Pinklec je simbol za zavežljaj u kojem djeca nose svoje stvari, u ovom slučaju kod selidbe od jednog roditelju drugom. Danas on dijeli ime i s radionicama za djecu roditelja koji su pred rastavom ili su se rastali centra Modus

'Program Pinklec se sastoji od 12 grupnih susreta s djecom čije obitelji su prošle ili prolaze rastavu braka. Krenuli smo s idejom da rastava nije jednokratan događaj nakon čega su stvari riješene nego je tu puno izazova godinama nakon nje. Te grupe koju čine djeca među kojima je razlika maksimalno godina i pol do dvije vode dva voditelja', objašnjava Čarija.

Rastava nije tabu

Svaka radionica ima po dva voditelja koji, najčešće kroz igru postupno otvaraju jednu po jednu temu koja dijete muči. Jednako tako pokazuju djeci koliko je bitna međusobna komunikacija i podrška. Broj polaznika je od šest do devet, u dobi od devet do 15 godina.

‘Kada djeca prvi puta dođu na radionicu, treba im neko vrijeme da pronađu grupni identitet i uklope se. Nakon početnog upoznavanja radimo na tome da otvorimo temu rastave braka na način da se o tome može govoriti, da to nije tabu. Osim toga, dotaknemo se i teme da nakon rastave braka jedan ili oba roditelja nađu nove partnere i osnuju s njima obitelj, što također može biti stresno za dijete. Djeca u grupi su u različitim fazama tog obiteljskog života, od djece kojima se roditelji trenutno rastaju do onih koji već čekaju polubrata/polusestru, pa međusobno dijele iskustva', kaže psihologinja.

Uloga je voditelja pokazati djeci da je u redu da su ljuti ili tužni i da i te emocije smiju pokazati bez ikakva straha.

'Djeca imaju slobodan prostor pričati o emocijama koje ih muče, jer o njima često ne mogu pričati s roditeljima. Iako su inače roditelji ti koji štite djecu, u slučajevima rastave braka djeca su ta koja štite roditelje i ne žele ih zamarati onime kako se osjećaju. Od svih emocija najviše se usmjeravamo na ljutnju, jer nju djeca najčešće ne žele pokazati, što je loše, jer će to kad-tad početi pokazivati svojim ponašanjem', kaže jedna od voditeljica radionica Jelena Heštera

Ne žele razgovarati s roditeljima

Prije uključivanja u radionicu održavaju se razgovori s djecom i roditeljima kako bi im se predstavio program i rad grupe. Neka djeca kod prvog dolaska na radionicu neko vrijeme stoje sa strane i promatraju grupu, a neka odmah spremna na igru i druženje s ostalima. Nije rijedak slučaj ni da se djeca ne žele otvoriti pred svojim roditeljima.

‘Kada djeca osjete neku emociju, neće je pokazati nego će se radije okrenuti igri kako bi se maknuli od tuge ili straha. Nekada djeca ne žele pokazati svoje emocije zbog prisutnosti roditelja. Razlog tome je to što upravo roditeljima ne žele otežati i opterećivati ih svojim emocijama koje trpe zbog rastave braka’, priča Čarija.

Osim djeci, pomoć i radionice se nude i roditeljima s ciljem da nauče kako djetetu biti podrška tijekom i nakon rastave braka, ali i u slučaju da jedan od roditelja ponovno uđe u vezu i osnuje novu obitelj. Zato je veoma važna potpuna koncentracija voditelja radionice.

'Ovaj posao svakako je izazovan, jer je jako važno pratiti potrebe djece. Pojave se ponekad i teške teme, pa se treba znati kako i kada reagirati. Kao grupa često imamo termine u večernjim satima, kada bi i mi i djeca željeli ipak radije biti doma, pa je potrebno održati visoku koncentraciju. Često kroz razgovore s djecom postoje situacije da vas zateče njegova zrelost u nošenju s novonastalim stanjem. Jednako tako ima i stresa, ali je jedno jako bogato iskustvo', objašnjava voditeljica radionica.

'Novi početak'

Heštera se sjeća jedna situacije kada je kao voditeljica radionice morala nasamo razgovarati s dvjema djevojčicama koje su svoje osjećaje i raspoloženje pokazale kroz suze.
'U jednoj grupi smo imali situacije da su se dvije djevojčice rasplakale u jednom trenutku, pa je voditeljica nasamo razgovarala s njima kako bi se smirile. U takvoj je situaciji važno provjeriti je li djetetu potrebno da ga se izdvoji iz grupe, ali je jednako važno kada se ono vrati u grupu porazgovarati sa djecom o tome što se toj osobi dogodilo. Tada i druga djeca pokažu suosjećanje i brigu za tu osobu', prisjeća se Heštera.

Koliko se djeci nakon rastave braka teško prilagoditi novonastaloj situaciji, toliko je teško i roditeljima. Kako bi im se olakšalo održavaju se radionice pod nazivom Novi početak u sklopu kojih se upravo roditelje uči kako da dijete sačuvaju od posljedica razvoda braka i budu uz njih u svim budućim izazovima kojih će, kako budu odrastali, biti sve više.