaraženih i preminulih od zaraze, u Vijetnamu do srijede nije zabilježen nijedan smrtni slučaj povezan s Covidom-19. U toj državi na jugoistoku Azije zabilježeno je 270 slučajeva zaraze, što je tek neznatno veći broj od najsmrtonosnijeg dana Vijetnamskog rata po američke vojnike. Tajna vijetnamskog uspjeha u borbi protiv zaraze leži u nizu preventivnih akcija koje su poduzele tamošnje vlasti kako bi spremno dočekale val pandemije.
Vijetnam je naime na globalnu ugrozu odgovorio rano i proaktivno. Njihove prve procjene rizika donesene su početkom siječnja, nedugo nakon što su prijavljeni prvi slučajevi zaraze u Kini. Država je brzo uspostavila Nacionalni upravljački odbor za prevenciju i kontrolu, a koji je brzo implementirao nacionalni plan za krizu. Čitava država stavljena je u karantenu, provedeno je masovno testiranje, a nacionalno jedinstvo pripomoglo je u pridržavanju epidemioloških mjera, što se nikako ne može reći za Sjedinjene Države.
