Prije 20-ak godina završila je modni dizajn i uglavnom se tim poslom bavila, a jedna ju je situacija potaknula da nastavi slijediti svoj san.

'Nakon što sam neko vrijeme radila kao modni dizajner i trgovac, prijateljici koja je otvorila svoj butik dala sam haljine koje sam sama šivala i tu se ponovno u meni probudila želja da nešto svoje kreiram. Odlučila sam se maknuti od svih poslova koje sam do tada radila i krenuti ponovno u 'modne vode', započinje svoju priču Bošnjak.

Iznenađena profilom ljudi koji joj dolaze

Odjeću za svoju trgovinu šiva u suradnji s dvjema gospođama. Iako je prvotna zamisao bila da će to biti trgovina za mlade djevojke, izgleda da 'vintage' više privlači drugačiji profil ljudi.

'Od početka rada očekivala sam da će mi najviše dolaziti otkačene, mlade djevojke koje studiraju, žele biti drugačije i izaći iz jednog modnog kalupa koji je nametnut, da nisu modno uniformirane. Na moje iznenađenje najčešće su mi klijentice osobe koje imaju solidnu platežnu moć. Kroz komunikaciju s njima primijetila sam da su to najviše odvjetnice i liječnice kojima je ovo valjda neki ispušni ventil, drugačija odjeća od one koju nose na poslu', priča vlasnica trgovine.

Navodi kako su cijene veoma pristupačne, primjerice, cijene haljina se kreću od 250 do 280 kuna. Jednako tako ljudima se nudi više različitih stilova i odjeća izrađena od kvalitetnih materijala.

'Iako trenutno ne postoji mogućnost da ljudi dođu svoju odjeću prodati ili donirati u trgovinu, stranci su ponekad zbog naziva 'vintage' mislili kako je riječ o staroj odjeći, a nije tako. Ime je kreirano zato što je cijela trgovina veoma šarolika. Ima jako puno stilova i tipova odjeće, nakita, dodataka. Zato se puno osoba u tome uspije naći, svatko pronađe nešto za sebe. Materijali dolaze iz Italije, jako su kvalitetni. Pamuk je s elastinom, postoji razlika između mojih materijala i onih koji su od poliestera koji se lijepe za tijelo i od kojih se više znojite, a koje možete pronaći u bilo kojem veće trgovačkom centru kod nas', kaže Bošnjak.

Nema razloga za strah

Njezin posljednji 'projekt' je parfem 'My Mellow' na kojem je radila šest mjeseci, a kaže kako je tijekom pokretanja posla, osim financijske, imala i potporu supruga.

'Tijekom pokretanja ideje, a i danas, najveća potpora mi je moj suprug, jer je on sa mnom najviše u tome, s njim dijelim sve. U meni je dugo tinjala želja za otvaranjem ovakve trgovine. Posebno jer sam kod drugih prodavača vidjela da se takve haljine jako puno prodaju. Tada sam shvatila da više nemam razloga čekati', prisjeća se vlasnica.

Iako svjesna mogućih rizika kod pokretanja vlastitog posla, Bošnjak kaže kako je otkazala sve svoje dotadašnje angažmane i odlučila se na samostalan posao. Nije joj jasno zašto u Hrvatskoj mladi ljudi imaju toliki strah od vlastitog biznisa.

'Ne znam zašto se svi boje krenuti u samostalan posao. Jako puno ljudi je dolazilo i ispitivalo me kako sam otvorila. Meni je to sve bilo na početku nestvarno. Važno je imati početni mini kapital. Uzela sam poticaj za samozapošljavanje, što mi je tada jako puno pomoglo i dalo mi 'vjetar u leđa'. Važno je znati što želiš, imati znanja i entuzijazma za posao kojim se želite baviti', smatra Bošnjak.

Najveći problem prostor

San o trgovini u centru Zagreba nije bilo moguće ostvariti najviše zbog visoke cijene najma, no otvorila joj se prilika koju je odmah odlučila iskoristiti.

'Jedini problem mi je u vrijeme otvaranja trgovine bio prostor, jer je cijena najma veoma visoka. Otvaranje trgovine u centru grada mi je bilo nešto sasvim drugačije od prodaje u prijateljičinoj trgovini. Željela sam trgovinu u centru zbog ljudi koji se tu kreću, ali i zbog turista. Imala sam sreće što je na mjestu gdje je danas trgovina došlo do zatvaranja jednog lokala', objašnjava vlasnica.

Danas zahvaljujući poticajima trgovina ima solidnu posjećenost, a Bošnjak kaže da joj je želja otvoriti još jednu.

'Poticaji od 25 tisuća kuna puno su mi pomogli. Riječ je o bespovratnim sredstvima koja morate opravdati, gdje ste ih uložili, a morate i godinu dana biti u tom poslu i biti uspješan. Kada sam došla s idejom u Hrvatski zavod za zapošljavanje, dobila sam zeleno svjetlo, a istovremeno je bilo ljudi koji su dolazili i po treći put zbog određenih prepravaka za svoje projekte. Jasno sam im rekla da je riječ o vlastitoj proizvodnji, kvalitetnim materijalima i pristupačnim cijenama. Osim toga, mogu u kratkom roku dobiti odjeću za trgovinu, s obzirom na to da nas više šiva, ali i da je riječ o manjoj proizvodnji, a ne masovnoj poput one za trgovačke centre', zaključuje Bošnjak.