Ivo Štivičić, autor slavnih serija 'Kuda idu divlje svinje' i 'Putovanje u Vučjak', govorio je o svojoj bogatoj karijeri, ali i stanju u društvu, no nije htio puno govoriti o Crkvi. Konstatiravši kako bi 'o Crkvi mogao reći puno ružnih i poneku dobru riječ', istaknuo je kako je, 'kad je u jednom dnevnom listu vidio fotografiju dvorca fra Zovka u Americi, presjekao sve svoje opservacije o odnosu Crkve i države'.

'Veliki je to, ogromni dvorac sa 30-ak soba u kojem on živi, ima i nekoliko bazena i kabineta, zapravo nešto što se rijetko i u snovima može zamisliti da bi čovjek Crkve mogao imati. A ima… Ljudi Crkve imaju mnogo. Vole fratri imati pune džepove, i puno para, i bogata zdanja, a ni intimni život nije im postan kao što se priča', rekao je Štivičić.

Kao primjer megalomanije naveo je zgradu Vojnog ordinarijata, za koju je ustvrdio da 'nalikuje grčkoj akropoli'. 'Vrlo rado bih predložio gospodi s Kaptola da Ordinarijat pretvore u koristan prostor i daju ga profesoru Đikiću ili onom drugom Đikiću da unutra rade, stvaraju, istražuju i pišu. Nešto će korisno oni sigurno pronaći, a budući rat čekat će svoju akropolu na nekom drugom mjestu', poručio je Štivičić.

Nije želio izravno odgovoriti na uklanjanje plakata za predstavu 'Fine mrtve djevojke' kazališta Gavella. Po njemu, 'baviti se micanjem plakata i pravljenjem stava oko plakata neozbiljno je za svaki grad, državu i vlast'. 'To je pravo i djelo pisca, kazališta, glumaca. Što sve glumci kroz svoja usta nisu propustili? Što sve nisu rekli? Skinimo onda čitavog Shakespearea', predložio je Štivičić.

Smatra da su 'drama koja nema moralnog poučka, roman koji to nema negdje skriveno – zabrinjavajući'. 'Živimo u tužnoj i obeshrabrujućoj zemlji, a bez nade i hrabrosti ne može se ništa napraviti. Hrabrost je osnovna energija ljudskog postojanja i s njom možete napraviti sve', kaže Štivičić.

Na upit voditelja Aleksandra Stankovića čudi li ga posjet premijera Zorana Milanovića Beogradu i kolegi Ivici Dačiću, odgovorio je protupitanjem: 'Zašto bi me čudilo?'. Dodao je kako su Hrvatska i Srbija 'dvije male zemlje koje, čim se usprave jedna prema drugoj, odmah dotiču noževima'.

'Praksa pokazuje da se bolje razumijemo riječima. Kazališta s jedne i druge strane su čudo koje dokazuje svim lopovima, kriminalcima i ljudima koji su tu da upotrijebe oružje kao znak sporazumijevanja da treba upotrijebiti pero. Iz pera će izaći riječ, iz nje će se formirati rečenica, a iz njih misao', predlaže slavni književnik.

Za kontakte koji se uspostavljaju između hrvatskih i srbijanskih političara rekao je kako 'moraju postojati', ali i napomenuo da oni 'nisu volja subjekata koji to čine, nego volja drugih koji su iznad nas i iznad njih'.

Štivičić bi uvrijeđenog srbijanskog predsjednika Tomislava Nikolića, koji je rekao kako su se prije susreta Milanović – Dačić trebali sastati on i Ivo Josipović, pozvao na Brijune, no strahuje od reakcije 'dežurnih za sve tzv. opasnosti koje nam stižu s Istoka'.

'Kao da nemamo opasnosti sa Zapada? Sve što nam je opasno, već je stiglo sa Zapada – ova zemlja je prodana, sve su banke su strane, a kapital u tim bankama. Ako hoćemo nešto kupiti moramo pitati neki konzorcij možemo li to napraviti', rekao je.

Za priču oko uvođenja srpskog jezika i ćiriličnog pisma u Vukovaru rekao je kako su 'ljude uvukli u ponižavajući cirkus stvari u kojem se boje jednog pisma i proglašavaju ga neprijateljem'. 'Ne znaju što je ćirilicom u hrvatskoj kulturi napisano. Značajna su djela prevedena s latinskog i izdana. Hrvati su imali jednu fazu kulture kad se ćirilicom pisalo. Ona nije kod nas od jučer', ukazuje Štivičić uz zaključak kako je 'ćirilica pismo koje prijatelji malo dalje od nas i prijatelji s nama imaju pravo koristiti, ne ugrožavajući tuđe pismo'.

Zanimljivo je i kako je u studio u kojoj se snima emisije 'Nedjeljom u dva' Ivo Štivičić ušao u odijelu, zamolivši svog domaćina da skine šešir. Rekao je i kako je 'taj šešir skinuo samo jednom čovjeku – Fabijanu Šovagoviću, jer je veliki glumac', te konstatirao kako i Aleksandar Stanković 'glumačkih sposobnosti ima'.