Afera Panama Papers dosad je uzdrmala nekoliko europskih vlada, od islandske i ciparske do britanske, a istraživački tim sastavljen od nekoliko stotina novinara iz 76 svjetskih država objavio je tek mali, mikroskopski dio dokumenata do kojih su zbilja došli. Od njih 11,5 milijuna, koji se odnose na novac skriven u poreznim oazama, javnosti je dostupno tek 149 - dok bi ostatak trebao biti objavljen početkom svibnja. Zasad nije poznato koliko se njih odnosi na hrvatske državljane, no iz objavljene karte može se zaključiti da su u jednu od najvećih financijskih afera na svjetskoj razini uključene tri tvrtke, tri klijenta, osam korisnika i 22 dioničara
Premda je taj udio gotovo beznačajan jer iz povjerljivih dokumenata odvjetničkog ureda Mossack Fonseca proizlazi da je svoj novac na Karibima samo preko njih držalo oko 214 tisuća tvrtki, hrvatske financijske vlasti ipak nestrpljivo čekaju trenutak kada će detalji biti objavljeni. Odnosno, kako su odgovorili na upit tportala, moglo bi se zaključiti da slučaj već istražuju.
'Službe Ministarstva financija, uključujući Ured za sprečavanje pranja novca, pozorno prate događaje vezane uz aferu Panama Papers i poduzimaju sve mjere vezano uz eventualnu povezanost s hrvatskim tvrtkama i hrvatskim građanima', diplomatski su objasnili tportalu iz Ministarstva financija. Tvrde da i inače analiziraju sve transakcije u off-shore financijskim centrima i poreznim oazama koje im kao sumnjive prijave banke, ali i druga tijela - pa i strane financijsko-obavještajne organizacije. No svi detalji su tajni, pa i informacije koje se potom dostave tijelima poput Državnog odvjetništva i USKOK-a.
Ured za sprečavanje pranja novca umjesto toga ponudio nam je svoju statistiku za protekle četiri godine: obradili su oko 23 tisuće transakcija i 4285 osoba i tvrtki, od toga u 1300 slučajeva utvrdili sumnju u pranje novca i dostavili izvještaje domaćim i stranim službama, a privremeno su blokirali oko 203 milijuna kuna sumnjivih transakcija. Pomoć iz inozemstva zatražili su u 924 predmeta, no odgovoreno im je tek u njih 429.
Kako funkcionira izbjegavanje poreza na dobit?
Panama Papers je afera koja će se tek razviti nakon što međunarodna grupa od četiristotinjak novinara iz 76 država, okupljenih u Međunarodnom udruženju istraživačkih novinara (ICIJ), u svibnju objavi sve dokumente koji su svojedobno dostavljeni njemačkom Suddeutsche Zeitungu i na kojima se intenzivno radilo preko godinu dana. Jedini član ICIJ-a iz Hrvatske jest Saša Leković, inače predsjednik Hrvatskog novinarskog društva, no na ovom slučaju on nije surađivao i nema konkretne informacije. I da ima, ne bi ih otkrivao jer se ICIJ strogo drži pravila da se novinarski tekstovi istovremeno objavljuju u svim uključenim medijima. Slovensko Delo, recimo, čeka dogovoreni datum kako bi otkrilo imena najmanje 78 Slovenaca koji su poslovali preko poreznih oaza - a među njima nalaze se jedan ministar, pet javnih službenika, dva počasna konzula i dva istaknuta sportaša.
Poslovanje na off-shore lokacijama poput Paname samo po sebi ne predstavlja utaju poreza - ono je dopušteno hrvatskim zakonima i neke tvrtke pribjegavaju mu iz niza razloga: osnivanje tvrtki ondje je jednostavnije i jeftinije, porezi znatno niži, birokracija gotovo ne postoji, a tajnost podataka je maksimalna. Čak i neke velike brodarske ili zrakoplovne kompanije ondje su registrirale svoje brodove i avione, što također nije nelegalno: ukratko, bilo kakav transfer novca dopušten je ukoliko je prethodno na njega plaćen porez u matičnoj državi.
Iz istih razloga, međutim, porezne oaze zgodno su utočište i za trgovce drogom i međunarodne kriminalce. Vole ih i sportaši koji ondje često fiktivno prijavljuju svoje prebivalište kako bi plaćali manje poreze na svoja golema primanja, a u dosad otkrivenim dokumentima iz Paname vidljivo je da je pojam off-shore posebno problematičan za političare: u njihovom slučaju radi se možda i o legalnom, ali politički vrlo problematičnom potezu jer otkriva da oni koji vode državu nerado plaćaju svoje porezne obveze. Pod tim teretom već je pao premijer Islanda dok se David Cameron danima opravdava britanskoj javnosti.
U slučaju utaje poreza preko egzotičnih oaza na drugom kraju svijeta metodologija je više-manje poznata. Najčešće vlasnik hrvatske tvrtke osniva drugu, off-shore tvrtku, koja ovoj prvoj ispostavlja fiktivni račun za neobavljene poslove i usluge. Novac se isplaćuje - često i na račune u susjednim europskim zemljama - a potom preko granice nelegalno vraća. Od dosad eksponiranih slučajeva poznat je onaj Zdravka Mamića i njegovih suradnika koji su po sumnjama hrvatskih poreznika i drugih istražnih organa s novcem Dinama činili upravo to.
U drugoj opciji, kada se radi o pranju nelegalno stečenih sredstava, ona se najprije unesu u off-shore kompaniju koja potom kupuje nekretnine, pokretnine i dionice u Hrvatskoj i svijetu. Dok iščekujemo svibanj i objavu konkretnih hrvatskih imena koja su se pojavila u bazi ureda Mossack Fonseca - a njihova provaljena arhiva seže čak četrdesetak godina unatrag - registrirajmo da je prva inicijativa za suzbijanje ove vrste međunarodnih prevara već objavljena. Nijemci, sistematični kakvi već jesu, predložili su osnivanje globalnog registra svih tvrtki.
424565,424464 ,424023 ,423640
