'Nije to bio prvi i jedini put kad sam kao praktična vjernica, katolikinja, odbila sudjelovati u tom zahvatu. O tome se mnogo polemiziralo i sastančilo u bolnici jer je više primalja bilo istog uvjerenja.

S vremenom ih se slomilo na različite načine. Jedna se zaposlila u ambulanti, druga je otišla u Rijeku, treća i dalje nekako odolijeva. Ja sam ustrajala... Za kaznu me se premjestilo u prvu smjenu koja znači manju plaću, počela su šikaniranja, ponižavanja, izrugivanja... nipodaštavao se moj rad i iskustvo, otvoreno mi se prigovaralo da ništa ne radim...

A ja sam od pustog posla i odgovornog rada u dva navrata završila na bolovanju. Nema instutucije kojoj se nisam obratila za pomoć, od Komore primalja do sestrinskog sindikata... Nitko se nije udostojao ni odgovoriti. Prepuštena sama sebi, izvrgnuta teškom mobingu, obraćala sam se i bivšem ravnatelju dr. Oliveru Ojdaniću.

Ni kod njega nisam naišla na razumijevanje. Na jednom je sastanku, štoviše, otvoreno stao na stranu medicinskog osoblja i liječnice, neću joj navoditi ime, ali u kninskoj bolnici će znati o kome govorim, kada je rekla da sam mogla biti frizerka ili kuharica, a ne primalja, ako nisam bila spremna na takve zahvate',  kazala Jaga Stojak za Slobodnu Dalmaciju

'Sveti kodeks primalja jest zaštita života djeteta od začeća do rođenja i nisam mogla prešutjeti. Prozvala sam liječnicu za privatizaciju bolničkog odjela i brojne nezakonitoti i mešetarenja od kojih ima financijske koristi. Tada je za mene počeo pravi pakao. Mnoge me kolegice i glavne sestre više nisu ni pozdravljale, pravile su se da me ne vide, no izdržala sam zbog divnih i poštenih liječnika koji su vidjeli što mi rade i podržavali me onako ispotiha. A onda mi je tog 14. lipnja iznenada naloženo da pripremim instrumente i sudjelujem u zahvatu namjernog prekida trudnoće.

U prisutnosti pacijentice, odbila sam. Završila sam na razgovoru kod ravnatelja koji me je uputio kući mašući mi pred nosom nekakvim zakonskim propisima.

Prethodno je vijećao s mojim takozvanim kolegicama. Bila sam psihički dotučena i otišla sam na bolovanje',potreseno priča Jaga Stojak.

'Ne znam kako bih izdržala taj teror da nemam potporu supruga Ante koji je i osobno razgovarao s bivšim ravnateljem moleći ga da me zaštiti od proganjanja.

Smršavjela sam 7-8 kilograma od kada je počeo taj užas. U travničkoj sam bolnici prije dolaska u Knin radila s divnim ginekolozima i medicinskim sestrama. Samo je jedan ginekolog bio katolik, ostali su bili muslimanske vjere i nitko mi nikada riječ nije rekao zbog odbijanja sudjelovanja u tim zahvatima. Dapače, obostrano smo se poštovali.
Neću odustati

Neću odustati od zaštite svojih prava, ne samo radi sebe nego svih drugih primalja vjernica kojih se prisiljava da sudjeluju u ubojstvima i koje ne štite ni komore, ni sindikati ni resorno ministarstvo. Imam pravo na prigovor savjesti kao što ga imaju i liječnici i medicinske sestre. Ići ću do Strasbourga, ako treba, ali odustati neću...

Neka se nadležne službe, umjesto preispitivanja mojih radnih dužnosti, a nikad se ni jedan pacijent na mene nikada nije požalio ni usmeno ni pismeno, pogleda u kojim se prostorima u kninskoj bolnici obavljaju takvi zahvati. Neka dođu i vide da se u prostoru od 20 metara rađaju djeca i da njihov plač čuju žene koje su se odlučile na pobačaj. Brine li to koga?

Čije se dostojanstvo tu ugrožava...- ojađena je Stojak. A njezina odvjetnica Nada Mikulandra kratko elaborira cijeli slučaj:

'Radnica je pripremila instrumente, a zatim, u prisutnosti pacijentice, odbila prisustvovati zahvatu jer se to kosi s njezinim vjerskim uvjerenjima', poziv na priziv savjesti.

'To je sažetak prilično opsežnog obrazloženja otkaza koji je primalji zaposlenoj na neodređeno vrijeme u kninskoj bolnici od kolovoza 1999. potpisala dr. Antonela Karačić, sanacijska upraviteljica te zdravstvene ustanove.

Jaga Stojak smatra se praktičnom vjernicom, katolikinjom, i uložila je prigovor savjesti na obavljanje operativnih zahvata namjernih prekida trudnoće.

U njezino ime dostavila sam bolnici zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa dok još nije dobila otkaz. Odvjetnica Mikulandra postavila je, dodaje, i zahtjev za zaštitu od uznemiravanja primalje na radnome mjestu od nadređenih medicinskih sestara i tražila od ravnatelja da je zaštiti od takve vrste ugrožavanja prava i dostojanstva te da se druge činjenice koje nemaju veze sa stvarnim problemom ne miješaju s ovim pitanjem.

'Tada je opomena pred otkaz povučena, nije dobila otkaz, no ravnatelj je nakon prestanka mandata otišao iz bolnice. Došla je u međuvremenu sanacijska ravnateljica, a ja sam otišla na godišnji odmor. Nakon povratka na posao, moram priznati da me šokirao otkaz uzrokovan skrivljenim ponašanjem radnika od osobe koja nije obavila niti jedan razgovor s njom, niti ju je pozvala na očitovanje i koja nije ni mogla u tom kratkom roku ocijeniti stvarno stanje. Interesantno je i da je otkaz upućen dok je zaposlenica bila, i još uvijek jest, na bolovanju', kazala je Mikulandra.