'Obožavam se družiti s braniteljima. A kako u izravnom kontaktu s njima mogu puno bolje sagledati situaciju nego iz svoga ureda, kao ministar sam za manje od dvije godine prešao više od 120.000 km po Hrvatskoj', rekao je Predrag Matić - Fred, ministar branitelja, vukovarski borac i bivši logoraš.

Odnos hrvatske javnosti prema Vukovaru ministar Matić smatra nevjerojatno pozitivnim. No vukovarski branitelji su, kaže, sami sebi najveći neprijatelji i otpočetka devedesetih radili su u korist vlastite štete.
'Kada sam 1994. godine radio u kabinetu načelnika Glavnog stožera, generala Janka Bobetka, pitao sam ga otkud taj problem s Vukovarom. Rekao mi je da su svima drugima krojili kapu, a nama Vukovarcima iz poštovanja su ostavili da se o svemu sami dogovorimo. A mi se evo već 23 godine ne možemo dogovoriti, jer je ta neka naša unutarnja potreba za rastakanjem, umjesto za spajanjem, nevjerojatna.'
Pamti kako mu je jednom General (kako naziva Milu Dedakovića Jastreba, kojega branitelji doživljavaju generalom premda formalno nema taj čin), rekao da ima dovoljno slave za sve Vukovarce.

Zvižde, pa se ispričavaju

Ministar Matić progovorio je i o nesuglasicama sa svojim ratnim drugima okupljenima u tzv. Stožeru za obranu hrvatskog Vukovara, koje usprkos svemu i dalje naziva prijateljima.
'Sve razgovore Stožera s premijerom koji jesu ili nisu održani dogovarala je moja malenkost. Zato mi je žao kada mi na takvim sastancima neki koji se smatraju mojim prijateljima i ja ih takvima smatram, kažu da nisam nikad ništa dogovarao i još me gledaju ravno u oči. To me zaboli.'

'Nije mi teško u središtu Vukovara izići među prosvjednike koji mi zvižde. To su isti oni koji me već sutra zovu i ispričavaju se, kažu da su mi morali zviždati, a onda pitaju mogu li vidjeti neki zahtjev za njihov stan ili za druge potrebe koje imaju', priča ministar Matić.

Napominje kako je posljednjih nekoliko godina stekao bogata iskustva o ljudima: jedno u ratu, jedno u logoru, a sada ga stječe u 'ovoj političkoj prijetvornosti u kojoj se, neću reći, teško snalazim, ali ne podnosim takva licemjerstva. Znate kada gledate sva ona prepucavanja suprotstavljenih zastupnika u Saboru koji poslije toga zajedno odlaze u restoran na ručak ili na piće, a narodu ostavljaju dojam netrpeljivosti…'

Stožerom se manipulira!

Pojasnio je i kako je došlo do informacije da je upravo on članovima Stožera predložio raspisivanje referenduma o promjeni uvjeta za stjecanja manjinskih prava.

'Molio sam ih da to pitanje ograniče za područje od Ovčare na istoku Vukovara, do Trpinjske ceste na zapadu. To bi shvatili i Srbi u Vukovaru i bilo bi prihvaćeno sa simpatijama. Trebali su reći da nemaju ništa protiv ćirilice bilo gdje drugdje, ali da na tom dijelu Vukovara dođe do svojevrsne odgode primjene zakona. No pitanje o kojemu žele provesti referendum ne smatram dobrim. Oni tvrde da se predloženom promjenom – kojom bi se prava manjina uvjetovala njihovom 50-postotnom nazočnošću na nekom području – neće ništa promijeniti, pa sam im rekao neka odu ministru Liniću koji bi te njihove savjete zlatom platio, kada bi po istom rezonu podigao PDV na 50 posto, pa objasnio Hrvatima da se ništa neće promijeniti.'

Tomislava Josića, čelnika Stožera, svog suborca i supatnika u logoru, i dalje smatra prijateljem.

'On je osoba čistog ratnog puta, iz dobre je obitelji i zato je izložen kao čelnik. Međutim, malo iza njega kriju se ljudi kojima dobrobit Vukovara nije u prvom planu, nego politički, odnosno politikantski ciljevi i osobne frustracije. Njime netko manipulira. U to sam siguran. Vidim to iz priopćenja koje pišu, a ne potpisuju, jer kada ja potpisujem neki akt, ispod toga stoji moje ime i prezime, a ne samo 'Ministarstvo branitelja'. Poznajem ih dobro. Njima priopćenja piše netko drugi. Neka se naljute i podignu na stražnje noge, ali znam da to nisu njihovi tekstovi.'

Njima je u Vukovaru dobro

Ispričao je i pozadinu incidenta oko napada Stožera na Radu Šerbedžiju, što je nazvao još jednom manipulacijom.

'Za Vukovar i za Hrvatsku bio je važan moj kratki neformalni susret od tridesetak sekundi s glumicom i humanitarkom Angelinom Jolie u Sarajevu. Tu ženu poznaje milijarda ljudi na ovom planetu, njezin dolazak bilo gdje prate kamere iz cijelog svijeta i kada joj kažem da sam Predrag Matić, ministar branitelja, to njoj ništa ne znači. Međutim, kada sam spomenuo silovane žene u Vukovaru, žrtve spolnog nasilja i pozvao je da posjeti Vukovar i Ovčaru, ona se zainteresirala. Njezin dolazak na Ovčaru i susret sa žrtvama seksualnog zlostavljanja, a ona je prije svega ambasadorica UN-a, bio bi za Vukovar i Hrvatsku nešto nevjerojatno. Međutim, kako je već odlazila, samo sam joj dobacio da ćemo daljnje korake dogovoriti preko našeg zajedničkog prijatelja Rade Šerbedžije. Ona kaže - da, da, Rade – i ode. Tako je Rade Šerbedžija upao u tu priču ni kriv ni dužan', ističe Matić.

Komentirao je i položaj članova Stožera, branitelja u Vukovaru koji imaju sigurne mirovine i u Vukovaru im je sasvim dobro, u odnosu na druge koji se svakodnevno bore za preživljavanje. 'Pitaju li se oni ikad kako je njihovoj djeci i što im ostavljaju? Treba li da nam djeca napuste Vukovar? Evo, samo jedna sekvenca iz vremena kada su oni hodali po gradu i prosvjedovali. Neki su radnici tamo uređivali središte grada. To su ljudi koji rade za plaću od dvije, tri tisuće kuna. Oni počnu raditi, a ljudi iz Stožera prolaze i radnici ih moraju propustiti. Kada prođu, oni se vrate poslu, ali ga opet moraju prekinuti kada se prosvjednici vraćaju. U jednom trenutku neki radnik im je rekao: 'Ljudi, pa pustite me više da zaradim svoju plaću.''

Preteško do informacija

Prema trganju za nestalima Srbi, kaže ministar Matić, imaju poseban odnos. Prepričao je i događaj kada ih je jedan svjedok pokapanja ubijenih zarobljenika vodio prema mjestu na kojem je trebala biti grobnica.
'U trenutku prolaska kroz selo, on se bacao na pod auta. Kaže, ako ga netko vidi, ne samo da će on sam nastradati, nego i njegova obitelj! Zato oni imaju rezervu prema tome. Osim savjesti na koju pozivamo ljude u potrazi za nestalima i koja je besplatna, nudimo im i za hrvatske prilike nevjerojatan novac, samo da nam pokažu mjesto grobnica. Kao ministar branitelja oslobođen sam obveze otkrivanja izvora informacije policiji i istražnim organima. Mene zanimaju lokacije. Do takvih se podataka preteško dolazi', ističe Matić.

Ponosan je na objavu Registra branitelja i podsjeća da Ministarstvo na svojoj web stranici objavljuje 'apsolutno sve'.

'Primjerice, prije dodjele stambenih kredita podatke o primateljima stavljamo na web stranicu. Nakon toga očekujem da će nam se javiti netko i upozoriti da je među takvima čovjek koji nije branitelj i mi ćemo to provjeriti. Prije objave Registra to nije bilo moguće. Malo karikiram, ali branitelj koji je u ratu ostao bez nogu ima dva papira: da je hrvatski branitelj i da je ostao bez nogu. Onaj koji lovi u mutnom ima podeblji snop potvrda o tome da je imao zubobolju, glavobolju, grlobolju, da je jedno vrijeme imao gripu, uši, da ga je napao neki moljac ili krpelj. Kada liječnici vide toliku dokumentaciju, muka im je to čitati i uvjereni da je riječ o autentičnom invalidu Domovinskog rata, potvrde mu prava.'

Predrag Matić – Fred prisjeća se kako je još u vrijeme kada nije bio ministar govorio da bismo morali raspisati aboliciju ratnim zapovjednicima kako bi se raščistila situacija oko lažnih invalida Domovinskog rata.

Abolirati zapovjednike!

'Naši su zapovjednici u devedesetima dobronamjerno potpisivali ljudima lažne potvrde. Znate ono, pusti branitelja kući da obavi neke radove u polju, njemu se prevrne traktor i otkine mu nogu. Kada se vrati u postrojbu zapovjednik mu napiše da je bez noge ostao hrabro, u borbi s neprijateljem, iako cijelo selo zna da nije, nego ju je izgubio u prevrtanju traktora. Sada onaj koji je to potpisao ne želi to priznati, znajući da je kriv i onaj koji krade i koji ljestve drži. Takvih slučajeva imamo jako puno. Registar je punjen dvadeset godina i lažnjacima, pa je teško očekivati spektakularne rezultate', navodi ministar Matić.
Zadnji veliki Zakon o pravima hrvatskih branitelja davao je mogućnost da se do kraja 2004. godine podnese zahtjev za status HRVI-a. Predrag Matić tada je bio savjetnik ministrice branitelja Jadranke Kosor i u ta tri mjeseca stiglo je 29.000 zahtjeva za statusom, gotovo isključivo zbog PTSP-a.

'PTSP se može javiti i pedeset godina poslije rata. Mi sada imamo više od 32.000 ljudi s dijagnosticiranim PTSP-om, a onih koji imaju stvarne tegobe puno je manje. Mi koji smo prošli rat i logore možemo, ako hoćemo, biti stopostotni invalidi, a ako nećemo, ne moramo uopće biti invalidi, jer nemamo kriterije prema kojima je netko invalid Domovinskog rata. Sada imam problem, primjerice, s lovcima. Kažem im da ne mogu, kada traže mirovinu, u ponedjeljak doći liječniku i žaliti se da su nervozni, ludi i da će nekoga ubiti, a onda u srijedu, kada bi išli u lov, kod tog istog liječnika traže dozvolu za nošenje oružja i govore da su opušteni i nemaju nikakvih problema.'

Govoreći o smanjenju svoga stupnja invalidnosti, ministar Matić kaže da je to rezultat njegova rada i osjećaja društvene korisnosti.
'Kada bih se malo želio našaliti, rekao bih i da je rješenje o mirovini također dobar recept. Jer jedan veliki broj tzv. lažnjaka, čim je dobio rješenje o mirovini, nikad više nije otišao liječniku niti popio tabletu', zaključuje ministar branitelja, Predrag Matić - Fred