Procjena je kako u BiH trenutačno ima oko tri tisuće oboljelih koji su podvrgnuti dijalizi, a u toj se zemlji svake godine obavi tek 20 do 25 operacija transplantacije bubrega, što znači da većina oboljelih nema nikakvih izgleda dočekati takav zahvat pa su se stoga odlučili jednodnevnim prosvjedom upozoriti na svoj težak položaj.

Temeljni je problem u činjenici da ovo područje nije zakonski uređeno pa su oboljeli, koji to mogu financijski podnijeti, prisiljeni ići na transplantaciju u inozemstvo.

"Godinama čekamo na usvajanje zakona, a oni nas samo varaju. Jedno po jedno umiremo. Pacijenti žive po 30 godina na dijalizi. To nije život. Treba nam zakon da spasimo sve ove ljude", kazala je novinarima ispred Klinčikog centra u Sarajevu Amela Šiljević, predsjednica Udruge dijaliziranih i transplantiranih pacijenata Sarajevske županije. 

Na izmjene postojećih zakonskih rješenja o transplantaciji pacijenti u Federaciji BiH čekaju još od 2013. i traže da se to pitanje uredi kao u drugim europskim zemljama po modelu pojednostavljenog darivanja organa nakon smrti, a kao primjer navode Hrvatsku koja je na vrhu popisa po broju darivatelja organa.

Problemi u BiH uglavnom su svjetonazorske prirode pa u federalnom parlamentu zbog toga i nije bilo potrebne zastupničke potpore za izglasavanje promjena zakona kojim bi se uvela obveza darivanja organa preminulih osoba iako je predviđena i iznimka odnosno uvođenje registra osoba koje ne žele da se njihovi organi transplantiraju drugima. 

Zakonsko reguliranje transprantacija uvjet je kako bi BiH pristupila mreži Eurotransplant.

Kao i u brojnim drugim područjima, u BiH ne postoji jedinstveni zakon koji bi regulirao ovu materiju pa tako svaki entitet to pitanje rješava odvojeno iako su problemi u u Federaciji, kao i u Republici Srpskoj, gotovo identični.