Čovjek koji je više od deset godina bio šef za odnose s javnošću britanskog premijera Tonyja Blaira i njegove Laburističke stranke održao je tri predavanja na temu 'Strategija za lidere', 'Kako pobijediti medije' i Moć

komunikacije u krizi'.

U objašnjavanju svojih teza 53-godišnji Campbell je koristio primjere recentnih američkih i britanskih lidera. Billa Clintona uzeo je za primjer, pa i svojevrsni vlastiti prauzor u razumijevanju političke komunikologije.

Konstatiravši da u zadnjih pet godina konačno živimo u desetljećima najavljivanom 'informacijskom dobu', medijskom kaosu i vremenu permanentnih promjena izazvanim razvojem komunikacijske tehnologije, Campbell je govorio o potrebi kontrole događanja u svijetu oko nas. 'Ja sam tipični control freak i mislim da je to u redu. Živimo u vremenu u kojem se nesigurno i neudobno osjećaju i političari i banke i obični građani', kazao je Campbell. Smatra da je dužnost suvremenih državnika ponuditi biračima barem osjećaj smisla i razumijevanja procesa koji se događaju.

Medijski stručnjak koji je tijekom rada uz Blaira bio optuživan za maltretiranje novinara i državnih dužnosnika – a posebno za stvaranje medijske klime koja je 2003. godine dovela do invazije na Irak i masovnih stradanja civila, potonja je događanja samo površno doticao. Ali zato je ponudio svoj način da se 'pobijede mediji':

'Novinarstvo je moćno i utjecajno, no masovni mediji ne mogu, recimo, locirati i ubiti Osamu bin Ladena. Stoga državnici ne smiju dopustiti da budu uvučeni u igru koju diktiraju mediji', poručio je Campbell, uzevši kao pozitivan primjer Billa Clintona. Državnicima (kao i estradnim zvijezdama) preporuča upornost i postojanost dublje političke agende, bez obzira na to koliko njima samima ili medijima djelovala dosadnom.

'Svi znate da njegovi najteži trenuci na vlasti nisu došli ni zbog napada na Srbiju ni zbog islamskog terorizma, nego zbog seksualne afere. No on se pravio da ignorira medijsku galamu i skupa sa svojom administracijom nastavio vedro ispunjavati svoje dnevne obveze, učinivši sve potrebno da javnost to uoči', kazao je Campbell.

Otočki spin doktor općenito smatra da visoki državni i vojni dužnosnici moraju angažirati osobe poput njega kako ne bi trošili previše vremena na press konferencije i borbu s medijskim napadima. No da bi novinari smatrali glasnogovornike i šefove komunikacijskih odjela relevantnim izvorima, potrebno je, smatra Campbell, da ljudi poput njega zadobiju njihovo povjerenje, odnosno da budu stvarni promatrači procesa donošenja odluka, a ne medijatori suhoparnih službenih izvješća.
Kod Baracka Obame istaknuo je fantastičnu prilagodbu novim medijima, odnosno vremenu u kojemu standardne metode kampanje pružaju sve slabije rezultate. 'Društvene mreže poput Facebooka postale su strahovito utjecajne paralelno s padom povjerenja u klasične medije zbog dominantnog osjećaja da prvenstveno vjerujemo sebi i sebi bliskima. Obamin stožer pustio je njegove fanove da vode svoje osobne kampanje za Obamu, da raznose priču o njemu koju on više nije mogao, ni htio kontrolirati. Ti fanovi postupno su postali svojevrsni aktivisti i rezultat je bio sjajan', rekao je Campbell.

Kod Georgea Busha primijetio je, po njemu, krucijalnu lidersku osobinu: istovremeno biti vođa i timski igrač. 'On je puno bolja i pametnija osoba nego što javnost o njemu misli. To je čovjek koji zna ime apsolutno svakog čovjeka koji ga okružuje, uključujući i one koji otvaraju vrata i toče vodu. Shvaća da u svom timu moraš imati i ljude koji ti ne odgovaraju, a svejedno se moraš znati ponašati kao timski igrač', kazao je Campbell.

Među političarima koje je privukao Blairov specijalac za medije prevladavali su sadašnji i bivši SDP-ovci poput Davora Bernardića, Željke Antunović i Milana Bandića.