Mjesec dana nakon razornog potresa i cunamija u Japanu, pojavio se ozbiljan problem s najvećim svjetskim otpadom radioaktivnog plutonija, smještenom u Sellafieldu u pokrajini Cumbria na sjeverozapadu Engleske. Otpad je trebao biti prerađen i potom prodan Japanu – no sada ga nijedna nacija ne želi preuzeti
Nuklearna kriza u Japanu naštetila je planu britanske vlade da riješi pitanje najvećeg svjetskog otpada plutonija. Nervoza oko nuklearne energije, koja se pojavila nakon katastrofe u oštećenoj japanskog elektrani Fukušima, zamrznula je međunarodnu trgovinu prerađenim nuklearnim gorivom, na koju je računala i britanska vlada u nastojanju da se riješi plutonija.
Strategija vlade temelji se na tehnologiji razvijenoj prema zahtjevima japanskog tržišta, no sada su se pojavili strahovi da će Japan odbiti preuzeti plutonij. Pokopane su nade da će japanski ugovor sa Sellafieldom o proizvodnju nuklearnog goriva nazvanog Mox (miješani oksid) ojačati ekonomsku i političku procjenu da će se problem britanskih zaliha plutonija riješiti planiranom izgradnjom drugog, veoma skupog postrojenja za proizvodnju Moxa u Cumbriji.
Japanske energetske kompanije poručile su Sellafieldu da ih je zabrinutost oko Fukušime nagnala da unedogled odgode pošiljku francuskog Moxa koji se trebao transportirati britanskim plovilima pod palicom Sellafielda.
Odgoda je značajna utoliko što pošiljka Moxa nije bila namijenjena Fukušimi, već neoštećenoj nuklearnoj elektrani Hamaoka, kojom upravlja tvrtka Chubu Electric. Ta tvrtka trebala je biti jedan od prvih kupaca Moxa iz postrojenja u Sellafieldu.
Chubu Electric i devet ostalih japanskih energetskih kompanija daju naslutiti i da zbog problema u proizvodnji u Sellafieldu neće uzimati prerađeno gorivo iz Britanije barem do kraja desetljeća – gotovo 20 godina nakon što je otvoreno to postrojenje s ciljem servisiranja japanskog tržišta.
To bi značilo da će postojeće postrojenje u Sellafieldu, koje je trebalo isporučiti više od tisuću tona Moxa u razdoblju od 10 godina, vjerojatno proizvesti samo malen dio planirane količine prije nego što se stavi izvan pogona, na golemi trošak britanskih poreznih obveznika.
Ovakav razvoj događaja ozbiljan je udar na proizvodnju i prodaju goriva Mox, što je vlada predstavljala kao najbolji način za rješavanje britanskih zaliha plutonija, koji je sam po sebi produkt prerađivanja nuklearnog otpada u Sellafieldu.
Ministri i njihovi savjetnici uvjereni su da 'recikliranje' otpada plutonija u nuklearno gorivo koje se može 'spaliti' u nuklearnim reaktorima predstavlja najsigurniju i najjeftiniju opciju u rješavanju zaliha.
Konzultacije u vladi oko zaliha završit će do kraja svibnja, ali ministri su već sada dali do znanja da je opcija s Moxom najbolja, iako predviđa gradnju drugog postrojenja u Sellafieldu, po preliminarnoj cijeni od tri milijarde funti – ukupni troškovi postrojenja mogli bi doseći vrtoglavih šest milijardi funti.
Postojeće postrojenje, otvoreno 2002. godine, koštalo je više od 1,3 milijarde funti, a proizvelo je samo 13,8 tona Mox goriva u devet godina – očekivanja su bila 120 tona godišnje. Dokument koji je procurio iz veleposlanstva SAD-a u Londonu pokazao je da postrojenje u Sellafieldu godišnje troši 90 milijuna funti, a britanska vlada smatra ga jednim od 'najsramotnijih neuspjeha u povijesti britanske industrije'.
Pa ipak, ministri su sada zacrtali da će pripremiti javnost na potrebu gradnje još većeg postrojenja za gorivo Mox, kako bi se riješili rastućih zaliha plutonija – očekuje se da će za nekoliko godina količina dosegnuti 109 tona.
Nezavisni znanstvenici, od sir Davida Kinga do kolega uz Kraljevskog društva, podržavaju gradnju novog postrojenja ne vjerujući u postojanje dostojne alternative.
No stručnjaci za nuklearnu energiju kazali su novinarima Independenta da je postojeće postrojenje u Sellafieldu financijska 'rupa bez dna'. Prema njihovim saznanjima, Uprava za nuklearnu dekomisiju željela bi zatvoriti postrojenje, ali bi to bila 'PR tragedija' u jeku vladina nastojanja da otvori još jedno postrojenje s istom namjenom.
U siječnju, u osvit nuklearne krize u Fukušimi, lord Jonathan Marland priznao je da postojeće postrojenje ne udovoljava svrsi, zbog čega je Uprava za nuklearnu dekomisiju kontaktirala s francuskom tvrtkom Areva, koja želi sagraditi drugo postrojenje za gorivo Mox na temelju svojih iskustava u postrojenje u Marcouleu na jugu Francuske.
Iako konzultacije o tome što učiniti sa zalihom plutonija još traju, britanska vlada jasno je dala do znanja da bi dugoročno skladištenje i zbrinjavanje plutonija bilo skuplje od gradnje novog postrojenja koje će ga pretvoriti u gorivo Mox.
