'Vrtići i škole sigurni su kao i obiteljski dom', rekla je jutros Ivana Pavić Šimetin, zamjenica ravnatelja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u emisiji 'U mreži Prvog' na Hrvatskom radiju.

'Ljudi idu na posao, u trgovine, nismo više zatvoreni u svojoj obiteljskoj cjelini pa da smo pod staklenim zvonom i nismo ni s kim u kontaktu. I u obiteljskom domu ima nekog rizika za zarazu. Ali što se događa u obitelji, takav je isti rizik u vrtićima i školama', rekla je Pavić Šimetin te smatra kako nema ni epidemiološkog opravdanja da se u škole ne bi poslali i stariji učenici, samo organizacijskog.

I doista, je li opasno slati djecu u školu, mogu li se ona tamo zaraziti, pitanja su koja ne muče samo hrvatske roditelje. Iste brige morile su posljednjih tjedana i stotine tisuća roditelja školske djece u nizu zemalja koje su u posljednje vrijeme ublažile brojne restrikcije. Povratak najmlađih u škole bila je jedna od mjera koje su u međuvremenu poduzele vlasti brojnih država, od Australije do niza europskih.

Danska je prošli mjesec to učinila prva, na užas mnogih roditelja koji su se pobunili zato što se njihova djeca koriste kao 'zamorci za testiranje vladinih politika'. Školska zvona zazvonila su i u Njemačkoj, Norveškoj, Češkoj, Poljskoj... U Francuskoj je to učinjeno još 11. svibnja. Tog je dana otvoreno 40.000 osnovnih škola. Nastava je bila ograničena na deset učenika u predškolskim ustanovama i 15 učenika za ostale dobne skupine.

Nakon tjedan dana nastave u školama je zabilježeno 70 novih slučajeva zaraze. Je li to puno ili malo u zemlji koja je dotad zabilježila više od 180.000 slučajeva koronavirusa i više od 28.000 umrlih? I može li se to samo tako kvantificirati?

'Neizbježno je da se takve stvari događaju', bez imalo uzbuđenja prokomentirao je slučajeve tamošnji ministar obrazovanja Jean-Michel Blanquer, zaključivši da je taj broj zanemariv s obzirom na to da se u klupe vratilo 1,4 milijuna školaraca. Štoviše, rekao je on, dokazano je kako se većina oboljelih zarazila negdje drugdje, a ne u školi.

U nedostatku aktualnih podataka na koje bi se mogli pozvati, znanstvenici su analizirali 16 studija, neke temeljene na širenju koronavirusa, a druge na sezonskoj gripi i epidemiji Sarsa iz 2003. godine. Rezultate su objavili u časopisu The Lancet Child and Adolescent Health.

Pokazalo se kako zatvaranje škola pomaže tijekom epidemije gripe, ali da isto ne vrijedi i za koronavirus. Zatvaranje škola u Kini, Hong Kongu i Singapuru nije pridonijelo kontroli epidemije Sarsa, piše u istraživanju, a nedavna modeliranja Covida-19 predviđala su da bi se zatvaranjem škola smanjilo smrtnost za dva do četiri posto.

'Podaci su ograničeni, ali ono što znamo pokazuje da je utjecaj zatvaranja škola vjerojatno mali', rekao je jedan od autora istraživanja, prof. Russell Viner.

Ne postoji puno istraživanja o tome kako Covid-19 utječe na djecu. Ono malo napisanih podijelilo je znanstvenike. Pritisak je stoga prebačen na političare koji moraju žonglirati između straha od širenja zaraze školama, preko zaštite mentalnog zdravlja najmlađih, do obrazovanja mladih naraštaja.

Puno je tu nepoznanica. Djeca će se svakako razboljeti ako se zaraze koronavirusom, ali znanstvenici još nisu sigurni koliko lako mogu zaraziti druge.

Dr. Alasdair Munro, stručnjak za dječje zarazne bolesti u Sveučilišnoj bolnici u Southamptonu, favorizira rani povratak u školu. Pritom se poziva na slučaj talijanskog gradića Vò iz regije Veneto, poznatog po tome da je 'pobijedio koronavirus'. Vlasti su tamo testirale više od 80 posto populacije i otkrile da je 2,8 posto pozitivno na koronavirus. Pritom nije pronađeno nijedno zaraženo dijete mlađe od 10 godina, mada je mnogo djece živjelo u domaćinstvima sa zaraženima.

Nisku stopu zaraženosti djece u zajednicama otkrile su i studije na Islandu, u Norveškoj i Južnoj Koreji. S druge strane, britansko istraživanje nije pokazalo nikakve razlike među brojem oboljelih u različitim dobnih skupinama, baš kao ni istraživanje njemačkog stručnjaka za koronaviruse Christiana Drostena iz bolnice Charité u Berlinu.

S druge strane, istraživanje Kirsty Short sa Sveučilišta u australskom Queenslandu pokazalo je da djeca rijetko prva donose infekciju u kućanstvo; u njenom istraživanju to se dogodilo u samo osam posto slučajeva. Kad je o gripi riječ, djeca prva donose zarazu u kuću čak 50 posto slučajeva. To bi trebalo značiti da nema neke opasnosti da djeca donesu zarazu koronavirusom iz škole doma.

Odlaganje ponovnog otvaranja osnovnih škola u Velikoj Britaniji za dva tjedna moglo bi prepoloviti rizik od zaraze, pokazalo je izvješće Nezavisne znanstvene savjetodavne skupine za izvanredne situacije. Oni tvrde da bi odlaganje povratka u školu do rujna smanjilo taj rizik u tolikoj mjeri da bi opasnost od zaraze koronavirusom za djecu bila manja od stradavanja u prometnoj nesreći.

Činjenica je da znanstvenici ni danas ne mogu sa sigurnošću reći zašto koronavirus najmanje utječe na djecu i to se pitanje povlači još od rezultata kineskog istraživanja na gotovo 45.000 zaraženih; među njima je djece mlađe od 10 godina bilo manje od jednog posto. I istraživanje iz australske države Novi Južni Wales, koje je pratilo slučajeve oboljelih učenika i nastavnika, na kraju je zaključilo kako je u bliskom kontaktu s oboljelima bilo 735 učenika i 128 djelatnika, a zabilježena su samo dva prijenosa zaraze.

Jesu li djeca zaštićenija jer ih se ne izlaže virusu, jesu li ona otpornija sama po sebi ili će se zaraziti poput svih drugih, ali imaju blaže simptome, sve je to podložno (ne)znanstvenim interpretacijama. Svima je jasno da rizik od zaraze koronavirusom u školi nije na nuli, no sve je jasnije i to da se na širenje Covida-19 ne mogu primjenjivati modeli koji važe za gripu.

A kako opada realna opasnost od širenja zaraze, u prvi plan izbijaju druge opasnosti vezane uz psihološku, fizičku, socijalnu, odgojnu i obrazovnu dobrobit djece. No te je posljedice zatvaranja škola i držanja djece u kućama puno teže kvantificirati. Posebno su ugrožena djeca s posebnim potrebama i ona iz siromašnijih obitelji, upozoravaju stručnjaci.

Pojavom pandemije političari su često naglašavali da će u svojim postupcima slijediti ono što im govori znanost. Odluke o povratku u školske klupe malo je teže donositi pozivajući se samo na znanost; te odluke moraju biti i političke. Netko mora preuzeti odgovornost.

No prenošenje mišljenja svjetskih znanstvenika ne vrijedi ništa ako se ne stave u kontekst. A glavni je kontekst broj oboljelih u nekoj zemlji i stopa po kojoj se zaraza smanjuje. U nekim zemljama, poput Hrvatske, broj novooboljelih smanjen je na nulu ili ispod deset dnevno, dok se u nekima broj novooboljelih još uvijek mjeri u velikim brojkama. A to nisu iste situacije.

Otvaranje škola u zemljama na vrhuncu pandemije graničilo bi s ludilom, povratak u škole u zemljama poput Hrvatske logičan je potez. Drugo je pitanje to u kakve se škole vraćaju.