Prošli tjedan Hrvatska je dobivanjem političkog odobrenja svih država članica napravila važan korak prema članstvu u šengenskom prostoru. Taj je prostor jedna od najvećih blagodati Europske unije, od iznimne važnosti za gospodarstva država članica i njihove građane, i time je veća odgovornost na državama čija je zadaća obrana vanjske granice Schengena, kao što je Poljska, a nadam se uskoro i Hrvatska.

Barem od 2015. godine šengenski je prostor pod stalnim pritiskom migracija, više ili manje intenzivnih, zbog čega su neke zemlje odlučile privremeno ponovo uvesti kontrolu unutarnjih granica tog prostora. Neki su tada najavljivali kraj šengenskog prostora, koji je ipak opstao, između ostalog zahvaljujući odustajanju EU-a od politike refugees welcome u korist odgovornije, čvrste politike suprotstavljanja nekontroliranom priljevu imigranata, koju traže srednjoeuropske države.

Drugi velik udarac za šengenski prostor bilo je izbijanje pandemije 2020. godine, kada su putovanja među zemljama EU-a bila podvrgnuta široko primijenjenim ograničenjima iz sanitarnih razloga. Razvojem zelenih certifikata EU covid-19 putovanja unutar šengenskog područja vratila su se gotovo na standard prije izbijanja pandemije.

Nažalost, sredinom 2021. na istočnoj granici EU-a s Bjelorusijom pojavio se još jedan velik izazov za budućnost šengenskog prostora - umjetno izazivanje migrantske i humanitarne krize režima Aleksandra Lukašenka. Bjeloruske vlasti dovele su desetke tisuća ljudi s Bliskog istoka, namamivši ih mogućnošću ilegalnog prodora u Poljsku – na teritorij šengenskog prostora.

Posljednjih mjeseci više puta silom se napadala granica, a skupine imigranata prema uputama bjeloruskih specijalnih službi gađale su kamenjem i zasljepljivale laserima poljske vojnike. Kako bi spasila šengenski prostor, Poljska nije imala drugog izbora nego da odlučno kaže 'ne' ovoj ciničnoj i agresivnoj Lukašenkovoj igri. Iako kriza još nije gotova, svejedno danas s ponosom možemo reći da su tisuće vojnika koji već gotovo pola godine danonoćno nadziru granicu, izgradnja ograde, mukotrpni diplomatski napori i jedinstvo Zapada prema ovom napadu bez presedana imali učinak, a Lukašenkov režim, umjesto ustupaka, dobiva nove sankcije.

U tom pogledu za Poljsku je iznimno važno razumijevanje koje dobivamo iz Hrvatske. Krajem studenog ove godine posjet premijera Republike Poljske Mateusza Morawieckog Zagrebu pokazao se snažnim znakom solidarnosti. Poljska i Hrvatska jednoglasno su govorile ne samo o situaciji na granici EU-Bjelorusija, već i o obrani vanjskih granica EU-a. Iznimno je važno to što je nedavno i predsjednik Zoran Milanović izrazio razumijevanje za djelovanje poljske vlade u obrani šengenskog prostora. Za Poljsku je posebno važno da u ovim teškim trenucima pronalazi snažnu podršku u Hrvatskoj, koja ima veliko iskustvo s migrantskom krizom iz 2015. i donekle još uvijek osjeća njezine posljedice u obliku migrantskog pritiska na granici s BiH.

Zeleno svjetlo svih država članica za hrvatsko članstvo u šengenskom prostoru dobra je vijest ne samo za Hrvatsku, nego i za Europu. Označava to da se unatoč golemom pritisku, a ponekad i agresivnom djelovanju vanjskih subjekata, kao što je slučaj na poljsko-bjeloruskoj granici, šengenski prostor, jedno od najvećih postignuća EU-a, ne smanjuje niti zatvara, naprotiv - širi se na nove države članice.