'Dokazni materijal pokazuje van razumne sumnje da su zločini iz optužnice dokazani', kazao je Marcusen, ističući da je optuženi Šešelj fizički počinio zločine u Vukovaru i Hrtkovcima, a odgovoran je za zločine koje su njegovi dobrovoljci počinili u Hrvatskoj i BiH, a na koje je pozivao kako bi se ostvarila ideja 'velike Srbije'.

'Optuženi se prije 20 godina na današnji dan, 5. ožujka 1992, zarekao da je Srpska radikalna stranka spremna suprotstaviti se neovisnosti BiH i najavio da će poteći rijeke krvi na tlu BiH... Rijeke krvi potekle su u BiH, a prije toga potekle su i rijeke krvi u Hrvatskoj nakon što je proglasila neovisnost', kazao je Marcusen.

Dokazni materijal pokazuje da je, kao sudionik udruženog zločinačkog pothvata, podržavao i poticao počinitelje zločina, kazao je tužitelj.

Završne riječi u ponedjeljak poslijepodne započele su s više od sat zakašnjenja zbog, kako je kazao predsjedavajući sudac Jean Claude Antonetti, 'razloga na koje volja sudaca nije mogla utjecati'.

Šešelj, koji završne riječi tužitelja prati uz podsmijeh, na samom početku ročišta poručio je da je pet najavljenih tužitelja za izvođenje završnih riječi premali broj i da se trebaju smjenjivati svakih sat vremena po jedan jer 'nisu sposobni smisleno govoriti više od sat vremena'. Predsjedavajući sudac ga je prekinuo poručivši da su mu opaske neumjesne.

Haški sud sazvao je iznošenje završne riječi nakon što je Šešelj odlučio ne izvoditi dokaze obrane jer se nisu ispunili njegovi uvjeti da mu sud bez nadzora financira troškove obrane i riješi status njegovih pravnih savjetnika, a presuda se, prema planu rada suda, očekuje najesen.

Tužitelji će za svoje završne riječi imati prvi tjedan, dok će tjedan kasnije to učiniti Šešelj.

Haško tužiteljstvo optužilo je Šešelja da je pridonio ratnim zločinima prije svega govorima mržnje i poticanjem na zločine protiv hrvatskog i muslimanskog stanovništva u Hrvatskoj, Vojvodini i BiH u razdoblju od 1991. do 1993. Optužen je da je, zajedno s drugim sudionicima zločinačkog pothvata predvođenog Slobodanom Miloševićem, pokušao uspostaviti novu srpsku državu na dijelovima Hrvatske, BiH i same Srbije progonom pod patronatom države, koji je uključivao ubojstva, deportacije, zlostavljanja, pljačku i uništavanje imovine Hrvata i Bošnjaka. Optužen je za zločine protiv čovječnosti u BiH i Hrvatskoj, a posebno za masakr na Ovčari te progon Hrvata počinjen pokoljem u Voćinu, kao i za progon Hrvata iz Vojvodine, te progon i ubojstva Bošnjaka na području BiH.

Tužitelji su na suđenju dokazivali da je Šešelj, itekako svjestan pokretačke snage svojih zapaljivih govora, etiketirao Hrvate kao ustaše, a sve u BiH koji su se zalagali za opstanak te države islamskim fundamentalistima, kako bi poticao na njihov progon samo zato što su bili 'pogrešne' nacionalnosti i zato što su živjeli na zemlji za koju je optuženi mislio da je srpska, na što je Marcusen podsjetio u završnim riječima.

Tužitelj je na početku završnih riječi počeo objašnjavati kako je Šešelj ideju 'velike Srbije' sa zapadnom granicom Virovitica - Karlovac - Karlobag zagovarao u javnim nastupima, kako je tekla preobrazba srpskog četničkog pokreta u vojno krilo Srpske radikalne stranke te kako je Šešelj svoje dobrovoljce obilazio u Hrvatskoj i BiH.

Šešelj je u pritvoru Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije od 24. veljače 2003, a njegovo suđenje za ratne zločine počelo je u studenome 2007. nakon što je štrajkom glađu ishodio odobrenje da se brani sam.