Ne volim ljude koji koriste tuđu patnju kako bi zaradili alternativnim metodama liječenja koje nisu provjerene kao što se provjeravaju konvencionalni lijekovi; ja bih prvi bio spreman testirati neki lijek koji bi mi donio neki nadriliječnik da vidim je li možda učinkovit; tvrdnje da 'farma' ne želi priznati da tradicionalni lijekovi djeluju jer onda ne bi zarađivala protivne su logici - onaj koji bi otkrio da neki alternativni lijek liječi rak postao bi bogatiji od Kine i Amerike zajedno, čak i kada bi lijek bio vrlo jeftin...
To su samo neki od naglasaka izvrsnog predavanja o istraživanjima raka i svojim vlastitim projektima koje je na skupu Skeptici u pubu, koji se redovno svaki mjesec održava u klubu Sax, prošli petak održao jedan od naših najuglednijih znanstvenika, dr. sc. Ivan Đikić.
Naš molekularni biolog, član najstarije i jedne od najuglednijih svjetskih akademija, njemačke Leopoldine (no nažalost iz bizarnih razloga ne i naše), predstavio je brojne ideje s prve fronte bojišnice protiv raka, a na kraju je odgovarao na cijelo mnoštvo zanimljivih pitanja.
Jedna slušateljica u publici rekla mu je kako ne voli koristiti riječ alternativna medicina jer je sve što liječi medicina, da bi ga potom pitala koliko u obzir uzima nekonvencionalne metode liječenja, neke metode stare nekoliko tisuća godina, kao što su recimo tibetanska medicina, tehnike s proteinima iz lanenog ulja koja koriste neka lječilišta u Njemačkoj ili pak metode Rudolfa Steinera i sl.
Alternativne lijekove koji djeluju prvi bih prihvatio
Đikić je na to odgovorio kako smatra da ništa što ljudima uistinu pomaže ne treba odbacivati, ali i upozorio na brojne i nevjerojatno popularne zablude.
'Dakle ako koristite tradicionalnu kinesku medicinu i nekom srećom osoba bude izliječena jer je uspjela dobiti nešto iz te medicine, to je velik uspjeh. No pitanje je hoćemo li to definirati kao lijek', rekao je Đikić i potom ispričao vrlo poučnu priču.
'Tradicionalna kineska medicina puno je starija od medicine koju mi danas definiramo kao vrh svega. No ona nije previše često bila testirana i potvrđena, već se više bavila empirijskim zaključivanjem i zapisivanjem, a ljudi su koristili nešto što im je objasnio nadriliječnik u to vrijeme. U selima Kine djecu su, kada bi imala leukemiju, znali mazati blatom. Ona su čak i jela to blato jer su Kinezi primijetili da ono kod malog postotka oboljelih ima neki učinak. Stoga su zaključili da je blato lijek. No činjenica je da su kineski znanstvenici nedavno zajedno s kolegama iz Pariza iz tog blata izolirali arsenov trioksid, malu komponentu soli. U suvremenoj medicini jedan od najmoćnijih lijekova za liječenje promijelocitične leukemije temelji se na ideji da arsenov trioksid uđe u stanice, prepozna onkogen PML-RAR koji je uzrokuje i potom ga ubikvitinira i degradira. Sve se to radi arsenovim trioksidom uz koji se koristi retinoična kiselina. Dakle danas je to terapija koja je dokazana, a arsenov trioksid je lijek koji je potvrđen na slijepom pokusu. Zna se da će, kada dijete ima tu vrstu leukemije, taj lijek djelovati jer dijete ima PML-RAR onkogen. Tu je kraj priče. Znači imamo lijek koji je vjerojatno potekao iz iskustva', objasnio je Đikić.
Alternativna prijevara: Mala ulaganja - velika zarada
No naš je znanstvenik potom objasnio da čovjek ipak treba biti vrlo oprezan s alternativnim metodama jer su uglavnom motivirane lakom zaradom – ulaganja u lijekove su vrlo mala, testiranja nisu potrebna, a profit je ipak golem.
'Danas imate centara po Meksiku koji vam obećavaju liječenje tumora matičnim stanicama, obećavaju da će uzeti vašu krv, in vitro je promijeniti pa će ona postati agresivna za vaš tumor, potom će je vratiti u vaše tijelo i ona će vas izliječiti bez problema. To će vam naplatiti 10.000 eura. Od tih 10.000 eura 90 posto je njihova dobit, a 10 posto košta to da vam uzmu stanice kao što ih i ja mogu uzeti, da vam izvade 10 ml krvi, filtriraju i izdvoje bijele stanice od crvenih, u te bijele stanice dodaju malo interferona, odnosno stimulirajuće faktore, malo stimuliraju stanice in vitro i potom ih ubace u vašu krv. Vi se osjećate bolje, jer vam je imunološki sustav jači i bolji, ali ne protiv tumora, nego protiv svega jer su vam stimulirali bijele stanice da budu imunološki kompetentnije. Međutim nema nikakvog dokaza da će vas to spasiti od tumora - vaš obrambeni sustav ne prepoznaje tumor jer vašim stanicama nisu dani potrebni antigeni. Zato je to ogromna laž u kojoj ljudi puno plate, a ne dobiju ništa. Te klinike nitko ne kontrolira. Nitko ne kaže: 'Zapravo ste prevarili te ljude, neodgovorni ste, a ti ljudi su vjerojatno potrošili sve što su skupili od svoje obitelji da bi vama dali 10.000 eura. Vi ste ih ostavili u lažnoj nadi, nitko vas zbog toga nije prozvao, a niste napravili nijedan pokus da potvrdite da će to djelovati.' Tako vam se radi sa svime, uključujući ulje konoplje', upozorio je naš znanstvenik.
Ljudi u alternativi traže nadu kada je više nema
Kao pozitivan primjer čovjeka koji se okrenuo alternativnoj medicini, ali nikada nije ustvrdio da je to učinio zato što konvencionalna ne djeluje, već zato što je došao u fazu bolesti u kojoj mu više ništa nije pomagalo, naveo je bivšeg slovenskog premijera Janeza Drnovšeka.
'Drnovšek je rekao: Više neću uzimati lijekove nego ću koristiti makrobiotiku. On je sam odlučio da radioterapija ne djeluje za njega. To je bio njegov vlastiti izbor. Da je izišao u javnost i rekao: Ne vjerujem liječnicima i kliničkoj medicini koja je do sada djelovala, to ne bi bilo u redu. No on je rekao da je ušao u fazu četiri u kojoj više ništa ne djeluje, zaključio je da više nema izbora i odlučio pokušati s makrobiotikom. To je korektno jer se čovjek nada da će, ako malo promijeni svoj metabolički sustav, možda poživjeti još mjesec dana dulje ili će se možda bolje osjećati. No to ne znači da će se izliječiti od tumora. Ima puno studija o tome na koji se način različitim vrstama prehrane metabolizam tumora i njegov rast mogu usporiti. To je normalno jer metabolizam tumorske stanice izgara 90 posto više energije od normalnih stanica zbog prekidača u svojem metabolizmu. One su se prebacile na nešto što jako puno košta – na ETP da bi preživjele. Kada prijeđete na makrobiotičku prehranu, promijenite svoj metabolizam organizma. Prva stanica koja će to osjetiti bit će tumorska stanica; ona će osjetiti: 'Vau, više nemam sve ono što sam imala prije.' Zato će tumorska stanica malo usporiti, to će trajati mjesec ili dva i potom će ponovno nastaviti rasti. Stoga ljudi kažu da su se osjećali bolje kada su promijenili prehranu, a sve se to može objasniti, no nadriliječnicima je teško pacijentima reći: 'To vam je lijek koji košta 500 eura, a zapravo je cijeli trošak makrobiotičkih preparata ili konoplje samo pet eura.'
Priče da bi 'farma' propala kada bi priznala alternativni lijek su kontra logike
'Zato ne volim ljude koji iskorištavaju patnju drugih ljudi kako bi zaradili. Tu alternativna medicina najviše gubi na vjerodostojnosti, zbog 80-90 posto loših pojedinaca. Neki se trude i rade, ali ne svi. Ja sam otvoren. Kada bi netko danas došao u moj laboratorij i rekao da nešto djeluje, ja bih bio voljan napraviti neki slijepi pokus. Ja bih to prvi napravio. Mnoge internetske stranice govore da farmaceutska industrija nije zainteresirana za istraživanja alternativnih lijekova jer bi se onda našao lijek koji bi izliječio sve tumore pa bi 'farma' ostala bez novca. To je toliko prazna izjava da nema nikakve veze sa stvarnošću. Kada bi netko imao lijek protiv tumora, s brojem tumora koje danas imamo, bio bi bogatiji od cijele Kine i Amerike zajedno. Toliko se novca može zaraditi čak i s malom cijenom jer bi se taj lijek mogao koristiti za sve ljude i stalno. U tim argumentima ima puno stvari koje su kontra logike.
Kao jedan od primjera Đikić je naveo i tzv. Megamin čijoj je promociji, na štetu svojeg kredibiliteta, pomogao njegov negdašnji suradnik Miroslav Radman.
'U Megamin su stavili antioksidante pa ga sada prodaju za produljenje života. Jako je žalosno to da itko tko je povezan sa znanošću može reći da će antioksidanti djelovati kada ih uzimamo kao suplemente. Oni iz želuca nikada neće stići do mojih stanica u tom obliku i u potrebnim koncentracijama', upozorio je Đikić aludirajući na činjenicu da se primjeri loše znanosti mogu naći posvuda, no osobito u industriji alternativnih lijekova i dodataka hrani, odnosno suplemenata koji ne moraju, kao konvencionalni lijekovi, proći brojna stroga testiranja – od testova na životinjama i tkivima do onih kliničkih na ljudima.
Cijelo predavanje možete pogledati/poslušati dolje.