Šezdesetsedmogodišnjak iz Rovinja bolovao je od terminalnog zatajenja srca obaju srčanih komora, a nije mu se mogla izvršiti transplantacija zbog povišenog otpora u plućnoj cirkulaciji. Pacijent se dobro oporavlja pa se očekuje da će transplantacija srca, nakon oporavka plućne cirkulacije, biti moguća kroz šest mjeseci do godine dana. Predviđa se da će prvi hrvatski pacijent 'bez vlastitog srca' biti otpušten na kućnu njegu kroz mjesec dana.

Danas se godinama živi s umjetnim srcem

'Srce kakvo smo usadili nema definiran rok trajanja. Jedan bolesnik s njime živi već tri i pol godine. No ono se ipak uglavnom koristi kao privremeno kako bi se premostilo vrijeme do transplantacije, ne zbog roka trajanja uređaja, nego zato što je na pneumatski pogon pa nije bešumno', rekao je za tportal.hr prof. Biočina objasnivši da je kvaliteta života s uređajem koji pokreću zračne pumpe ipak nešto malo manja nego s električnim koje je potpuno bešumno.

Prednost pneumatskog srca pred električnim, ističe, jest to što trenutačno ne postoje električna srca koja bi pokrivala funkcije obje srčane komore. Takva električna srca tek su u razvoju. Prvo je bilo eksperimentalno usađeno u Francuskoj, međutim bolesnik je umro nakon 74 dana. Nedavno je usađeno drugo.

'Pneumatsko srce kreirano je još 1980-ih godina. Ono je usavršeno i do danas je usađeno kod oko 2.000 ljudi u svijetu. Ta je tehnologija pouzdana. Mogle bi se također ugrađivati po dvije električne pumpe, za svaku polovicu srca po jedna, no tu je teško uskladiti obje strane. To je još u eksperimentalnoj fazi. Dvije električne pumpe također su skuplje od jedne pneumatske', objasnio je prof. Biočina.

Srce koje su ugradili naši kirurzi proizvodi kompanija SynCardia iz Arizone. Cijela usluga stoji oko 100.000 eura, a uključuje i iznajmljivanje kompresora – vanjske jedinice. Pacijent je prvo u bolnici priključen na bolnički kompresor veličine kolica, a kada ide kući, dobiva kompresor veličine aktovke, odnosno manjeg ruksaka. Ovaj kompresor zapravo je motor koji pokreće umjetno srce. Električna srca nemaju vanjski motor, već je on sastavni dio uređaja koji se usađuje.

Troškove operacije pokriva HZZO, baš kao i troškove presađivanja - iz fonda za transplantaciju. Umjetno srce se, nažalost ne može koristiti ponovno. Njegov vanjski dio – kompresor trajno je unajmljen od kompanije za jednu kunu. On ne ostaje u vlasništvu bolnice, nego se vraća proizvođaču kada pacijent dočeka transplantaciju ili kada umre.

Broj ljudi kojima u Hrvatskoj treba ovakvo potpuno umjetno srce nije velik. Godišnje ih, kaže naš stručnjak, može biti dvoje do troje. No za neke druge oblike potpore može biti na stotine i tisuće kandidata.

Od zatajenja srca više se ne mora umrijeti

Biočina podsjeća da je hijerarhija aparata za spašavanje višestupanjska; kreće od prve linije – uređaja ECMO koji spašavaju bolesnike na licu mjesta. Drugu liniju čine vantjelesne pumpe kojima se pruža potpora u trajanju od nekoliko mjeseci. Treća su linija dugotrajne ugradbene pumpe koje obavljaju funkciju po nekoliko mjeseci, a posljednja su trajna, potpuno umjetna srca.

U prvom usađivanju koje je obavljeno u četvrtak, 2. listopada 2014. u Klinici za kardijalnu kirurgiju Kliničkog bolničkog centra Zagreb pacijentu se iz medicinskih razloga moralo potpuno odstraniti srce i zamijeniti ga umjetnim.

'Mnogi ljudi koji imaju pumpe zadržavaju i svoje srce mada ono ne funkcionira. To ponekad može imati određen pozitivan psihološki učinak. No ovaj pacijent iz Rovinja ga nije mogao zadržati', rekao je naš sugovornik.

Hrvatski tim prvi je istočno od Slovenije izveo ovakvu operaciju usađivanja.

Tehnologija je tu, problem je samo novac

Naš kardiokirurg kaže da u sljedećih desetak godina možemo očekivati da će ljudi živjeti s potpuno umjetnim električnim srcima kojima će svi dijelovi biti ugradivi. Baterije će im se puniti kroz kožu elektromagnetskom indukcijom. Postojale su baterije na plutonij još 1960-ih godina, međutim one danas nisu praktične zbog opasnosti da bi ih mogli iskoristiti teroristi.

'Ova bezopasna tehnologija već je razvijena i usavršena. Jedino je pitanje koliko će koštati i tko će si je moći priuštiti. Od zatajenja srca danas se ne mora umrijeti. Broj donora srca je mali – u Hrvatskoj 50-ak godišnje, što je kap u moru. U Njemačkoj se zbog nedostatka darivatelja danas ugrađuje pet puta više umjetnih srca nego što se obavi transplantacija. To je novi iskorak u tehnologiji. Nekad se zbog srca umiralo, a danas više ne mora. Danas je preživljavanje kod ugradbenih pumpi oko četiri godine, čime su se one već jako približile trajanju presađenog srca. Umjetna srca stoga ubrzano postaju alternativa transplantacijama', zaključio je prof. Biočina.

U svijetu na transplantaciju srca čeka 20-ak tisuća ljudi, a samo četvrtina će je dočekati. Prednost umjetnog srca je ta da je univerzalno, odnosno da odgovara svakome. Može se ugraditi i ljudima kod kojih bi transplantacija mogla biti opasna, primjerice zbog poodmakle dobi ili nekih drugih bolesti. Statistike pokazuju da oko 70 posto ljudi kojima je usađeno umjetno srce preživi do transplantacije. Pacijenti kojima je ono ugrađeno ne moraju uzimati imunosupresore kako ga ne bi odbacili. Umjetna srca također poboljšavaju opće stanje bolesnika tako da mogu postati spremniji za transplantaciju ako to nisu bili.

Glavni im je nedostatak to što su skupa. Osim toga, električna srca dosta su velika pa se mogu ugraditi samo ljudima s velikim grudnim košem.