Desničarske stranke već godinama bilježe sve veću popularnost, veći broj pristaša, a samim time i sve bolje rezultate. Prema posljednjim statistikama uoči izbora za Europski parlament u svibnju iduće godine, itekako je zamjetan rast većine desnih opcija, a samim time i krajnje desnice. Iako sve desne stranke nisu iste, čitav je niz poveznica poput nacionalizma, islamofobije i populizma koji se očituje kroz lako obećana rješenja.

Jedan od najsvježijih primjera su događanja u Chemnitzu na istoku Njemačke, u kojem već više od tjedan dana ekstremna desnica pokazuje svoj stav spram problema na Starom kontinentu, pozivajući se pritom na strah i ogorčenje prema elitama.

Transformacija krajnje desnice u Europi nije počela nedavno, već taj proces traje više od petnaestak godina. Raskinuvši javno sa simbolima nekadašnje ekstremne desnice i distancirajući se od totalitarizama poput fašizma i nacizma, stranke i pokreti s krajnjeg desnog spektra eksploatiraju strah od islama, migranata te se zalažu za antimigracijske zakone i podizanje ograda kao jedinog oblika sigurnosti od te opasnosti.

Pogonsko gorivo desnice

Dobro upućeni u aktualne događaje u Europi upozoravaju kako bi novi desničarski pokreti mogli transformirati političku sliku Starog kontinenta osvajanjem sve većeg broja glasova i privlačenjem političkog centra prema desno. Takvo što je vidljivo diljem Europe, osobito u njezinu središnjem dijelu, gdje je ultradesnica uzela zamah zahvaljujući padu podrške socijaldemokratima i umjerenim desničarima koji su ignorirali javnost ne nudeći pritom rješenja za probleme koji pritišću Europu.

>>> Pobuna njemačkih desničara protiv migranata krenula je iz Chemnitza. Zašto baš odatle?

Na pitanje koje 'pogonsko gorivo' koristi ekstremna desnica i čemu, uz populističke pokrete, može zahvaliti uspjeh za tportal odgovara stručnjak za međunarodnu i nacionalnu sigurnost te vanjskopolitički analitičar konzultantske tvrtke INMS Denis Avdagić.

'Ključni problem, koji na veliku žalost ne percipiraju prije svega institucije diljem Europe i općenito Zapada, a svakako i šire, potreba je građana ili, bolje rečeno, glasača za instantnom komunikacijom. Živimo u novom vremenu u kojem ljudi nemaju potrebu čekati odgovore. Građani osjećaju da mogu koristeći Google ili upite na društvenim mrežama o bilo čemu komunicirati odmah i stoga svaki put kada institucije ili mainstream politika ne daju odgovore i ne žele komunicirati tako, pojave se oni koji mogu i žele. Prije nekoliko desetljeća glavna alternativa u Europi bila je ona izrazito lijeva, komunizam potpomognut s Istoka, kao projekt Moskve, tj. Sovjetskog Saveza. Upravo zbog tog iskustva s komunizmom i njegovim padom danas nema previše lijevih populista. Ta priča danas jednostavno više nije in. Zbog toga su danas u zamahu konzervativnije, desnije populističke politike', mišljenja je Avdagić, podsjećajući kako uz to migracije jačaju, a Europa stari.

Populističko prilagođavanje glasačima

Analitičar u razgovoru za tportal dodaje kako je činjenica da doseljenici donose svoju kulturu, a povećana imigracija omogućuje im i da svoje običaje, jezik, kulturu očuvaju i njeguju u novim sredinama. Prema Avdagiću, u malim brojkama doseljavanja obično se imigranti asimiliraju, ali ako se doseljavaju čitave obitelji, školski razredi, oni nastavljaju svoj tradicionalni život u većoj mjeri i u novom prebivalištu.

'Vidljivi su, a to znači da domicilno stanovništvo osjeća promjene koje u određenom omjeru (i stanovništva i promjena) očito ne žele. Zato u nekim zemljama oni koji jasno progovaraju ono što osjeća dobar dio građana na tome mogu i profitirati. Populisti se uvijek prilagođavaju glasačima, koriste nezadovoljstvo, a političke elite velikih stranaka i dalje žele oblikovati glasače, pri čemu se malo ili niti malo ne trude komunicirati o onome što zanima rastući dio stanovništva. Zbog toga se ne treba čuditi jednako tako rastućim populističkim strankama i pokretima. Njihovo glavno pogonsko gorivo je prevelika odsječenost političkog mainstreama od glasačkog tijela', kaže analitičar.

Na pitanje tko je ponajviše zaslužan za ogromnu popularnost desnih populista i ekstremista u Europi, Avdagić upozorava kako ponajprije valja odijeliti ekstremne pokrete i pojedince od samih populističkih ideja. Stručnjak za međunarodne odnose pojašnjava da glasači populističkih stranaka obično ne staju uz ekstremne pozicije, ali staju uz određene ideje i poruke koje su im prihvatljive.

>>> Tko je Manfred Weber, favorit Angele Merkel u utrci za Europski parlament?

'Stvari su zapravo nevjerojatno jednostavne. Postoje problemi koje birači žele da se riješe, od lokalne do nacionalne i međunarodne politike, i posve je logično da će glasove privlačiti oni koji se doimaju takvima da žele rješavati probleme. Tu je manje važno nude li oni realna rješenja, a može biti jako važno i samo to da priznaju postojanje nekog problema, bez obzira na njegovu stvarnu ozbiljnost. Sada se tu treba dobro zamisliti o nekim stvarima, jer njemačka kancelarka Merkel svojedobno je proglasila, da parafraziram, multikulturalnost mrtvom, a u međuvremenu je postala ikona brige za migrante, dok neki drugi, koje uglavnom zovemo populistima, u suštini govore ono što je Merkel svojedobno govorila', kazao je Avdagić, dodajući kako je populizam postao na neki način omražen te kako to najprije dolazi od glavnih političkih aktera koji svoju odvojenost od građana i izbjegavanje dijela političkih tema te nedostatak volje za rješavanjem kompleksnih društvenih pojava ne mogu zatvoriti pa mistificiraju one koji se povinuju glasačima.

Nazadovanje ili povratak naprednim idejama?

'Nažalost, tu su se našli i neki ekstremniji političari i stranke koji prilagođavaju svoju komunikaciju novim izazovima dok su se neke velike stranke nakon desetljeća centrističke politike počele vraćati svojim, da tako kažemo, korijenima. Sve to netko vidi kao nazadovanje, posebno Zapada, netko drugi kao povratak idejama koje su zaslužne za napredak, a istina je zapravo da se nalazimo usred velikog eksperimenta za koji se teško s punom sigurnošću može reći kako će završiti', smatra tportalov sugovornik.

Za Avdagića sami populisti nisu problem, pa pritom podsjeća kako su brojne vizionarske ideje bile u nekom trenutku populističke te kako bez njih danas zapravo ne bismo imali ni građanski sloj ni demokraciju, pa ni plaćene godišnje odmore...

'Problem nije ni to što su neki populisti zapravo prazna politička ambalaža, koju građani kupuju jer kao konzumenti politike diljem Europe naprosto su navikli da politika često ne ispunjava reklamirana obećanja. Pravi problem je izrazit nedostatak šire društvene komunikacije prilagođene današnjem vremenu. Europska unija gura raznorazne inkluzivne projekte, države i institucije otvaraju račune na društvenim medijima, ali strateški se ti potezi ne osmišljavaju dovoljno kvalitetno jer problemi ne nestaju, nego se samo produbljuju.'

>>> AfD, Kurz, Babiš: Novi desni populizam uvukao se u srce Europe

Analitičar, također, smatra kako dio problema leži i u medijima koji su nekada bili komunikacijski posrednik, a danas je ta njihova uloga smanjena.

Krimen institucija

'I tu je glavni problem. Nestaje stari posrednik, a imamo tisuće novih kanala za komunikaciju, za informiranje. Događaju se velike promjene o kojima zapravo niti ne stižemo kvalitetno komunicirati. U svemu tomu očito se sve bolje snalaze desniji populisti, a svoj kanal za komunikaciju 'napokon' dobivaju i oni ekstremni politički elementi. Institucije su one koje zadužujemo da rješavaju naše probleme, ali treba biti otvoren i kazati da nema jedne strane koja sama nosi krivicu. U svemu je podbacila i akademska zajednica, ali i društvo općenito', naglašava Avdagić.

Sugovornik je prokomentirao i tromost lijevog političkog spektra na jačanje desnice, smatrajući kako se ono što se dogodilo ljevici događa i desnom centru, dok populističku desnicu koja je u porastu teško možemo ocijeniti isključivo kao desnicu jer ona kompilira političke ideje i poruke te pruža širok dijapazon ponude, pa svatko može pronaći nešto za sebe, a posebno se to odnosi na pitanja kojima se stranke mainstreama ne bave.

'S druge strane, stranke ljevice su nažalost previše zaronile u elitizam. Mladi ljevičari odgajaju se u okvirima koji ne nude previše mogućnosti individualizacije. Politika ne privlači osobe koje okupljaju, nego one koji puno 'filozofiraju'. Odvojenost od problema ulice, naselja, grada, županije, regije, zemlje i Europe je problem. Nedostaje i vizije, hrabrosti. Nedostaje doticaja s biračima. Međutim ne treba to sve skupa previše ni dramatizirati jer da bi nastupile promjene, mora doći do nekog jakog pada, a on je obično povod promjenama. Ali svakako bih istaknuo da izgleda kao da europska ljevica bježi od aktivne politike. Nema viziju i koristi retoriku prošlosti. Ne nudi hrabra rješenja', smatra Avdagić.

Upitan pak je li uspjeh krajnje desnice na Starom kontinentu najava kraja partijskog dualizma, sugovornik smatra da takvo što nije realno očekivati.

>>> Tko je zaslužan za popularnost desnih populista i ekstremista u Europi?

'Doći će nove stranke, neke stare će možda pri tomu jako oslabiti ili potpuno nestati, ali dok budemo imali demokraciju, posve je normalno da će uvijek biti neki glavni oponent vlasti. U nekim zemljama glavni oponent rastućim populistima koalicijski je savez umjerene desnice i ljevice, pa zapravo opet onda imamo neki duopol, samo što se pojavio novi igrač. Primjetan je i trend pojave posve novih stranaka političkog centra što mijenjaju stare igrače koji se ne prilagođavaju. Naravno, imamo i zemlje poput Mađarske, u kojoj se ukupna politika prebacila na desni spektar, pa se bitka vodi između umjerenije i ekstremnije desne politike, ali i dalje imamo izazivače. Ljevica tu vidljivije u svemu gubi, ali govorimo o sve skupa relativno kratkom vremenu. Nitko ne može tvrditi da stranke ljevice neće početi ponovno nuditi ideje, vizije i rješenja', podcrtava Avdagić, a dotakao se i agresivnog jurišanja ekstremne desnice na zastupnička mjesta u Europskom parlamentu, kao i njezinih poruka biračima.

Pohaban imidž europskog projekta

Sugovornik kaže kako se poruke razlikuju od zemlje do zemlje, međutim naglašava da 'alternativna desnica' nije nimalo proeuropski orijentirana te pritom gura ideje izolacionizma, a učestalo i antimigrantske poruke.

'Europski projekt nema previše dobar imidž, kao niti migracije, a prirodno to uviđaju desnije stranke i sada pokušavaju na tome politički profitirati. Nažalost, u svemu tome ima i nacionalizma, mržnje...', smatra Avdagić, dodajući kako će na predstojećim europskim izborima ekstremna desnica i populisti posve sigurno ostvariti bolji uspjeh od prijašnjih rezultata.

'Uvjeren sam kako neće dobiti priliku upravljati Europskim parlamentom, no ove izbore treba shvatiti kao priliku za popravni ispit mainstream strankama kako konzervativnog ili desnog tako i lijevog centra', Avdagićeva je procjena.

Tportalov sugovornik, također, smatra kako krajnja desnica nije u mogućnosti razoriti Europski parlament iznutra.

'EU je milenijski projekt i doista sumnjam da bi mogla zavladati takva razina gluposti u Europi. Uniju treba mijenjati, ali ako bi se njezine institucije išle razarati, onda bi to značilo da su nastupila vremena u kojima se trebamo zapitati o budućnosti naše egzistencije. Brexit je pokazao kako se ponekad stvari koje želi dio građana, iako zapravo ne znaju zašto to žele ili ne razumiju u čemu je problem, mogu na kraju i ostvariti. Ali nakon desetljeća političkog blaćenja po tom projektu nije to nikoga trebalo iznenaditi, posebno ne u Ujedinjenom Kraljevstvu', mišljenja je Avdagić.

>>> Brexit nas je naučio: Mladi žele jedno, stari drugo. Kome vi pripadate?

Analitičar se dotaknuo i pitanja ima li mjesta strahu te ima li Europa uopće odgovor na ekspanziju ekstremizma.

Zdrava doza straha

'Uvijek treba imati zdravu dozu straha. Kao što sam rekao, Brexit je pokazao da se stvari mogu odvesti u posve promašen smjer, potpuno bespotrebno. Nažalost, ljudi nisu svjesni toga koliko je Europska unija vrijedan projekt. Nisu svjesni toga da se radi o milenijskoj ideji. No naše političke elite isto tako nisu svjesne nezadovoljstva. Europa je standardizirala puno toga, ali ne i financijski standard. Svi su zapravo nezadovoljni te sebično gledaju na svoju poziciju, što je plodno tlo za ekstremne ideje. U Njemačkoj neki misle da previše daju za druge, a tako su mislili mnogi i u Ujedinjenom Kraljevstvu, ali nije ih zanimalo to što su svoj standard stvarali na drugima ili ga i dalje stvaraju. Njemački suficit raste i veći je unutar EU-a nego primjerice sa SAD-om, što je razlog za nezadovoljstvo, posebno među novim članicama koje umjesto snažnog rasta životnog standarda imaju samo snažan uvoz. U Njemačkoj pak građani žele rast svog standarda i manje stranaca iako ga sami ne mogu održavati pa trebaju radnu snagu, i onu migrantsku. To su problemi koji će, ako se ne budu rješavali, samo eskalirati. No o njima treba i razgovarati, a to se činjenično ne čini', smatra sugovornik, dodajući kako su političke elite previše uljuljkane u iskustvu da uvijek na kraju riješimo sve probleme.

'Samo što oni progresivno rastu. Dojučerašnja grčka financijska kriza danas se čini zapravo minornom, a u trenutku eskalacije mnogi su mislili da bi mogla dovesti do kraja eurozone... Europa će imati odgovor na krize dok je budu predvodili iskusni političari, diplomati, ljudi koji vežu i traže rješenja, koji su vizionari. Takvih još uvijek ima puno, ali to ne znači da treba riskirati. Izlaz je komunikacija s građanima i to zapravo dobro znaju u institucijama. Samo što, nažalost, zasad to ne čine ispravno i u punoj mjeri', zaključuje Avdagić.