Potpisivanjem sporazuma usmrćena je Republika Bosna i Hercegovina i na njenim ruševinama stvorena država koja je podijeljena na dva entiteta, Republiku Srpsku i bošnjačko-hrvatsku Federaciju Bosne i Hercegovine.

Većina stručnjaka koji prate zbivanja u Bosni i Hercegovini slaže se da je Daytonski sporazum zaustavio rat, ali nije donio mir. Ipak, Daytonski sporazum je otvorio i mnoga druga pitanja.

Danas, 17 godina nakon rata, Bosna i Hercegovina je duboko podijeljeno društvo. Sukobi i nepomirljivi stavovi o unutrašnjem uređenju prenijeli su se u političku arenu i još uvijek su glavna tema svih razgovora. Osnovni problem je što dva od tri konstitutivna naroda BiH ne vide kao svoju državu.

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik neskriveno podupire secesiju tog entiteta gotovo potpuno očišćenog od nesrba, a Hrvati kao najmalobrojniji od tri konstitutivna naroda žale se na majorizaciju od strane Bošnjaka. Za to vrijeme Bošnjaci sanjaju jedinstvenu državu, Republiku, s jakom centralnom vlašću u Sarajevu kojom bi dominirali.

Na svaki pokušaj bošnjačkih stranaka da ojačaju moć slabe centralne vlasti srpski političari odgovaraju zahtjevima za većom samostalnošću Republike Srpske, a čestim blokada onemogućavaju bilo kakvo funkcioniranje države. Daytonski sporazum primjenjuje se selektivno u dijelovima u kojima to odgovara pojedinoj etničkoj skupini.

U tom su sukobu Hrvati, koji se vide najvećim žrtvama u poslijeratnoj BiH, postali moneta za potkusurivanje drugih dviju moćnijih i brojnijih zajednica. Dodatnom neredu pomaže i potpuno izgubljeni visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu Valentin Inzko koji ne razumije političke silnice u zemlji.

Dok se političari svađaju, stanovništvo je na rubu gladi. Broj nezaposlenih dosegnuo je 541 tisuću i ozbiljno prijeti da će se izjednačiti s brojem zaposlenih, sve više učenika napušta školu. Prosječna mirovina u BiH iznosi 340 KM (oko 170 eura), dok prosječna mjesečna plaća u ovoj zemlji iznosi 830 KM (oko 415 eura). Prema posljednjim analizama, od tri KM dnevno živi svaki peti stanovnik u BiH, a njih oko 20.000 jednom dnevno se hrani u narodnoj kuhinji. Korupcija je raširena u svim porama društva, pedeset posto stanovništva živi na rubu siromaštva, a jaz između bogatih i siromašnih je sve veći.

Vapaje poput onoga banjalučkog biskupa Franje Komarice, da izostanak pravednog političkog i pravnog rješenja ratom teško stvorene Bosne i Hercegovine podržava ekstremno siromaštvo i trajnu nepravdu za stotine tisuća njezinih stanovnika, osobito izbjeglica i prognanika, i prema njegovom uvjerenju, opasan je izvor za trajnu nesigurnost ovoga dijela Europe, a onda i cijele Europe, nitko ne čuje.