Vjerovali smo da je nedavnom pučkom veselicom u režiji tandema Kerum - Mucalo, kojom je obilježeno 100 godina postojanja Hajduka, dotaknuto dno dna sportskog prigodničarstva u Hrvata. No 'purgerski dernek' upriličen sinoć u zagrebačkom HNK-u povodom stotog Dinamovog rođendana ipak je pokazao koji je najveći hrvatski klub. Barem kad je političko poltronstvo u pitanju
Na papiru i nije sve izgledalo tako strašno – omiljeni režiser obljetnica u Hrvata, Krešimir Dolenčić, na raspolaganju je imao najgrandiozniju pozornicu u državi, voditelje Ivicu Blažička i Mirnu Berend, znalački bend Ante Gele, širok raspon pjevača kojima na čelu piše 'Zagreb' (od Drage Diklića i Mužeka do Jacquesa i Nine Badrić) i comic relief u vidu češće priglupih nego provokativnih skečeva Renea i Tarika. HNK je bio prigodno okićen tisućama modrih balona, a veliko finale je predstavljalo izvođenje tri generacije 'modrih' (osvajače Kupa velesajamskih gradova 1967, prvake bivše države 1982. i današnje Vahine klince) na pozornicu uz taktove pjesme 'Za dobra stara vremena'.
Reklo bi se - rutinski potrošena hrpa novca zagrebačkih poreznih obveznika, na sve to smo već navikli. Navikli smo i na to da svaku ovakvu ceremoniju uveliča bulumenta političara koji će sebi prilijepiti sve zasluge za uspjehe kolektiva što obilježava obljetnicu. No kad od svih političara (izuzmemo li ponovljeno obećanje o novom stadionu) najumjereniji govor održi Milan Bandić, Dinamov glavni mecena, onda nešto nije u redu.
A da stvari čudno funkcioniraju, moglo se vidjeti već kad je predsjednik Dinama Mirko Barišić krenuo pozdravljati uglednike. Valjda savjetovan od redatelja da ne proziva svakog političara poimence, Barišić je pozdravio Freda Matića (izaslanika predsjednika Josipovića), Gordana Jandrokovića (izaslanika premijerke Kosor, koja je ipak pogazila obećanje da će doći), ministra sporta Fuchsa i predsjednika Sabora Luku Bebića. Kakve je posljedice neprozivanje ostavilo na ego potpredsjednika Sabora Vladimira Šeksa i Josipa Friščića te ministra Božidara Pankretića, možemo samo nagađati.
Govor Luke Bebića bio je natopljen istom vrstom patetike koju je prosipao s pozornice splitskog HNK prije dva i pol mjeseca, kad je stoti rođendan čestitao svom drugom najdražem sinu – Hajduku. Ovoga puta u glavnoj su ulozi bili Neretvanska dolina i njezine žrtve za Dinamo, pa je specifičnim Bebićevim humorom spotaknut i Dinamov trener Vahid Halilhodžić, koji je svojedobno igrao za metkovićku Neretvu.
No uistinu zapanjujući bio je govor vječitog 'mladog lava' HDZ-a, ministra vanjskih poslova i (ne manje važno) šefa zagrebačkog ogranka stranke Gordana Jandrokovića. Valjda želeći prenijeti poruku da će on i njegova vlada učiniti sve da maknu huligane sa stadiona, a izbjegavajući to zaista i reći, Jandroković se zapleo u formulaciju koja je zazvučala kao govor političkog komesara iz nekih drugih vremena. Navijanje za Dinamo nekad je bio odraz hrvatstva, podsjetio je Jandroković, pa i danas, kad ulazimo u EU, ono treba biti primjer ponašanja ljudi iz jedne male, simpatične europske zemlje.
Onako okružena plavim balonima, pozornica HNK u tom je trenutku uistinu izgledala kao da se na njoj održava predizborni skup HDZ-a. Nedostajao je samo predsjednik svih predsjednika (kojeg je, usput, Bandić također jedini spomenuo te večeri) i njegov povjerenik za Dinamo, pardon Croatiju, pardon HAŠK Građanski, Zlatko Canjuga, kojeg se (barem u uvodnim filmovima u kojima mu nije posvećena ni sekunda) Barišićev i Mamićev Dinamo silno pokušava odreći. Njega i njegovog vremena možda da, ali HDZ-a neće nikada, pogotovo jer se Bandićeva fotelja sve više ljulja.
