Karolina Ajlec na svijet je došla u karlovačkoj Općoj bolnici 12. travnja 2008. i odrasta s roditeljima i četverogodišnjim bratom Kristianom u Loskunji, u okružju ratom još uvijek polurazrušenog sela, piše KAportal.

Problem zbog kojeg ovo dijete ne može dobiti Ustavom zajamčena prava u stvari leži na njezinoj majci Barbari koja, zbog nevjerojatno nefleksibilne administracije, nema osobnu iskaznicu i prebivalište u kući u kojoj živi s mužem i obitelji.
Kao i njezin suprug Barbara je u Hrvatsku došla 1996. kao prognanik iz okolice Banja Luke.

Žive u kući u državnom vlasništvu pa jedino država Barbari može dati suglasnost za potvrdu o prebivalištu.
Otkad joj je stara osobna iskaznica istekla ne može napraviti novu, a službenici za potvrdu o prebivalištu traže vlasnički list. Umjesto da joj se hitno pomogne, u policijskoj postaji u Vojniću je čak dobila i prijetnju prijavom zbog kršenja Zakona o prebivalištu.

Bolje da vam ne pričam kakav smo život imali. Nakon rata stigla sam s roditeljima u okolicu Vojnića. Otac je poginuo u nesreći kad ga je prignječio traktor, a mama potom umrla od srčanog udara. Ja sam završila u Domu, prvo u Rovinjskom suncu, a onda u karlovačkom Dječjem domu Vladimir Nazor, započela je priču Barbara. Mislila je da će udaja za voljenog čovjeka prekinuti crni niz, no novi problemi nisu prestajali dolaziti.

'Kristian je bolestan i ima reflux bubrega i konvulzije. Pet je puta padao u komu. Živimo u izoliranom zaseoku i hitnoj pomoći treba dosta vremena da dođe, a sada nemam niti injekciju koja bi mu, ako se to ponovi, mogla spasiti život. Nemamo novca za lijek. Živimo od 300 kuna dječjeg doplatka za Kristiana i od pet kokoši.

Nemamo pravo na socijalu, a mlađe dijete mi je bez ikakvog osiguranja', nastavila je očajna Barbara sa suzama u očima. Na život u teškom siromaštvu su navikli, slatkiši i nova odjeća za djecu su 'misija nemoguće', no najveći problem je i Karolinina bolest. Dijete ima kronični bronhitis pa kad je zadnji put završila u bolnici, a kako nema osiguranje, roditeljima je ispostavljen račun od 2.600 kuna što je za ovu obitelj ogroman novac. Karolina iz istog razloga nije niti cijepljena, a po prirodi je vrlo boležljiva.

Uopće ne znam kako bi preživjeli ovu zimu da nema dobrih ljudi. Puno nam je pomogao prof. Antun Vuksan te Župa Presvetog srca Isusovog koji su nam poklonili peć na drva i njima bih se puno zahvalila, kazala je Barbara. Trenutačno im najviše može pomoći onaj tko je kriv za ovakvo stanje – institucije.

U skromni dom obitelji Ajlec još jedan Božić dolazi sa strepnjom što će donijeti sutra. Kako je rekla majka Barbara, ništa im ne preostaje nego da pričekaju dok netko ne čuje njihov vapaj za pomoć. Ona im je zaista potrebna.