Prije nekoliko dana iz grada Manbija na sjeveru Sirije, pod kontrolom ISIL-a, stigla je vijest o brutalnom pogubljenju jedne 21-godišnje djevojke. Njezin je zločin bio krivi izbor odjeće. Nesretna Sirijka nije se držala strogih pravila da na javnim mjestima mora biti potpuno pokrivena, od tjemena do nožnog palca, i uvijek u pratnji muškog člana obitelji, te ju je vjerska policija strpala u zatvor. Nekoliko dana sustavno je mučena, a onda joj je džihadistica Oum Farouq, poznata po okrutnosti, odrubila glavu.

Dok je mlada žena slobodniji izbor odjeće platila životom, luksuzna modna kuća Dolce & Gabbana u isto je vrijeme lansirala proljetnu kolekciju hidžaba, pokrivala za glavu žena islamske vjeroispovijesti, i abaja, ogrtača dugih do gležnjeva, koji se obično navlače preko druge odjeće. Hidžab, taj simbol skromnosti, privatnosti i morala, te abaju, javni dres-kod, koji se najčešće nosi u crnoj varijanti, talijanski su dizajneri ponudili u raspjevanoj, raskošnoj verziji, izrađenu od žoržeta i satena, s uzorcima tratinčica, limuna i crvenih ruža, obrubljenih čipkom i usklađenih sa štiklama, torbicama i šarenim sunčanim naočalama. Kada bi koji od tih šarenih hidžaba iz D&G kolekcije stavila neka nesretnica u Manbiju, zasigurno bi joj odletjela glava.

Suosnivač brenda Stefano Gabbana kolekciju je najavio na Instagramu, cijene još nisu poznate, a dok je jedni hvale, drugi je smatraju marketinškim trikom. U svakom slučaju, elitna srednjoistočna moda sa zapadnjačkim štihom namijenjena je onom dijelu bogatih islamskih žena koje smiju biti ljupke i na javnim mjestima.

Te dvije vijesti sa stranica svjetskog tiska opet svjedoče o dvama licima Bliskog istoka i dvama različitim tumačenjima šerijatskog zakona. Ali i načinu na koji zapadnjački kapital traži put do kupca, usred izbjegličke krize, usred pariške tragedije, kaosa u Kölnu i Istanbulu, kada modni trendovi baš i nisu u prvome planu. Ali globalni brendovi poput Dolce&Gabbane ne propuštaju priliku staviti nogu u vrata privlačnog muslimanskog tržišta. Koliko privlačnog, o tome najbolje govori izvješće Thomson Reutersa iz 2013. kada je muslimanski svijet na odjeću i obuću potrošio 266 milijardi dolara, više nego bogati Japan i modno osviještena Italija zajedno, a očekuje se da će brojka do 2019. narasti na 484 milijarde. Povećala se čak prodaja halal kozmetike. U Sjevernoj Americi živi devet milijuna muslimana i procjenjuje se da su oni potrošačka snaga vrijedna 100 milijardi dolara.

Prije godinu i pol DKNY je prvi izbacio posebnu kolekciju za Ramazan, slijedio ga je Tommy Hilfiger, a za njim su požurili Zara, Oscar de la Renta i Mango. Net-a-Porter je ponudio specijalno ramazansko izdanje tunika i dugih haljina 'channelovske nježne elegancije', H&M je prvi istrčao s muslimanskim modelom Mariah Idrissi, a zahvaljujući specijalnoj ponudi u arapskim zemljama u vrijeme prošlogodišnjeg 'svetog mjeseca', Mango je povećao ukupni promet za pet posto. Kao što su se na Zapadu božićni blagdani pretvorili u božićni shopping, tako je i Ramazan postao mjesec kupnje, kada su žene na sebe spremne potrošiti od 300 do nekoliko tisuća dolara u samo jednoj trgovini ili online kupnji: izvezeni kaftan Oscara de la Rente za 2890 ili Valentinovu midi-haljinu za 3790 dolara. Pod uvjetom da ne žive u Manbiju.

Dolce&Gabbana je stoga prvi od velikih dizajnerskih imena iskočio izvan tih prigodnih blagdanskih i krenuo sa stalnim sezonskim kolekcijama, kao što je među prvima otvorio 13 prodajnih mjesta u Ujedinjenim Arapskim Emiratima i ima ispostave u Bahreinu, Kuvajtu, Kataru i Saudijskoj Arabiji.

'Još prije pet godina bilo je nezamislivo da se u zapadnjačkim trgovinama nađu kolekcije namijenjene muslimanskim ženama, a danas nam se za savjet obraćaju modne tvrtke sa svih kontinenata', kaže Shelina Janmohamed, potpredsjednica Ogilvy Noora, prve globalne tvrtke za pružanje pomoći u brendiranju proizvoda namijenjenih islamskom svijetu.

Ipak, oni koji prate modnu industriju kažu da je to tržište za zapadne brendove još neotkriveno i slabašno. Ali ne zadugo.

'Muslimanska populacija je mlada i demografski u stalnom rastu, a što ih je više, to je više kupaca', zaključuje Reina Lewis, britanska autorica knjige 'Muslimanska moda: kultura suvremenog stila'.

Modnoj industriji, ali ne samo njoj, dovoljno je pogledati predviđanja Pew istraživačkog centra o demografskim kretanjima i brojnosti najvećih religija u sljedećih nekoliko desetljeća, pa da vide kako će im izgledati svjetska tržišta. Kršćani još neko vrijeme ostaju najveća vjerska skupina, ali samo još neko vrijeme, jer islam raste brže od bilo koje druge velike religije. Ako se sadašnji trendovi nastave, do 2050. muslimana će prvi put u povijesti biti 2,8 milijardi ili 30 posto, jednako kao kršćana (2,9 milijardi ili 31 posto), s njihovom značajnom kupovnom moći.

Europa je jedina svjetska regija koja se sustavno 'topi', čemu doprinosi i sve manje rođenih Hrvata. Do 2050. kršćanska populacija u Europi će sa 553 milijuna pasti na 454, s tri četvrtine na manje od dvije trećine, dok će muslimana biti deset posto, za razliku od 5,9 koliko ih je bilo 2010. Prema predviđanjima Pew centra, broj ateista i agnostika će u nekim zemljama poput SAD-a ili Francuske rasti, ali će se smanjivati u svjetskoj populaciji, što će sve zajedno zasigurno imati utjecaja na kulturu življenja, a i na način odijevanja. Ako je tako, idemo ususret novom dobu umjerenosti. Dok su se djeca cvijeća šezdesetih godina prošloga stoljeća bunila protiv strogih vjerskih pravila i morala građanske klase, pokazujući to i šarenim krpicama, sada se kreće u rikverc. Na pragu smo novog konzervativizma, ne samo u modi.

Modne kuće DKNY ili Oscar de la Renta, kao i Dolce&Gabbana, za sada svoje kolekcije orijentirane na muslimanski svijet nude isključivo u trgovinama Bliskog istoka, dok su one Manga i Zare dostupne online, ali samo na bliskoistočnim verzijama web stranica. Toliko za sada, no japanski modni lanac Uniqlo ljetos je angažirao muslimansku modnu blogericu Hanu Tajimu da, uz tradicionalnu odjeću kao što je kebaja (vrsta bluze muslimanki) ili hidžaba, kreira 'specijalnu smjernu kolekciju' inspiriranu tradicionalnim nošnjama – široke hlače koje podsjećaju na dimije, komotne bluze, duge suknje i haljine koje pokrivaju tijelo i ne ističu ženske obline - namijenjenu ženama drugih kultura kao dio novog 'pokreta suzdržanosti'. Kolekcija se prodavala u Singapuru i online, a sljedeći korak je osvajanje SAD-a i drugih zapadnih zemalja.

Na internetu je stasala cijela mala vojska 'hidžab blogerica' koje nude najbolja rješenja za nošenje pokrivala za glavu na radnom mjestu, fakultetu, vjenčanju ili na sportskom treningu. Jedna od njih, 25-godišnja Britanka Dina Torkia, stalno prisutna na Instagramu i YouTubeu, postala je prava celebrity s desetinama tisuća sljedbenica. Ona ističe da želi ohrabriti djevojke svih vjeroispovijesti da budu modno osviještene, ali da odijevanjem uvijek svjedoče o svojoj religiji i poštuju suzdržanost.