Infektološki glasnik Hrvatskog društva za infektivne bolesti Hrvatskog liječničkog zbora objavio je na svojim stranicama najnovija saznanja vezana uz nošenje zaštitnih maski
Američka liječnica Monica Ghandi, profesorica medicine na Sveučilištu Kalifornija u San Franciscu te direktorica UCSF Centra za istraživanje AIDS-a, objavila je u medicinskom časopisu New England Journal of Medicine najnovija saznanja do kojih je došao njen znanstveni tim.
Pojednostavljeno, nošenje zaštitnih maski pomaže i osobi koja ih nosi, a pomaže i u variolaciji, generiranju imuniteta te sporijem širenju virusa u iščekivanju cjepiva. Vijest je na svojim stranicama objavio Infektološki glasnik Hrvatskog društva za infektivne bolesti Hrvatskog liječničkog zbora. Prenosimo je u cijelosti:
Prema hipotezi, univerzalno nošenje maski moglo bi smanjiti težinu bolesti i osigurati to da većina novih infekcija budu asimptomatske. Ovakav učinak maski doveo bi do vrste variolacije i generiranja imuniteta te sporijeg širenja virusa u iščekivanju cjepiva (variolacija je bio proces u kojem je ljudima inokulirana mala količina tekućine iz vezikula zaraženih velikim boginjama kako bi se izazvala blaga klinička slika i generirao imunitet – praksa koja se provodila dok nije proizvedeno cjepivo protiv velikih boginja koje ih je konačno istrijebilo).
Ideja je nastala u ožujku, kada je objavljeno da je izlučivanje virusa iz nosa i usta presimptomatskih i asimptomatskih bolesnika ekvivalentno onom u simptomatskih bolesnika.
Dosadašnja iskustva, uglavnom u Aziji, pokazala su snažnu povezanost između nošenja maski u javnosti i kontrole pandemije (u prethodnoj pandemiji SARS-a 2003. godine). Nedavni podaci iz Bostona ukazuju na smanjenje učestalosti infekcije SARS-CoV-2-om među zdravstvenim radnicima nakon uvođenja univerzalnog nošenja maski u bolnicama. Dugostojeća teorija virusne patogeneze proporcionalno povezuje inokulum unesenog virusa s težinom bolesti, a velike količine unesenog virusa mogu preopteretiti urođeni imunološki sustav i pogoršati težinu bolesti.
Stoga proizlazi da nošenje maski djeluje ne samo na smanjenje izlučivanja virusa u okolinu i smanjenje prenošenja zaraze, već štiti i nositelja maske jer, ovisno o tipu maske, ograničava kapljični prijenos, smanjuje inokulum virusa i time utječe na kliničku sliku oboljelog (čak i 'najslabija maska', koja ne sprečava prolaz virusnih čestica, smanjuje izloženost kapljicama iz respiratornog sustava kliconoša).
Prethodna procjena asimptomatskih infekcija SARS-CoV-2 iznosila je 40 posto (u srpnju 2020.), ali u okolnostima univerzalnog nošenja maske u nekim slučajevima primijećeno je da je postotak asimptomatskih infekcija čak 80 posto i više. Zemlje koje su prihvatile politiku univerzalnog nošenja maski imaju bolje rezultate u pogledu teških oblika Covida-19 i smrtnosti, što sugerira trend smanjenja simptomatskih i povećanja asimptomatskih infekcija. Zbog visoke zaraznosti širenje SARS-CoV-2 ne može se kontrolirati samo na temelju nadzora simptomatskih bolesnika, čak i u regijama sa strogim mjerama kontrole.
Zaključno se može reći da javnozdravstveni cilj nije samo prevencija bolesti, već smanjenje težine bolesti i povećanje postotka blago oboljelih i asimptomatskih bolesnika. Univerzalno nošenje maski smanjuje virusni inokulum i povećava postotak zaraženih koji bi ostali asimptomatski.