Farsa prvih parlamentarnih izbora održanih u nedjelju u Burmi (koju su generali 1989. preimenovali u Mianmar), prvima u posljednjih 20 godina, dovršena je. U nedostatku stranih promatrača i predstavnika slobodnih i nezavisnih medija, diktatori su sebi pripisali 80 posto glasova. Valjda i sami shvaćaju da bi sto posto podrške (u relativnom malom broju izašlih na glasanje) bilo smiješno
Koliko je sve to bilo prijetvorno, namješteno i netransparetno, govori informacija da je na stotine tisuća državnih činovnika unaprijed glasalo u toj tamnoj i zaboravljenoj azijskoj diktaturi.
Nije, treba se reći, realno, da evidentno kršenje procedure i masivna krađa glasova, uznemiri generale koji su na vlasti već pola stoljeća. Oni se nikada nisu dvoumili u tome da koriste najbrutalnije metode za gušenje bilo kakve opozicije (koliko je poznato u zemlji ima oko 2.000 političkih zatvorenika), zašto onda ne bi i lažirali izbore.
Farsa je moguća jer je podržava Kina, najveći trgovinski partner, i još devet zemalja iz Saveza nacija Jugoistoka Azije koji traže bilo kakav dokaz legitimnosti režima u Yanonu da bi mogli imati koristi od velikih prirodnih resursa ove siromašne zemlje.
Sumirajmo samo neke podatke da shvatimo domet plana generala. Novi Ustav, donesen 2008, određuje da je 25 posto zastupničkih mjesta rezervirano za aktivne generale koje bira glava te diktature, vrhovni zapovjednik vojske, general Than Shwe.
On bira i ministre obrane unutarnjih poslova i granice (Burma nasljeđuje dugi građanski rat u kojem su manjine pokušavale posezati za pogranična područja). A vladu u cjelini određuje poseban komitet, kontroliran od generala, koji odlučuje u ime tog lažiranog parlamenta.
Bilo bi pravo čudo da ta politička arhitektura, osmišljena za vojsku i od vojske, koja, prema tumačenju generala, 'predstavlja narodnu volju', iznjedri bilo kakav zametak demokracije.
Možda će najvažnije biti kada sljedeće subote konačno završi kućno zatočeništvo Aung San Suu Kyi (čita se: Aun San Su Ći) (Yangon, 19. lipnja 1945) – mianmarske (burmanske) političarke i aktivistice, dobitnice nagrade Saharov za slobodu govora 1990. te Nobelove nagradu za mir 1991. za nenasilnu borbu u prilog demokraciji i ljudskim pravima, prava i jedina glava opozicije.
Suu Kyi bojkotirala je izbore i narod ju je poslušao, jer se ne želi zaboraviti kako su joj generali 1990. oteli čistu i transparentnu pobjedu na tadašnjim izborima.
Generali je puštaju na slobodu, vidjet ćemo na koliko dugo, da se pokažu reformatorski raspoloženima. Ali budući da je njezina stranka rasformirana i zabranjena, i to je za nju farsa. Naime, bit će slobodna ako drži jezik za zubima.
