Prije nego je zakuhalo jučerašnji aktualni sat u Saboru tekao je neuobičajeno mirno, s obzirom na to da je oporba imala Vladu 'na pladnju'. Ministar obrane i premijer rutinski su odgovorili na pitanja o propalom poslu s izraelskim avionima i gašenju Inine rafinerije u Sisku, amortizirajući 'udare' nekolicine nabrijanih zastupnika.

Sve je bilo u redu do trenutka kada se Vidović iz saborskih klupa spustio do predstavnika Vlade, uručujući im makete borbenih aviona. Prigodni poklon nije dobro sjeo ministru, a na njegovu nasilnu reakciju nastavio se, nešto kasnije, premijerov osujećeni nasrtaj na 'provokatora' Nikolu Grmoju, koji je u obrani kolegice Ines Strenje Linić upitao HDZ-ova Josipa Borića što je on učinio za Hrvatsku. 'Ti i tvoj anemični niste rata vidjeli', glasi rečenica koja je Plenkovića izbacila iz takta.

Stručnjakinja za komunikaciju Ljiljana Buhač smatra da je izraz 'anemični' bio okidač da se naplati sve ono što se premijeru u srijedu 'skupilo' i da takvim reakcijama političari pokazuju da ne cijene građane, pa ni one koji su ih zaokružili na izborima.

'Neprihvatljiva je komunikacija u Saboru - ne bave se sadržajem, nego komuniciraju na osobnoj razini, teškim riječima, nepotkrijepljenim argumentima. Međutim, političar bi morao znati primiti svaku vrstu verbalnog udarca. Na koncu, vladajući znaju da je jedina taktika oporbe to da ih izbaci iz njihovih vlastitih cipela, a ipak su podlegli tome', slikovito će Buhač za tportal.

Javnost će premijerovo ponašanje gledati različitim naočalama, pa će tako birači HDZ-a krivca pronaći u Grmoji i njegovu neprihvatljivom provociranju. No nema spora oko toga da premijer nijednom do sada nije u tolikoj mjeri izgubio kontrolu u javnosti.

'Vidjelo se i ranije za vrijeme rasprave da se meškolji, da neće biti dobro. I predsjednik Sabora Gordan Jandroković s pravom je reagirao prema Grmoji. Njegovim optužbama za veleizdaju trebale bi se pozabaviti i institucije, jer ako vladajući ne rade u interesu ove zemlje, onda sve nas može biti strah. Zastupnici bi trebali početi odgovarati za izgovorenu riječ, oni su i role model (uzor, op.a.) mladima, a onda se čudimo zašto imamo probleme u ponašanju', smatra Buhač.

Upućuje da je Grmoja mogao jednostavno inzistirati na odgovoru na pitanje zašto se ne sazivaju sastanci povjerenstva o napretku Srbije prema članstvu u Europskoj uniji, umjesto da je krenuo s iznošenjem teških optužbi na račun šefice diplomacije i premijera. Istodobno, premijer je trebao biti strpljiv, odslušati do kraja i tražiti rješenje kroz neke druge kanale.

'Političari svakako trebaju biti istrenirani da znaju primiti udarac iako to nije lako kada je u pitanju osobna razina. Ali ja to pripisujem i tim njihovim dijetama, to da su im živci postali tanki. Neka počnu jesti', poručuje Buhač, uz smijeh.

Kako, međutim, protumačiti izjavu ministra Krstičevića da njemu 'nije legitimno' da mu se donosi i uručuje maketa?

'On mora izaći iz rata i postati ministar. On se stalno vraća u povijest i živi u tom okruženju iako je njegova funkcija sada sasvim druga. Ako to ne može, neka se vrati u uniformu i neka se tako brine da ne dođe do rata. Iznenađuje me da je kao vojnik dopustio sebi da ga se isprovocira. Ako imate dobre temelje za vojnika, onda vam se to ne može dogoditi. Pa on je jučer bio na rubu plača, jedva se izražavao. Pritisak je prevelik', smatra Buhač.

Nije joj jasno zašto se protivnička neprihvatljiva i bezobrazna komunikacija ne pretvori u svoju korist tako da se primjerenom reakcijom pokaže vlastita snaga, umjesto slabosti. Pretpostavlja da je pritisak prevelik zato što se radi o osobnom animozitetu između HDZ-a i Mosta ili, konkretnije, između Plenkovića i Grmoje.

'Oni se jednostavno ne podnose. Mislim da frcaju iskre i kad si kažu 'dobar dan'. A Grmoja je spretan u govoru, spretan je zaobići istinu i isprovocirati. I premijer zna podbosti, ali on je to ipak radio u određenim okvirima. U jučerašnjem slučaju okvir je puknuo i to na banalnoj stvari. Nije mu trebao biti okidač 'anemija', nego ono što je prethodno izrečeno - mogao je naći neki model da se to zaustavi ili kasnije naći kanale da se upozori na takve izjave i da se one istraže', napominje Buhač.

Ne bi li sada bilo bolje da se ministar i premijer ispričaju zbog svojih neprimjerenih reakcija?

'Ministar je krenuo kao da će se ispričati, ali nije. Trebao je dovršiti i reći da takvo njegovo ponašanje ni za njega osobno nije prihvatljivo, da se ispričava i građanima i saborskim zastupnicima, što god pod time mislio. I to bez ikakvih dodatnih obrazloženja, jer kad novinari to čuju, krenu dodatno 'bušiti'. Trebao je reći, uz ono da je i on čovjek, da ima svojih slabosti i prednosti i da mu je žao da je slabost u ovom slučaju prevagnula', upućuje Buhač.

Po njezinu sudu, premijer je u najmanju ruku mogao reći da mu je žao što se stekla percepcija da se želio fizički obračunati s Grmojom.

'Znate, njegov govor tijela to je zapravo govorio. Podignuo je sako, mahao glavom, krenuo je u stavu 'sad ću ja tebe'. Zato su ga i zaustavili, jer je govor tijela poručivao da bi to bila vrlo, vrlo oštra rasprava, povišenih tonova. Ne vjerujem da bi došlo do fizičkog obračuna. A vidite, Grmoja ima taj stil, sjetite se kad je Zekanoviću rekao da izađu iz sabornice. Pa nije ga zvao da piju kavu. Ipak, po mom mišljenju, premijer se trebao ispričati zbog reakcije na osobnoj razini i najaviti da će inzistirati na tome da se razjasne optužbe o djelovanju protiv građana ove zemlje', kazala je Buhač, dodajući da onaj tko ne vlada svojim emocijama, one vladaju njime.