Svijet Lega svojevrsna je utopija. Nudi se jasan model što i kako raditi, ali se istovremeno čovjeku ostavlja kreativna sloboda da od kockica pravi što hoće. Ono što je postojano jest carstvo geometrije, s pravokutnim oblicima i žutim 'čovcima' koji su uvijek nasmijani - bilo da se radi o vozačima autobusa u maketi gradske idile ili o tenkistima u ratnoj situaciji.

Inače, HJP nudi dva osnovna shvaćanja riječi 'utopija'. Prema prvom, to je 'idealna zamišljena zemlja ili zajednica u kojoj vladaju savršeni društveni odnosi, blagostanje i sreća'. Po drugom, to je 'neostvariva zamisao, zamisao bez podloge, idealno stanje koje se ne može ostvariti'.

U Hrvatskoj je sve više razočaranih koji će, tobože pametno, tvrditi da je humano društvo tek puka utopija. Ali Danska je, kao i ostale skandinavske zemlje, učinila mnogo kako bi čovječanstvu pokazala rezultate koje donosi stremljenje k 'utopiji' humanosti.

Kao jedna od najbogatijih, ali i najsolidarnijih zemalja svijeta, Danska je tradicionalno u vrhu po odvajanju vlastitih sredstava za zemlje u razvoju (oko 0.83 posto BDP-a). Istovremeno se veliki dio njene mladeži odgaja u duhu koji bi se mogao nazvati postmaterijalističkim.

U skladu s duboko ukorijenjenim tradicijama socijalizma, mnogi tinejdžeri prije fakulteta odlaze više mjeseci ili godina volontirati u siromašne zemlje poput Gvatemale ili Nikaragve, učeći na taj način o svijetu oko sebe. Samo Mladež Crvenog križa, najveće volonterske humanitarne organizacije u Danskoj, broji oko 4000 mladih ljudi (cijela zemlja ima 5,58 milijuna stanovnika). Mnogi rade i na programima unutar svoje zemlje.

To je ujedno alternativni način da se mladi Danac upozna s težim stranama života i 'sazrije', a da ne mora služiti inače obavezan vojni rok. Umjesto četveromjesečnog služenja u armiji, može odabrati šestomjesečno volontiranje u zemlji trećeg svijeta. Fakultet nikamo neće pobjeći: obrazovanje u Danskoj ne samo da je besplatno, nego studenti još dobivaju i novčanu potporu od države...

Inače, kad se govori o idealnim stanjima koja se ne mogu ostvariti, mnogima se kao utopija čini i rad od prosječno 37 sati tjedno ili godišnji od 30 dana. Vrijedni Danci prema statistikama na poslu provode najmanje vremena u cijeloj Europskoj uniji. No zato im je produktivnost među najvišima.

Slično svijetu Lega, u Danskoj postoje pravila igre iliti zakoni. Oni se u tom društvu u nadprosječnoj mjeri poštuju, a na tom poštivanju zasniva se zajednički prosperitet. A opet, 'kreativna sloboda' je tolika da je običnim građanima moguće u samom srcu takve države stvoriti mjesto na kojem neki opći zakoni jednostavno - ne vrijede. Takav je 'Slobodni grad Christiania', samoproglašena anarhistička komuna koja se razvila u središtu glavnog grada Kopenhagena i danas broji oko tisuću stanovnika.

To bivše vojno postrojenje, smješteno na 34 hektara umjetnog otoka uz Baltičko more, početkom 70-ih zaskvotirali su hipiji i srodni im slobodarci tog vremena. Njihova ideja do danas odolijeva izazovima iznutra i izvana, kao i protivnicima kojih nije malo i nisu nemoćni. Tradiciju slobodne prodaje i konuzmacije lakih droga, po kojoj je Christianija poznata desetljećima, nije uspio iskorijeniti ni kasniji glavni tajnik NATO pakta Anders Fogh Rasmussen, koji je početkom 21. stoljeća bio danski premijer.

Danska nikad nije legalizirala lake droge poput Nizozemske, ali na ulicama i trgićima Christianije slobodno se trgovalo hašišem, marihuanom te drugim lakim, i ne samo lakim, narkoticima koji su se bez represije konzumirali u tamošnjim lokalima uz prešutnu toleranciju danske vlade. Problem se zaoštrio nakon što su se u cijelu priču ubacili heroin, kokain i dilerske bande. No nasilje i policijske racije protiv narkobandi navodno nisu ugrozili christianijsko tržište hašiša sve do današnjih dana.

Era vladavine budućeg formalnog čelnika NATO-a, obilježena koalicijom s radikalnim desničarima iz DPP-a, pokazala je fragilnost danske ljevice i lakoću društvenog skretanja s puta ranije spominjane utopije. Strah od nevolja i destablizacije koju donosi val imigranata (sjetimo se samo nasilja zbog karikature proroka Muhameda u listu Jyllands-Posten 2005) učinio je da se Danska 21. stoljeća ukaže kao jedno od najzatvorenijih europskih društava kad je riječ o odnosu prema imigrantima.

No i taj imidž trebao bi se promijeniti jer od 2011. na vlasti je socijaldemokratkinja Helle Thorning-Schmidt. Današnja Danska među prvim je EU članicama koje su bez restrikcija otvorile svoje tržište rada hrvatskim radnicima. Možda neki od njih prenesu u domovinu napredne ideje i nadahnuće za uređenje ovdašnjeg društva. Danski unutarnji model (vanjski je, doduše, mnogo diskutabilniji zbog snažnog angažmana u NATO-vim razaranjima) kao da odbija stvarati svijet u kojem je moguća sudbina Djevojčice sa šibicama, bolne bajke koju je djeci svijeta ostavio Hans Christian Andersen.