Brutalni napad militantnog i radikaliziranog Hamasa na Izrael, nakon kojeg se žrtve stravičnih zločina broje u stotinama, a uskoro moguće i u tisućama, izuzev očekivanog (vjerojatno također krajnje brutalnog) vojnog odgovora, izazvao je zanimljive političke procese u tisućama kilometara udaljenoj Europi - preciznije, među njenim lijevim političkim snagama
One se, po svoj prilici, u novim okolnostima zasad ne snalaze najbolje: više krajnje lijevih stranaka iz više europskih zemalja izbjeglo je ili odbilo eksplicitno osuditi Hamasov napad i zločine ili su ih barem pokušali umotati u relativizacijski celofan uz fraze o 'osudi svakog nasilja' ili 'traženju korijena i uzroka svih problema'.
Dogodilo se to u Francuskoj s ekstremnom lijevom strankom Nepokorena Francuska, a koja je masovna ubojstva i otmice izraelskih civila prozvala 'vojnom ofenzivom kao reakcijom na izraelsku okupaciju palestinskih područja'. Bivši predsjednik britanske Laburističke stranke Jeremy Corbyn također je rekao da su 'svi napadi pogrešni' te pozvao Izrael na prestanak okupacije, no malo toga kazao je o samom Hamasu i njegovim zločinima.
Treba reći i da je primjetno stanovito raslojavanje na europskoj ljevici te da ovakve stavove zastupaju samo ekstremnije snage, a umjereni ljevičari ipak su snažno osudili najnoviju Hamasovu agresiju na Izrael. Gdje bi i oni, koliko god bili tolerantni i puni razumijevanja, među prvima vjerojatno bili na meti.
No s druge strane, teško je ne primijetiti određenu fascinaciju europskih, pa i hrvatskih desničara državom Izrael, odnosno njenim višedesetljetnim brutalnim tretmanom Palestinaca i njihove ambicije za vlastitim teritorijem i državom. Ni oni nisu previše hitri u osudi nespornih gaženja ljudskih i nacionalnih prava, pa i zločina s izraelske strane.
vezane vijesti
Drugim riječima, na Bliskom istoku i ljevica i desnica imaju svoje simpatije i favorite, a opčinjenost seže do toga da su nesklone osuditi čak i evidentne zločine - ako ih počini 'njihova strana'.
Politolog, izvanredni profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu i komentator tportala Višeslav Raos smatra da se ovdje zapravo radi o projekciji kojom i ljevica i desnica nastoje pronaći potvrdu za svoje političke teze, u pravilu nevezane i za sam Izrael i za Palestinu.
'Lijeva podrška palestinskim naporima povezana je s protukolonijalnim i protuimperijalnim diskursom razvijenim nakon Drugoga svjetskog rata. Palestinskom politikom desetljećima je dominirao PLO, koji je bio i ostao izdanak arapskog socijalizma, no u novije vrijeme dio zapadne intelektualne i medijske elite ima razumijevanja za Hamas u okviru gledanja sukoba iz postkolonijalne vizure', kaže Raos za tportal.
'Nasuprot tome, desna podrška izraelskoj politici s jedne je strane posljedica ideje o Izraelu kao isturenoj točki Zapada, demokracije i tržišnog gospodarstva, a s druge strane proizlazi iz toga što se na Izrael gleda kao na branu od džihadističkog islamizma. One političke snage u zapadnoj Europi koje su najviše u bojazni zbog imigracije s Bliskog i Srednjeg istoka te sa sjevera Afrike svakako će u Izraelu vidjeti saveznika, a europska ljevica u palestinskoj stvari vidjet će avangardu borbe protiv suvremenog globaliziranog kapitalizma', objašnjava Raos.
I potom dolazi do zapravo logičnog zaključka: obje strane ovaj već gotovo stoljetni otvoreni konflikt koriste za vlastite potrebe.
'Na vrlo složen sukob, u kojemu se isprepliću etnonacionalizam, teritorijalni, ekonomski, demografski, povijesni te religijski prijepori, izvana se projiciraju predodžbe preko kojih se onda traži potvrda za svoje poglede na druga politička i ekonomska pitanja izvan samih Izraela i Palestine', zaključuje Raos.
