OSVRT NEVENA BARKOVIĆA

Dokad predsjednica misli ignorirati svoju najveću aferu?

17.02.2016 u 17:42

Bionic
Reading

Na današnji dan istekao je zakonski rok od 15 dana u kojem je predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović morala odgovoriti na jednostavan upit tportala: Zašto je pomilovala Danka Seitera, osuđenog zbog opraštanja milijunskog kredita poduzetniku Nikoli Hanželu, inače najvećem donatoru njezine predizborne kampanje?

O pomilovanju Danka Seitera kratko se oglasio (sada već bivši) predsjednik Komisije za pomilovanja Davor Derenčinović, ali iz samog Ureda predsjednice na upit tportala su se, unatoč odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, odlučili jednostavno – oglušiti. Kao razlog za pomilovanje Derenčinović je naveo Seiterovo narušeno zdravstveno stanje, ali činjenicu da je pomilovani Seiter osuđen zbog opraštanja milijunskog kredita najvećem donatoru predizborne kampanje aktualne predsjednice RH nije komentirao nijednom riječju.

Indikativan je podatak i da se Ured predsjednice oglasio i zbog pomilovanja Leona Sulića, i to relativno opširnim priopćenjem, ali o puno spornijem slučaju, onom pomilovanja Danka Seitera, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović već dva tjedna šuti kao zalivena.

U međuvremenu je predsjednica države smijenila Vladimira Šeksa, svog dotadašnjeg savjetnika za ustavno-pravna pitanja, i to, kako tvrde u Uredu predsjednice, jer je utjecao na Komisiju za pomilovanje u slučaju svog nekadašnjeg savjetnika Vanje Goldbergera koji je služio zatvorsku kaznu zbog zloporabe opojnih droga i posjedovanja oružja.

Nakon toga, predsjednica Grabar Kitarović otišla je i korak dalje, pa je zbog navodnog Šeksova pritiska smijenila cijelu Komisiju za pomilovanja, na čiji je prijedlog potpisala sporna pomilovanja Seitera, Sulića, Goldbergera i ostalih. Zanimljivo, nakon smjene je dotadašnji šef Komisije za pomilovanja, već spomenuti Davor Derenčinović ustvrdio kako osobno nije osjetio nikakav pritisak Vladimira Šeksa, baš kao ni ostali članovi komisije

Da rezimiramo: iz Ureda predsjednice Grabar Kitarović oglasili su se o dva sporna pomilovanja - onome Leona Sulića i onome Vanje Goldbergera. Sulićevo pomilovanje opravdano je njegovim lošim zdravstvenim stanjem, a zbog pomilovanja Goldbergera odletjeli su i Vladimir Šeks i cijela Komisija za pomilovanja. No o onom najspornijem pomilovanju u Uredu predsjednice odlučili su da im je najbolje – šutjeti i nadati se da će javnost uskoro sve zaboraviti.

Misli li predsjednica da je smjenom Šeksa i Komisije za pomilovanja oprala ruke od odgovornosti za itekako upitno pomilovanje Danka Seitera, čovjeka koji je pravomoćno osuđen zbog oprosta milijunskog duga najvećem donatoru njezine kampanje? Poručuje li tim smjenama da, baš kao i mnogi drugi naši političari kad ih se uhvati na (ne)djelu, nije znala što potpisuje? Da joj je netko podmetnuo? Ako to želi reći, onda to mora reći naglas, jer u konačnici odgovornost za pomilovanja leži na onome tko je u svojstvu šefa države stavio potpis na ta pomilovanja.

U slučaju predsjedničina skandaloznog pomilovanja Danka Seitera, neki će reći da se tu radi o sukobu interesa, ali kad se logično pogleda sukus problema, jasno je da tu nema sukoba interesa, ali ima nečeg puno goreg, a to je zajednički interes Danka Seitera i Kolinde Grabar Kitarović. On je, naime, pravomoćno osuđen u aferi Karlovačka banka jer je, zlorabeći položaj i ovlasti, oprostio milijunski kredit poduzetniku Nikoli Hanželu koji je uplatom od 200.000 kuna postao najizdašniji donator kampanje Kolinde Grabar Kitarović. Predsjednica je, čim je došla u priliku da to učini, spasila Seitera od daljnjeg izdržavanja zatvorske kazne. Ako to nije eklatantan primjer političke korupcije, što jest?

S obzirom na to da se predsjednica o pomilovanju Seitera još uvijek nije oglasila, ostaje nam vratiti se na njezinu tvrdnju izrečenu prilikom postizbornog posjeta Hanželovoj tvrtki, prema kojoj nije ni gledala liste donatora, a u koju je, blago rečeno, teško povjerovati. Naime, predsjednica je za vrijeme kampanje prilikom jednog od predizbornih sučeljavanja tvrdila kako su njezini donatori mali i srednji poduzetnici, pa se postavlja pitanje kako zna iz čijih redova dolaze njezini donatori, a o najvećem donatoru ne zna baš ništa? Naravno da političari vrlo dobro znaju tko su im najizdašniji donatori, i to s vrlo dobrim razlogom - kako bi im se nakon izbora mogli propisno zahvaliti, onako kako to samo oni mogu i znaju.

I Ivo Josipović i Stjepan Mesić, prethodnici Kolinde Grabar Kitarović, donosili su više nego sporne odluke o pomilovanjima osuđenih kriminalaca. No s obzirom na to da jedno zlo ne opravdava drugo, najmanje što se može reći o pomilovanju čovjeka osuđenog zbog oprosta milijunskog duga najvelikodušnijem predsjedničinu donatoru jest to da bi se Kolinda Grabar Kitarović što prije i što jasnije trebala očitovati o razlozima za takvu odluku.

Ako to ne učini, ostat će upamćena kao predsjednica koja je, kako bi prikrila vlastitu odgovornost, prvo posmjenjivala sve oko sebe, a potom se pravila kao da se baš ništa nije dogodilo.