U tužbi je Ljubičić naveo kako kockice predstavljaju 'njegov umjetnički kod' integriran u većini njegovih projekata od kojih su najpopularnija vizualna rješenja loga HRT-a, HTZ-a, Hine, HOK-a i drugih.

Isticao je i da se to dizajnersko rješenje smatra 'općeprihvaćenim obilježjem nacionalnog identiteta s lajtmotivskim crvenim, plavim i često na 'nevidljiv' način prisutnim bijelim kvadratom'. Navodio je i da odabrano autorsko rješenje za navedenu informativnu kampanju predstavlja 'drski plagijat njegovog izvornog autorskog djela - umjetničke interpretacije rastera hrvatskog grba uz primjenu dva izmjenična dijagonalno postavljena kvadrata' koja čine umjetnički kod tužitelja i koja su 'na taj način prikazana s time da zahvatom plagijatora izmjenični kvadrati osim na hrvatska državna obilježja (grb i zastavu) asociraju i na slova EU'.

U Ljubičićevoj tužbi ističe se kako je time ujedno obezvrijeđen koncept i originalnost njegove osnovne zamisli i da nije dao suglasnost za korištenje ili preradu njegovog izvornog autorskog djela. Tvrdio je i da je zbog toga njegovo autorsko djelo 'deformirano, osakaćeno i nagrđeno'.

Zaključno, predlagao je da sud presudom utvrdi povredu njegovih autorskih prava, zabranu korištenja vizualnog identiteta informativne kampanje uoči referenduma o pristupanju RH Europskoj uniji te uništenje svih tiskanih materijala i predmeta koji sadrže sporno vizualno rješenje.

Državno odvjetništvo u cijelosti je osporavalo tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da je postupak javnog natječaja proveden sukladno odredbama Zakona o javnoj nabavi te da su natječajne radove koji su zadovoljili uvjete natječaja, a među kojima je bio i Ljubičićev rad, pregledao i ocijenio ocjenjivački sud te su svi natjecatelji imali mogućnost izvršiti uvid u predmet i izjaviti žalbu, no to nitko nije učinio.

'Hrvatske kockice ne predstavljaju autorsko djelo'

Osim toga, osporavali su navode da sporno rješenje predstavlja drski plagijat izvornog autorskog djela navodeći da tzv. 'hrvatske kockice' nemaju individualni karakter i ne 'predstavljaju autorsko djelo tužitelja, dok kod, jednako kao niti ime, pseudonim ili umjetnički znak ne uživaju autorskopravnu zaštitu'.

Zastupnici drugotužene zagrebačke tvrtke isticali su, između ostaloga, kako Ljubičić nije jedni autor koji je koristio dva dijagonalno postavljena kvadrata u svojim vizualnim rješenjima, pozivajući se na druge ugledne hrvatske dizajnere.

Posebno su naglašavali da samo površno gledajući postoji sličnost između Ljubičićevih kvadrata i njihova dizajna, dok su razlike između onog što se naziva 'umjetnički kod' i njihova dizajna ogromne te da nema govora o plagijatu.

Trgovački sud se u svojoj presudi djelomično se pozivao i na prethodnu presudu Visokog trgovačkog suda (VTS) u tom sporu te je odbio Ljubičićevu tužbu kao neosnovana. U presudi navode da se ne radi o tome kako je sporno djelo nastalo na osnovi Ljubičićeva već da su oba djela nastala na osnovi hrvatskog grba.

'Kako su tako nastala suprotstavljena djela relativno originalna djela koja sadrže prerađeno hrvatsko znakovlje, povreda se ne može nalaziti u onom dijelu koji je zakonski slobodan za upotrebu, a to su motivi hrvatskog grba, odnosno geometrijski elementi izvedeni iz hrvatske šahovnice... Tužitelj ne uživa autorskopravnu zaštitu na grbu niti na njegovim interpretativnim elementima geometrijskih oblika koji su nastali preradom hrvatskog grba', zaključuje se u presudi.