Puška kojom je Filip Zavadlav u subotnje popodne smaknuo tri osobe i s kojom se potom mirno šetao gradom još uvijek nije pronađena i taj detalj dosta se nabija na nos policiji, kao i činjenica da se - doznat će se kasnije - ubojica zapravo sam predao i priveden je u istom kafiću kao i njegov brat.

Čekao ih je u četvrti Skalice, niti stotinu metara od sjedišta splitske policije, skoro tri sata nakon krvavog pohoda.

'Oni su, ka, blokirali cijeli grad i digli sve moguće snage, a momak im se prvo šetao s oružjem, pa ga sakrio, presvukao se, prošao sve moguće blokade i predao se u drugom kvartu. A oni ovdje legitimiraju babe koje su izašle do dućana i ne daju im natrag doma. Luda kuća', čuli smo u Varošu u ovo nedjeljno jutro. Imena sugovornika nismo zapisivali, niti su nam ih oni željeli odati: u ovoj 'republici' svatko svakoga zna, pa se za i dvojica ubijenih dobro znalo tko su i što rade. Nikomu se ne da javno eksponirati.

Treći ubijeni, Marin Paić, jest imao manjih nepodopština s drogom, no po svemu sudeći ispao je slučajna žrtva: vozio je skuter vrlo sličan onome kojega inače vozi Jerko M., jedan s liste za odstrel Filipa Zavadlava, a na glavi je imao kacigu. Ustrijeljen je u leđa u uskoj Radmilovića ulici, a sam ubojica odmah je shvatio da je pogriješio.

'Ubio sam krivoga', priznao je u kafiću 'Borsalino' prije nego što će se ondje pojaviti policija.

Filip Zavadlav nije imao problema s drogom, no oba njegova brata jesu: jedan koji se trenutno nalazi na liječenju u komuni i drugi, koji je uhićen zajedno s njim. Dileri su Filipu natovarili bratove dugove i po neslužbenim informacijama mu prijetili, čak mu upadali u stan u koji se odselio želeći potpuno srediti svoj život, lihvarili ga. Makao se iz ionako problematične obitelji koja je bila pod nadzorom Centra za socijalnu skrb, ukrcao na brod na kojemu je proveo 14 mjeseci u komadu.

Odvjetnik, koji je bio s njim u trenutku kada je uhapšen, kao zadnji savjet kazao mu je da zatraži psihijatrijsku pomoć.

U Varošu je, kažemo, nedjelja bila izuzetno tiha, a osim zatvorenih kafića na izvanredno stanje upućivala su samo dva policijska kombija parkirana usred kvarta, u Nazorovom prilazu. No zato je gorjelo na Facebooku, mahom su se zapalili ljudi koji opravdavaju krvavi pohod kao nužno uzimanje pravde u svoje ruke - kao što si u na sami dan zločina upravo društvene mreže potpirivale histeriju. Bilo je, naime, nemoguće probiti se kroz šumu raznih 'pouzdanih informacija', 'svjedočenja iz prve ruke' i dojava raznog tipa: od toga da je brat ubio brata, preko najmanje deset verzija cijelog događaja i isto toliko imena ubijenih, do tvrdnje da je - i to nakon što su dovršena hapšenja - 'još netko ubijen u centru grada, ispred robne kuće Prima'.

Nasjeli su i neki mediji, pa su objavili potpuno pogrešna imena žrtava.

Nije ni čudo da je u subotu navečer Split bio sablasno prazan, a posla je osim za policiju bilo jedino za taksiste. Malo tko je u općoj histeriji bio spreman šetati bez velike potrebe, pogotovo jer nije bilo sasvim jasno kada je prestalo vrijediti policijsko upozorenje o neizlasku iz domova. Oglasili su ga, ali nisu povukli.

'Kad je zapucalo na Šperunu, nitko na Rivi nije posebno ni trznuo. Ljudi su valjda mislili da se radi o petardama. Ali za koji minut od gore je krenuo stampedo i zavladala je panika: sklanjali su se u kafiće i dućane, pokupili se kućama. Do navečer više nije bilo nikoga, kao u apokalipsi', opisuje nam konobar kafića na glavnoj splitskoj šetnici. Trg Šperun, za neupućene, odmah je tu iza ugla, sa stražnje strane crkve svetog Frane.

Nereda je bilo tek u jednom kafiću u drugom dijelu grada, u Dubrovačkoj ulici, gdje je otac ubijenog Marina Bobana demolirao inventar i sukobio se s policijom. Njegovog pokojnog sina širi krug Splićana nije poznavao, ali mnogi su ga prepoznavali: radilo se o mladiću koji je vječito jurcao na crvenom motoru i dizao ga 'na kolo', toliko da je kružila šala da mu prednji kotač nije ni potreban. Zadnji put je to napravio baš ove subote prijepodne, sat vremena prije nego što će naletjeti na rafal.