Posjet glavnog haškog tužitelja bit će zasigurno pomno praćen, pogotovo nakon reakcija koje je izazvao svojim posljednjim izjavama poput one da je 'na hrvatskim vlastima odluka hoće li i dalje obilježavati obljetnice Oluje, ali bi cijelo društvo trebalo znati što se stvarno dogodilo tijekom te operacije'. Na to se iz vlasti oglasio ministar obrane Ante Kotromanović i poručio da će Hrvatska nastaviti obilježavati vojnu operaciju Oluju bez obzira na presudu Haškog suda Gotovini i Markaču.

S druge strane, koliko god da se i nova i stara vlast zapravo ne razlikuju po pitanju presude generalima, nova je Vlada odlučila drukčije riješiti problematiku Zakona o ništetnosti i predložila je donošenje odluke o utvrđivanju njegove neustavnosti i ukidanju te će to vjerojatno biti jedno od otvorenih pitanja o kojima će Brammertz razgovarati s novom Vladom, baš kao i o nastavku procesuiranja ratnih zločina na hrvatskim sudovima.

Naime, 'Haški sud je počeo s radom u trenutku kada nacionalni sudovi nisu htjeli i nisu mogli izvesti ratne zločince pred lice pravde', podsjetio je u intervjuu za tportal glavni haški tužitelj kazavši i da 'Tužiteljstvo Haškog suda više ne ustraje na dostavi dokumenata koji se odnose na Oluju', a između ostalog, pitali smo ga i kako ocjenjuje širu sliku regije po pitanju suočavanja s prošlošću, ali i napredak Hrvatske te uopće značaj Haškog suda, čiji se mandat uskoro približava svojemu kraju.

Što mislite da će biti nasljeđe Haškoga suda, po čemu će ostati upamćen?

Nasljeđe Haškog suda je višeznačno i dalje će se razvijati kako budemo završavali svoj rad – što uključuje završetak suđenja u nekim najvažnijim predmetima – tijekom sljedećih nekoliko godina. Nasljeđe Suda je važno za ljude u regiji bivše Jugoslavije, kao i za međunarodno pravosuđe uopće.

Što se tiče nasljeđa u regiji, Haški sud treba biti upamćen po tome što je pred lice pravde izveo neke od najviše rangiranih političkih i vojnih vođa zbog najtežih zločina počinjenih devedesetih tijekom ratova u bivšoj Jugoslaviji. Sud je optužio 161 osobu i nema bjegunaca na slobodi. To je značajno postignuće koje je pri samom osnivanju Suda bilo nemoguće predvidjeti. Haški sud je počeo s radom u trenutku kada nacionalni sudovi nisu htjeli i nisu mogli izvesti ratne zločince pred lice pravde. Da nije bilo Haškog suda, vjerojatno ne bi bilo ni pravde za žrtve. Od 1993. godine nekoliko je tisuća svjedoka, od kojih su mnogi žrtve, došlo na Sud ispričati svoju priču.

Druga značajka nasljeđa Suda koja je vrlo važna za regiju je prikupljanje, analiza i čuvanje ključnih podataka iz rata. Trenutno u kolekciji dokaznog materijala Tužiteljstva imamo oko devet milijuna dokumenata, koji zajedno predstavljaju snažnu sliku zločina počinjenih u bivšoj Jugoslaviji. Haški sud je također po prvi puta utvrdio mnoge činjenične i pravne presedane, uključujući činjenicu da je u Srebrenici počinjen genocid i da je silovanje korišteno kao instrument etničkog čišćenja. Procesuiranje odgovornih za masovna ubojstva na Ovčari, za granatiranje Dubrovnika i granatiranje Zagreba među najvažnijim su postignućima Suda i trebala bi biti važan korak naprijed kao pomoć regiji za napredovanje prema sigurnijoj budućnosti. Još jedna vrlo važna značajka nasljeđa Suda u regiji je da je potakao i olakšao procesuiranje predmeta za ratne zločine na nacionalnoj razini. Uz pomoć Tužiteljstva, Haškog suda općenito i međunarodnih partnera, osnovane su lokalne institucije za procesuiranje većeg broja predmeta kojima se Haški sud nije mogao baviti. Kada se Sud zatvori, naše kolege u regiji nastavit će procesuirati tisuće preostalih predmeta ratnih zločina.

Naslijeđe Haškog suda odnosi se i na utjecaj na međunarodno pravosuđe općenito. Nakon sudova u Nürnbergu i Tokiju osnovanih nakon Drugog svjetskog rata, ovaj Sud je prvi pokušaj utvrđivanja odgovornosti za ratne strahote. Poslužio je kao važan presedan za osnivanje Međunarodnog kaznenog suda za Ruandu 1994. godine, nakon što je u Ruandi počinjen genocid. Uslijedilo je formiranje više drugih sudova i tribunala, što je kulminiralo usvajanjem Rimskog statuta s ciljem osnivanja stalnog Međunarodnog kaznenog suda 1998. godine. Haški sud je također imao formativnu ulogu u razvoju važnih načela međunarodnog kaznenog prava, koje sada koriste drugi međunarodni i nacionalni sudovi koji se bave procesuiranjem ratnih zločina.

U jednom ste intervjuu kazali da bi 'bez Tribunala regija danas izgledala drukčije'. Na što ste mislili, vidite li i kakav napredak u zemljama regije u suočavanju s prošlošću?

Haški sud je pomogao u poticanju povećanja spremnosti država u bivšoj Jugoslaviji za bavljenje ratnim strahotama i većoj posvećenosti vladavine zakona. Sud je optužio jedan broj ljudi koji su bili na visokim položajima, što je dovelo do toga da su uklonjeni s političke scene. Također, svojim radom i nastojanjima da surađujemo s tužiteljima i pravosuđem u regiji na predmetima ratnih zločina, aktivno smo doprinijeli jačanju vladavine zakona. To je važan element za pomirenje u regiji.

Svjesni smo da je suočavanje s prošlošću složen proces. Mnogima je još i danas teško prihvatiti da su njihovi ratni heroji zapravo zloupotrijebili svoj položaj i počinili teške zločine nad civilima. Zato je toliko važno da Haški sud dokumentira nepobitnu istinu. Već vidimo napredak. Rasprave započete kao rezultat našeg rada nisu bile moguće devedesetih. Također, jedan broj suđenja se vodi na lokalnoj razini, što je bilo nezamislivo neposredno nakon rata. Haški sud je doprinio procesu pomirenja i suočavanja s prošlošću, ali na lokalnim institucijama i kreatorima politike je da sada preuzmu vodeću ulogu kako bi se taj proces dalje nastavio.

Možemo li govoriti o pomirenju i suživotu, čemu je Haški sud trebao pridonijeti, a često smo svjedoci pojedinih političara i dužnosnika u regiji koji zbog populističkih svrha pogrešno tumače presude, javno upućuju pozdrave optuženima i negiraju postojanje zločina?

Političari su zaista često propustili promicati pomirenje tako što su politizirali ratne zločine svojim krivim interpretacijama sudskih presuda. Pomirenje je trajan proces, a političari u regiji imaju vrlo važnu ulogu u pomaganju ljudima da razumiju što individualna kaznena odgovornost, utvrđena presudama Međunarodnog suda, zapravo znači. Oni koji imaju vlast, trebali bi pokazati svoju odlučnost za procesuiranje ratnih zločina na nacionalnoj razini, kao i i za druge mehanizme pomirenja. Konstruktivan politički dijalog o pomirenju nacija u regiji važan je i treba ga poticati.

Koliko ste zadovoljni suradnjom Hrvatske s Haškim sudom, posebice uzimajući u obzir da ste pred Vijećem sigurnosti rekli da postoji 'ograničeni napredak' u potrazi za dokumentima iz vremena akcije Oluja', a potom u pisanom izviješću podnesenom prošle godine u svibnju napisali da 'izvjestan broj nedosljednosti i pitanja, na koje je ukazano u vezi s nalazima Radne skupine u zadnjem izvješću tužitelja, ostaje neriješen' i da je nestanak dokumenata nerazjašnjen'. Je li došlo do kakvih pomaka na tom polju?

Tijekom suđenja Gotovini i drugima tražili smo jedan broj vojnih dokumenata koji se odnose na operaciju Oluja. Međutim, sada kada je donesena prvostupanjska presuda u tom predmetu, više ne inzistiramo na tome da se ti dokumenti dostave u kontekstu postupaka koji se vode pred Sudom. No, hrvatski dužnosnici su izjavili da će nastaviti istragu o tome gdje se ti dokumenti nalaze bez obzira na naš stav, tako da za svoje potrebe mogu riješiti taj problem.

U međuvremenu je u Hrvatskoj izabrana nova vlada. Trenutno planiram sljedeći posjet regiji i vrlo vjerojatno ću se susresti s novom Vladom u svibnju. Tada ćemo imati prilike razgovarati o otvorenim pitanjima.

Kako ocjenjujete Zakon o ništetnosti koji je usvojio Hrvatski sabor?

Zakonodavna inicijativa prethodne Vlade predstavlja nesretan razvoj događaja i prepreku regionalnoj suradnji. Međutim, novi prijedlog Vlade da se taj zakon ukine vidimo kao dobar korak prema nastavku suradnje sudskih vlasti Hrvatske i Srbije.

Kakav značaj vidite i koliko ste zadovoljni procesuiranjem ratnih zločinaca na domaćim sudovima u regiji?

U pogledu suđenja za ratne zločine, lokalna pravosuđa vidimo kao partnere koji nastavljaju naš rad. Zašto? Haški sud će procesuirati samo mali dio počinjenih zločina, iako su neki od njih najteži. Postoje još tisuće onih koje se mora procesuirati i to će raditi lokalni sudovi. Mi s njima surađujemo, pratimo njihov rad i mislimo da dobro rade u situaciji koja nije baš uvijek laka.

Što mislite o inicijativi REKOM?

Pozdravljamo svaku inicijativu u regiji čiji je cilj utvrđivanje činjenica o zločinima koji su počinjeni devedesetih, a namjera im je promicati proces pomirenja. Inicijative kao što je REKOM važne su zato što ih potiču nevladine organizacije na razini država i pripadnici civilnog društva te mogu nadopuniti rad Haškog suda i lokalnih sudova.

Je li provedena istraga vezana uz navodno krijumčarenje organa na Kosovu i kakvi su rezultati s obzirom na to da je bivša tužiteljica Carla del Ponte izjavila da je oko toga doživljavala pritiske?

Tužiteljstvo ne vodi tu istragu, tako da ne mogu dati komentar o tome kako ona napreduje. Vrlo ograničena informacija koju je Tužiteljstvo o tome imalo predala je nadležnim regionalnim vlastima prethodna tužiteljica Carla del Ponte.