Države članice EU-a moći će same odrediti svoje dobne limite za pristup društvenim mrežama i internetu između 13 i 16 godina, kazao je član Odbora za građanske slobode te izvjestitelj za zakon o zaštiti podataka u Europskom parlamentu i njemački europarlamentarac Zelenih Jan Philipp Albrecht nakon što na Odboru nije prošao prijedlog da u zakonskom paketu vezanom za zaštitu osobnih podataka na internetu, dijelom i kao brana prema oglašivačima, minimalna starost za samostalno korištenje raznih internetskih servisa i usluga (društvene mreže poput Facebooka, ali i korištenje elektroničke pošte, internetskih tražilica te preuzimanje aplikacija za mobilne uređaje) bude podignuta sa sadašnjih 13 na 16 godina života. Sad će u tom dijelu napori EU-a u stvaranju jedinstvenog digitalnog tržišta biti ograničeni, a nakon glasanja o novom nacrtu zakonskog prijedloga u Odboru za građanske slobode iduće godine o njemu mora glasati i Europski parlament. S druge strane, u Španjolskoj, primjerice, ionako djeca na Facebook ne mogu ako nemaju 14 godina iako je dobni limit koji je sama postavila ta društvena mreža 13 godina.

Premda su se protiv prvotnog prijedloga odredbe koja bi, kako podsjećaju svjetski mediji, bila na razini onih u SAD-u odmah svojski angažirali brojni tehnološki divovi kako ne bi izgubili značajan dio tržišta, na istoj su se strani, premda iz drugih razloga, našli i roditelji te stručnjaci i udruge na europskoj razini, upozorivši da bi donošenje takve odluke bilo kontraproduktivno i da bi djeca time postala ranjivija. U otvorenom pismu upućenom Odboru za građanske slobode Europskog parlamenta nekoliko udruga, uključujući međunarodnu organizaciju Family Online Safety Institute, istaknulo je da bi usvajanje predložene odredbe mladim ljudima 'uskratilo edukacijske i društvene prilike na brojne načine, a ne bi pružilo više zaštite', uz podsjetnik da su društveni mediji pružili spas djeci s različitim problemima te da bi ovakva odredba mogla stvoriti rizik da se djeca više neće osjećati sigurno tražiti pomoć na internetu.

Edukacija umjesto zabrane

Da korištenje riječi poput 'zabrana' i 'samostalno korištenje' ne znači previše u današnjem svijetu, u kojem je na internetu svima sve dostupno, a ni internet kao medij još uvijek nije ušao u svoju punoljetnost, upozorava na to Emanuel Blagonić, grafički dizajner i bloger koji piše 'Tatin dnevnik', vrlo aktivan na društvenim mrežama, uz opasku da nije upoznat sa svim detaljima prijedloga. 'Pristup internetu u kontekstu zemalja Europske unije ionako je takav da je (teoretski) slobodan. Samim time teško je zabraniti nešto i onemogućiti mlađima od 16 godina i ta odluka na kraju, kao i do sada, ostaje na roditeljima', kazao je za tportal Blagonić.

Podsjeća da društvene mreže poput Facebooka ionako imaju dobnu granicu od 13 godina i, premda smatra da podizanje te granice na 16 godina u vidu nekakve preporuke EU-a nije loša ideja, upozorava da je zabrana potpuno pogrešna. 'Ono na što se moramo fokusirati kao roditelji, ali i kao društvo u cjelini je da radimo na edukaciji naše djece kako bi oni bili svjesni svih opasnosti koje vrebaju na internetu. Važno je objasniti im da je online komunikacija samo novi oblik komunikacije sa svojim prednostima i nedostacima, kao i opasnostima', ističe Blagonić. Što se pak tiče zabrana oglašavanja, to je kaže smiješno 'kad se stalno targetira prilagođene reklame'. Uostalom, ako na Youtubeu s djetetom pogledate crtić, već nakon nekoliko gledanja počet ćete dobivati dječje reklame neovisno o tome gledate li crtić sami ili zajedno s njim.

Pitamo ga je li onda riječ o tome da se opet ide lakšim putem koji dugoročno može donijeti više štete nego koristi, jer ne bi li prema kompanijama trebalo usmjeriti strelicu odgovornosti, a s korisnicima, pogotovo mladima, raditi na podizanju njihova odgovornog korištenja raznih internetskih servisa i usluga? 'Uvijek se ide lakšim putem. Smatram da političari rijetko donesu izrazito kvalitetno rješenje, već se kroz nekakav konsenzus donese rješenje koje je svima relativno prihvatljivo. Protiv sam zabrana na internetu te sam prvenstveno za kvalitetniju edukaciju mladih, kao i to da kompanije budu aktivnije u kanaliziranju kvalitetnog sadržaja, koji ni ne mora nužno biti besplatan jer bi većina platila za onaj prilagođen djeci kada bi cijena bila realna', zaključuje Blagonić.

U rastućem digitalnom svijetu potrebne su regulativne smjernice

Pregovori o tom prijedlogu traju već dvije godine, kazala je za tportal hrvatska europarlamentarka Biljana Borzan, aktivna na području zaštite potrošačkih prava, čiji kolege rade na tom dokumentu u Odboru za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove Europskog parlamenta. 'Pozicija Europskog parlamenta i Europske komisije u startu je bila da se održi granica od 13 godina. Vijeće je predložilo 18 godina, međutim u lipnju su predložili kompromisno rješenje od 16 godina', kazala je Borzan i objasnila da s obzirom na najnoviji dogovor neće doći do dramatične izmjene u odnosu na sadašnja pravila: 'U utorak je dogovoreno da je ovisno o državi članici dozvoljeno sve između 13 i 16 godina. Dakle, tko sad ima 18, mora spustiti na minimalno 16, a tko ima 12, mora dići minimalno na 13 godina i to se odnosi na sve online servise za koje se treba registrirati ili registrirati i platiti.'

Što se tiče društvenih medija, o kojima se jako puno piše, valja naglasiti da se Facebook već sada samoregulira i da je njegova politika minimalno 17 godina te da sva mlađa djeca koja su sada na toj društvenoj mreži ilegalno koriste tu uslugu. 'Djeca koja imaju 15-ak godina ulogirana su u Facebook pod krivom godinom rođenja. Stavljaju svoje dječje slike, ni ne pomišljajući da se u slučaju cyber bullinga ili, još gore, pedofilskog prekršaja, prekršitelj uvijek može pravdati da su lagali o svojim godinama', upozorava Borzan dodajući: 'Slično je s primjerice dječjim programima koji postoje ili će se tek uspostaviti u EU. Ako servis odredi da im je dobra granica 16 godina, to se mora poštovati ili će se suočiti sa sankcijama iz ovog prijedloga. Međutim, ako dijete prevari online servisera i/li lažira roditeljsko dopuštenje, onda odgovornost nije toliko jasna.' I ona smatra da će se 'servisi pod prijetnjom sankcija pridržavati propisa, a da je djeci potrebno objasniti da ne smiju lagati o svojim godinama te naglašava: 'Nijedna regulacija ne može zamijeniti odgoj i obrazovanje, ali mislim da su u rastućem digitalnom svijetu potrebne regulativne smjernice.'

Djeca imaju pravo na pristup informacijama - naučimo ih odgovorno ga koristiti

Zaštićenost prava i dobrobit djece u virtualnom svijetu prati i pravobraniteljica za djecu Ivana Milas Klarić te uočava brojne rizike koji ih prate, kao i nedovoljan broj učinkovitih mjera zaštite u ovom području. Međutim, podsjeća da, prema Konvenciji o pravima djeteta Ujedinjenih naroda, dijete ima pravo na slobodu izražavanja, ima pravo tražiti, primati i širiti informacije i ideje, kao i pravo na pristup informacijama, kako u realnom tako i u virtualnom svijetu. 'No djeca ne raspolažu iskustvom, znanjima ni vještinama da bi na odgovarajući način zaštitila svoj integritet pa je, nažalost, rezultat toga i sve veći broj djece žrtava nasilja i zlostavljanja na internetu te sve ozbiljniji oblici zlouporaba i iskorištavanja', upozorava dječja pravobraniteljica.

Stoga, iako se zalaže za to da se na zakonodavnoj, praktičnoj i preventivnoj razini što bolje uredi ovo područje, smatra da 'pojačana represija i ograničavanje pristupa ne rješavaju problem ako ne usmjeravaju sve dionike na preuzimanje vlastitog dijela odgovornosti: davatelje internetskih usluga, roditelje i djecu te odgojno-obrazovni sustav'.

Naime, mnoga mlađa djeca imaju svoj profil na Facebooku ne samo zato jer su ona sama dala lažne podatke o svojoj dobi, nego i zato jer su im ga otvorili roditelji, čega je svjesna i dječja pravobraniteljica pa zato i smatra da samo podizanje dobne granice dugoročno neće riješiti problem te da veću pažnju treba posvetiti preventivnim programima. 'Polazeći od djetetovih sposobnosti, a ne ograničenja, te prava djece na sudjelovanje, informaciju, obrazovanje i zaštitu, smatramo da je učenje djece samozaštitnom ponašanju jedan od najvrednijih čimbenika prevencije', ističe Milas Klarić.

Objašnjava da je svrha samozaštite djece smanjiti njihovu ranjivost i izloženost potencijalno opasnim situacijama u virtualnom svijetu, a to bi, uz poboljšanje i proširenje ponude programa zaštite i povećanje svijesti o problemima s kojima se djeca mogu susresti koristeći suvremene tehnologije, trebali biti ciljevi i nastojanje cijele zajednice i odgojno-obrazovnog sustava te civilnog sektora, a naročito poslovnog sektora.

'Nikako se ne bi smjelo svu odgovornost prebaciti na djecu i roditelje. Davatelji internetskih usluga moraju se obvezati na mnogo veća ulaganja u sigurniji internet, u razvoj zaštitnih programa koji će omogućiti brže reagiranje na zlouporabe i ugrožavanje djece, kao i razvijati sadržaje posebno oblikovane za djecu koji potiču njihov osobni razvoj i pomažu u učenju i razvoju vještina', zaključuje pravobraniteljica, podsjećajući na pravo djece na sudjelovanje kao važno načelo Konvencije o pravima djeteta, iz kojeg proizlazi da bi prije donošenja novih zakonskih odredbi koje bi regulirale ovo područje svakako trebalo zatražiti i mišljenje djece o ovim pitanjima.