Premda je ideja Ivana Vrdoljaka, potpredsjednika HNS-a i ministra graditeljstva, o Vrkićevoj kandidaturi u vodstvima stranačkih organizacija u Osijeku koje bi trebao predstavljati dočekana s poprilično skepse, sondiranje raspoloženja birača pokazalo je da ima realne izglede za ulazak u drugi izborni krug s aktualnim gradonačelnikom Krešimirom Bubalom (HDSSB). A kako se cijelu političku karijeru kretao po političkom centru pa manje-više udesno, računalo se da bi osim uobičajenim lijevo-liberalnim glasačima SDP-a/HNS-a mogao biti prihvatljiv i dijelu onih nacionalističke provenijencije.

Nakon što se zbrojilo što otprilike nosi svaka od stranaka i tomu pridodano još šest, sedam posto, koliko se procijenilo da teži sam kandidat, došlo se do barem 25 posto glasova birača. To bi trebalo biti dostatno za pripetavanje, a tada je sve moguće!

Besplatno u vrtić!

No izbori nisu matematika, posebno ne samo zbrajanje, pa bi se neki tradicijski SDP-ovi birači lako mogli okrenuti jedinom autentičnom ljevičaru među kandidatima, Jaroslavu Pecniku, favoritu Hrvatskih laburista-stranke rada, a dio 'državotvornih', izvorno Vrkićevskih, nezadovoljni dresom u kojem nastupa, otklizati HDZ-u i njihovu dr. Draženu Vidoviću, novom licu na osječkoj političkoj pozornici.

On sam pak time se ne opterećuje i u izbornu utrku ulazi odlučno i otvorena garda, s podjednako poleta s koliko je proljećario prije 42 godine i kao da mu ne prolazi šezdeset šesta. Već je osnovao Programsko vijeće sastavljeno od 15-ak aktivista triju stranaka i njegovih prijatelja s kojima promišlja kampanju, analizira poboljšanja u sustavu funkcioniranja grada, radi projekcije i izračune…

Jučer je obilazio štandove u tri dijela grada u kojima mu prikupljaju potpise za besplatan boravak u dječjim vrtićima. Razgovarao je s građanima kako bi 'saznao jesu li suglasni s tom idejom', pa onda u skladu s procjenom pripremio izborni program. Čini se 'profi' i potpuno usredotočen na svoj cilj, kao da ništa drugo ne postoji, čime djeluje motivirajuće na ljude oko sebe.

Ta ga je osobina krasila otkad je kao student izabran za profesionalnog člana Predsjedništva Saveza omladine Hrvatske za programe u kulturi, a 1970. i za predsjednika, pa do angažmana u mirnoj reintegraciji hrvatskog Podunavlja u pravni sustav RH ili spašavanja Tvornice ulja Čepin od propasti i pripreme njezine privatizacije, koja bi se trebala provesti sljedećih tjedana.

Ha, Ha, Ha, Ha, Ha De Ze

Počeo je populistički. Besplatni bi vrtići gradski proračun stajali dodatnih 14 milijuna kuna, a porezni bi obveznici solidarno pomagali kako one koji to svojoj djeci inače ne bi mogli priuštiti, tako i one kojima taj izdatak ne znači ništa. Razmatra i ideju ukidanja prireza, ali izračuni pokazuju da bi time opet najviše uštedio bogatima, pa još dvoumi.

Vrkić je, dakle, odmah nakon promocije prošle nedjelje ušao u predizbornu arenu, dok je kandidat iste koalicije za župana, SDP-ov Domagoj Hajduković, zašutio još 3. studenoga, čim je sišao s pozornice u istom kinu Uranija, u kojem su tada obznanili velike ambicije za preuzimanje Županije.

S takvim je žarom Vrkić izgrađivao HNS, početkom devedesetih najjaču oporbenu političku stranku, dajući joj često i osobni pečat. Ostat će u sjećanju predizborni plakat kojim je ismijavao tada vladajuću stranku, ispisavši u redovima po cijeloj površini 'HA, HA, HA…' i završivši u donjem desnom kutu s 'DE ZE'.

Oštre javne kritike kojima se obrušavao na Tuđmanov pokret nisu ga spriječile da i sam, nakon gubitka izbora za predsjednika HNS-a od Radimira Čačića 1995. godine, uđe u HDZ. Tumačilo se to tada njegovom povrijeđenom taštinom, no Vrkić se nije slagao s Čačićevim liberalnim programom i svjetonazorom, a posebno ga je pogodio izostanak Savkine podrške, koja se u završnici utrke opredijelila za Čačića.

'Savka me prethodno htjela postaviti za svoga nasljednika, ali sam inzistirao na demokratskom izboru i javnom sučeljavanju kandidata. Poslije su mi prijatelji govorili da sam bio budala, ali opet bih postupio isto', reći će danas Vrkić.

Bile su to atraktivne polemike dvojice stranačkih lavova u punoj snazi, u kojima je Vrkić istupao mekše, zagovarajući kompromisna rješenja i ne određujući se čvrsto o ključnim društvenim problemima, dok je Čačić bio radikalan, čvrst i jasan, onako kako je uho nabrijane oporbene javnosti voljelo čuti.

Rukovanje s Hadžićem

Napuštanjem HNS-a povukao je za sobom cijelu osječku organizaciju. Od toga se nije oporavila 15 godina, sve do pojave Ivana Vrdoljaka i njegovih predizbornih plakata s dvije lopte u rukama i porukom: 'The man with the balls' te s prekidačem koji povlači uz tekst: 'Ugasimo mrak'.

Ulaskom u HDZ i približavanjem predsjedniku Tuđmanu, dotad neprikosnoveni Branimir Glavaš doživljava Vrkića kao konkurenta, pa među njima dolazi do trvenja. Vrkić želi biti koristan i tadašnjem županu pomaže uspostaviti suradnju s paravlastima na okupiranom području. To je vrijeme najkonstruktivnijih Glavaševih poteza, jer građanima s nedostupnog dijela županije nudi otkup žita po znatno povoljnijim cijenama nego u Srbiji, srčanim bolesnicima besplatnu kontrolu u osječkoj bolnici i sl.

Neobvezno čavrljajući s Glavašem o njihovu odnosu, Vrkićev kum i poznati osječki poduzetnik Zvonko Bede sugerira mu da Vrkića angažira u projektu mirne reintegracije. On ga, uvjeren da će izgorjeti u nemogućoj misiji, preporučuje Tuđmanu i nakon što Vrkić preuzme dužnost, Glavaš ga redovito opstruira smišljajući razne nepodopštine.

Tako, nastojeći se prikazati kooperativnijim od Vrkića u kontaktu s pobunjenim Srbima, na njihovu susretu s 'predsjednikom RS Krajine' Goranom Hadžićem, organiziranom pod pokroviteljstvom UN-a, Glavaš se srdačno rukuje s Hadžićem, dok Vrkić to odbija rekavši da 'ne pruža ruku ratnom zločincu'.

Suradnja sa zločincem

Takvu dosljednost nije, međutim, pokazao kada mu je Glavaš 2000. godine ponudio mjesto predsjednika uprave tada posrnuloga Glasa Slavonije, nad kojim je visio stečaj. Vrkić je prihvatio ruku čovjeka čija mu mračna strana u ratu nije bila sasvim nepoznata.

I sam je, plašeći se da će ga Glavaš 1991. likvidirati nakon što ga je prisilno mobilizirao, pismeno tražio zaštitu državnog vrha. Već godinu, dvije poslije svom je prijatelju, novinaru Dragi Hedlu, prenio poruku tog istoga Glavaša da pazi što piše jer će ga 'pretvoriti u prah i pepeo'.

Devet godina kasnije prihvaća njegovu ponudu i štiti mu lik i djelo u lokalnom dnevniku. Odbija pokrenuti stečaj te u dogovoru s većinskim vlasnikom Novog lista Zdenkom Manceom pronalazi model povezivanja dvaju listova, financijski jača tvrtku i povećava kvalitetu novina razmjenom sadržaja. Od novog župana, dr. Ladislava Bognara traži prijenos dionica kojima raspolaže Županija, na novoosnovanu zajedničku tvrtku Osječki list, prethodno mu se čak ispričavši za nekorektnosti zbog kojih godinama nisu razgovarali.

Vrkić je često spreman na ustupke ako je u pitanju viši cilj i u tom je smislu pragmatičan političar. Tako je 1998. preuzeo državnu Agenciju za promet nekretninama i Srbima koji su željeli napustiti Hrvatsku državnim novcem otkupljivao kuće i stanove. Plaćao im je dovoljno da u Srbiji kupe primjerenu nekretninu, sudjelujući praktički u tihom etničkom čišćenju. Vrkića je na to mjesto preporučio upravo general J.P. Klein, privremeni upravitelj UN-a, koji je u svoga suradnika u provedbi mirne reintegracije imao veliko povjerenje.

S tako izgrađenim referencama, predsjednik Tuđman svrstao ga je u uži izbor kandidata za mjesto ravnatelja HRT-a, u koji je trebalo uvesti reda u kaos i gubitke zaostale iza bivših uprava. Izbor je pao na Vrkića nakon što je Tuđman jedne večeri prije spavanja čitao njegove aforizme iz knjige što mu je poklonila savjetnica i Vrkićeva suradnica u mirnoj reintegraciji, Vesna Škare Ožbolt. Predsjednika, inače slabog na književnike intelektualce, oduševile su Vrkićeve doskočice i politički humor u kratkoj formi, pa mu je sutradan ponudio tu prestižnu funkciju.

Suprug, otac, djed

Poštovanje dogovora, riječi i ljudsko uvažavanje Ivici Vrkiću su osnovna uporišta u poslu. Kada se ona zaljuljaju, ne preže od teških riječi. Tako je, nakon što je kao predsjednik uprave pripremio Belje za privatizaciju, prema dogovoru trebao ući u novi nadzorni odbor. Kako se Branimir Glavaš, koji je tada ponovno preuzeo vlast u Županiji, i predsjednik uprave Agrokora Ivica Todorić nisu mogli dogovoriti tko će od njih Vrkića delegirati u NO, on ih je obojicu poslao u 'rodno mjesto' i otišao.

Zbog odluke Zagrebačke banke da blokira račun Tvornice ulja Čepin i dovede je pred stečaj, usprkos dogovoru da to neće učiniti kako bi mu omogućili pripremu privatizacije društva, predsjednik uprave Ivica Vrkić obrušio se na Franju Lukovića, nazvavši njegov čin neozbiljnim i izdajničkim te je podnio ostavku. Nesporazum je ipak otklonjen i Uljara je danas spašena.

Vrkić se još jednom, 2011. godine, na nagovor premijerke Jadranke Kosor, pristao kandidirati za glavnog ravnatelja HRT-a. No kako ona nije pripremila teren i u Vijeću mu osigurala potrebnu većinu, nepotrebno se izložio javnoj poruzi i preuzeo odgovornost za premijerkino poigravanje njegovim ugledom.

Taj profesor filozofije i sociologije, diplomirani pravnik, pisac, političar i menadžer, kaže da je najzadovoljniji kao suprug i otac, a najsretniji kao djed zasad troje unučadi. Ipak, čini se da još ima baruta u cijevi te da nije ispalio posljednji metak. A je li pogodio metu ili promašio streljanu, znat ćemo poslije treće nedjelje u svibnju, kada većina prebrojanih glasova pokaže je li još u igri za gradonačelnika Osijeka.

A u drugom krugu već se dijeli i novo streljivo…