Nakon punih 27 godina predsjednik Srbije Boris Tadić pronašao je svog prijatelja s kojim je proveo vojničke dane u bivšoj JNA. Tadića i zagrebačkog odvjetnika Almira Dervišbegovića nakon gotovo tri desetljeća ponovo je povezao sarajevski pjevač Dino Merlin. Upravo je s njegova mobitela Tadić nedavno nazvao svog prijatelja iz mladosti s kojim je nekada davno igrao košarku. Svoja sjećanja na vojničke dane provedene s današnjim predsjednikom Srbije ispričao nam je njegov prijatelj, odvjetnik Almir Dervišbegović
'Za vrijeme nedavne posjete Sarajevu, Boris je sjedio s Dinom Merlinom i Halidom Bešlićem. Pitao ih je za mene, a Dino me, budući da ima moj broj, odmah nazvao telefonom. Glas s druge strane rekao je: 'Gdje si druže?' Te tri riječi bile se dovoljne da prepoznam Borisa, iako je od našeg posljednjeg razgovora prošlo 27 godina. Pričali smo desetak minuta i dogovorili se da ću nakon ovog ljeta biti njegov gost u Beogradu. Već je pao i dogovor da ćemo ponovo zajedno zaigrati i košarku', ispričao je za tportal Tadićev prijatelj iz JNA, odvjetnik Almir Dervišbegović. Nada se da će mu se u košarci s predsjednikom pridružiti i nekoliko bivših igrača Partizana i Zvezde, s kojima je nekada davno igrao za omladinsku reprezentaciju bivše Jugoslavije.
Priča o dvojici prijatelja odvija se u tri države. Naime, Dervišbegović i Tadić, obojica rođeni Sarajlije, upoznali su se u BIH, koja je tada bila jedna od republika bivše Jugoslavije. Put je potom jednoga odveo u Srbiju, a drugog u Hrvatsku. Danas ih, nakon raspada bivše države, dijeli granica. Dervišbegović živi u Zagrebu, a Tadić u Beogradu i obojica su izgradili uspješne poslovne karijere.
'Vidjelo se da je načitan, inteligentan i da brzo misli!'
Dervišbegović se i danas živo sjeća prvog susreta s Borisom Tadićem, iako tada nije znao da je upoznao budućeg predsjednika jedne države. Upoznali su se u travnju 1984. g. u Čapljini, kada je došao na odsluženje vojnog roka u tadašnju JNA. Tadić je tada imao 26, a Dervišbegović tri godine manje. Zajedno su proveli dva mjeseca, družili se i u slobodno vrijeme izlazili u grad, gdje su, kako doznajemo, bili itekako zapaženi među čapljinskim djevojkama. Kao stariji vojnici uspijevali su se ponekad i izvući s obuke kako bi igrali košarku. Dervišbegović je, naime, u to vrijeme bio igrač Bosne.
O politici nikada nisu razgovarali jer, kako kaže Tadićev prijatelj, 'bilo je to drugo vrijeme'.
'Bili smo tada mnogo mlađi i bliže su nam bile neke druge teme. Razgovarali smo o sportu i glazbi, čitali smo knjige iz knjižnice u vojarni. Ipak, iz svakog razgovora s Borisom moglo se vidjeti da je, već kao mladić, bio iznimno načitan, da brzo misli te da je vrlo inteligentan. Zbog svega toga, a naravno i zbog političkog angažmana nakon 1990.godine, nije me iznenadilo to što je dogurao do mjesta predsjednika Republike Srbije i drago mi je zbog toga', kaže za tportal Tadićev prijatelj, koji je i sam izgradio uspješnu odvjetničku karijeru u Zagrebu.
Iako su Tadić i Dervišbegović, zbog spleta okolnosti, izgubili kontakt, prijateljstvo iz vojske 'preživjelo' je sve, politička previranja i rat, te će se dvojica starih prijatelja po povratku s godišnjih odmora uskoro ponovo sresti.
'Bit će to vrlo zanimljiv susret. Moramo 'pretresti' ovih 27 godina, koliko se nismo čuli. Sigurno ćemo razgovarati i o aktualnom trenutku u svijetu, a posebno na ovim prostorima', kaže Dervišbegović koji se ipak najviše raduje košarci s Tadićem.
