Dead to Rights: Retribution je treći nastavak istoimenog serijala. Iskreno, za to nas nije ni najmanje briga jer prva dva djela nismo ni primirisali jer se oko njih nije digla nikakva prašina, a navodno nisu bili bogzna što. No to je još i bolje jer smo recenziranju trećeg dijela pristupili posve slobodno te lišeni bilo kakvih uspoređivanja i očekivanja. Nažalost, nije nam se previše svidjelo ono što smo vidjeli. U redu, igra ima zanimljivi koncept koji će taknuti svačije srce. Naime, eksploatira dobro poznati arhetip o dječaku i njegovom psu. Vi ste policajac Jack Slater, a uz vas je stalno vaša vjerna džukela Shadow.

Shadow je vaš najbolji prijatelj i brat po oružju. U okršajima s negativcima možete ga slati u boj i reći mu da određenom tipu koji vam se baš ne svidi iščupa grkljan ili srce. Da, Dead to Rights: Retribution je prilično krvava igra, što joj u startu garantira određenu popularnost. Mi oko ovoga nemamo nikakvih zamjerki; brutala je relativno dobro iskorištena i u tzv. Takedown udarcima koji su zapravo finiširanja protivnika pomoću raznih brutalnih egzekucija. Nije loša ni brutala same borbe - Jack ima sijaset raznih poteza i blokova koje kombinira i s korištenjem vatrenog oružja.

Tu su i neki vrlo zanimljivi elementi s pištoljima i puškama koji su dodatno opisani u videorecenziji. Iako je mehanika borbe odrađena, recimo, solidno, vidi se da je igra rađena bez puno duha. Naime, ovo je čisti, šablonizirani, amerikanizirani proizvod, bez onih elemenata zbog kojih bi pamtili još godinu dana. Osim po tome što sa sobom vodi svog cucka (u nekim nivoima nad pesom preuzimate i direktnu kontrolu), Retribution nije ni po čemu poseban. Štoviše, često je čak i dosadan. Prvenstveno zbog otužnog level dizajna koji je rađen po principu copy-paste. To znači da ćete se non-stop probijati kroz iste ili barem slične levele bez nekih specijalnih elemenata. Ipak, Dead to Rights može proći. Ako ništa drugo, onda barem kao brza vikend zabava koju ćete odigrati u pauzi do nekog žešćeg hita.