Taj otpad više ne stiže samo rijekom Bojanom iz Albanije i Crne Gore, već i s Kosova i iz Makedonije rijekom Drim, čiji se jedan krak ulijeva u Bojanu. Problem je, dakle, postao međunarodni, a prethodnih godina se dešavalo da, zbog kretanja morskih struja, smeće s tog prostora stigne i do južne Dalmacije, odnosno do poluotoka Pelješac i otoka Mljet.

Novinar Miljan Knežević kaže za Deutsche Welle da se stanje iz godine u godinu pogoršava. "Ono što posebno zabrinjava su velike količine medicinskog otpada tako da na plažama možete naći ostatke infuzijskih rastvora, upotrijebljene injekcije, tablete... Sve to završava na obalama ulcinjskih plaža i to posljednjih godina postaje sve veći i veći problem“, tvrdi Knežević i dodaje da je zbog zagađenja sve manje ribe u Bojani. Procjene govore da u toj rijeci ima oko 50.000 tona čvrstog otpada.

Takvo stanje posebno zabrinjava ekologe i turističke radnike, jer vrlo negativno utječe na biljni i životinjski svijet u toj delti. Šire područje rijeke Bojane je, naime, najznačajnije stanište kod selidbe, prezimljavanja, gniježđenja i ishrane ptica na cijeloj istočnoj obali Jadrana.

Iako navode da tom problemu posvećuju znatnu pažnju, službena Podgorica i Tirana tvrde da nemaju novaca i resursa za njegovo rješavanje. "Moramo sjesti svi zajedno i razmisliti kako riješiti to pitanje, jer takvi projekti koštaju. Učinit ćemo sve da uspostavimo suradnju koja će pružiti bolja rješenja od onih koja mi u ovom trenutku možemo pružiti“, rekao je tijekom nedavnog posjeta Crnoj Gori albanski premijer Edi Rama.

Napominjući da je potreban zajednički napor svih državnih struktura Crne Gore i Albanije, lokalnih zajednica na pograničnom pojasu, civilnog sektora i medija, čelnik ekološke organizacije "Zeleni korak" Dželal Hodžić kaže za DW da otpad u Bojani i na ulcinjskim plažama predstavlja ekološku bombu koja sve brže otkucava.

"Ako se ovako nastavi, naši će se potomci ugušiti u smeću. Ono je, sada znamo, sirovina, a mi nismo tako bogati da bacamo sirovinu. Jer, ekologija nije trošak: to je investicija u budućnost. Posebno to moramo raditi mi u Crnoj Gori zato što smo se deklarirali kao ekološka država. I postojeći zakoni su relativno dobri, ali se oni ne primjenjuju“, zaključuje Hodžić.

U svakom slučaju, rješenja za ovaj narastajući problem nema ni na vidiku, a Ulcinjani sa zebnjom čekaju nove kiše i nove gomile otpada.