Tako je samouvjereno izjavio: 'U Njemačkoj je postojala represija nad homoseksualcima te ih je oko 30.000 deportirano. No drugdje je nije bilo. (…) U Francuskoj nije bilo deportacije homoseksualaca.'

Na pitanje o anketnim rezultatima prema kojima većina Francuza podržava istospolne brakove (iste one kojima se UMP protivi) Vanneste je odvratio da je to tek rezultat 'pranja mozgova' koje je nastalo zbog njemu razvidne činjenice da su homoseksualci odveć prisutni u medijima jer raspolažu 'umijećem za sustavno izobličavanje činjenica'. Dio LGBT udruga odlučio je čak i ne podizati tužbu jer smatraju da ne treba dotičnom zastupniku davati višak publiciteta, dok su na temu izobličavanja činjenica reagirali povjesničari.

Prema službenim podacima, u Drugom svjetskom ratu u Francuskoj je 63 ljudi deportirano zbog homoseksualnosti, no opravdano se sumnja na mnogo veći broj, koji je teže jasno odrediti jer su prije deportacije bili zavedeni kao Židovi ili komunisti. Jednako tako, broj deportacija u Njemačkoj zbog homoseksualnosti procjenjuje se, prema posljednjim istraživanjima, na 60.000.

No van samog verbalnog incidenta, koji je promptno denunciran u javnosti i koji će Vannestea najvjerojatnije dovesti do isključivanja iz stranke (reakcija koju on sam drži 'pretjeranom'), u nelagodnoj klimi ekonomske krize jasno se iscrtava tvrda i reakcionarna kampanja u kojoj se za prikupljanje glasova ideološka osovina francuske desnice može jako savijati.

Iako je ministar unutarnjih poslova Claude Guéant već napravio lavovski dio posla u privlačenju ekstremno desničarskog biračkog tijela u anketno posrnuli UMP tvrdnjama o vezi imigracije i kriminaliteta jednako kao i onima o superiornosti civilizacije kojoj pripada i čije interese brani, u preidzbornom cirkusu Francuske očito ima mjesta za nove ispade.