Abramović u svojem izdvojenom mišljenju naglašava kako u pravu ne smije postojati situacija dvije različite norme za neku situaciju 'pa da o nečijoj dobroj volji ovisi hoće li primijeniti jednu ili pak drugu. Konkurenciju dviju pravnih normi nazivamo antinomijom - što je u pravu problem'.

'Ustav nije slastičarnica'

Riječ je o mogućnosti da Hrvatski sabor bira 'između ustavnih normi': 'Ako bi to bilo točno, to bi značilo da se jednostavnom većinom može odlučiti i sve ono za što Ustav traži kvalificiranu, 2/3 većinu. Ali koja vlast bi onda sama sebi vezala kamen opozicije oko vrata, kad može (?!?) iste propise sama donositi jednostavnom većinom?'

'Ustav nije slastičarnica u kojoj svatko bira ono za što u danom momentu ima najbolji apetit. Ako dvije norme konkuriraju, onda jednu od njih svakako treba, a drugu nikako ne treba primijeniti. Usput rečeno, ustavne norme se ne 'aktiviraju', one su stalno aktivne, kao i sve norme svih važećih zakona i propisa. Ustav i zakoni su na snazi, a ne u hibernaciji', poručuje Abramović.

Stožer je 'stručno, operativno i koordinativno tijelo za provođenje mjera i aktivnosti civilne zaštite u velikim nesrećama i katastrofama', to je ono što bi, prema važećim propisima, Stožer trebao biti.

Stožer formiran Rješenjem Vlade RH od 20. veljače 2020. godine nije stručno tijelo jer je pretežno sastavljen po političkom kriteriju. Ministar unutarnjih poslova je načelnik Stožera i rukovodi radom Stožera, koji čine još i imenovani predstavnici svih ministarstava (osim onog za branitelje i za vanjske poslove), Hrvatske vatrogasne zajednice, Državnog hidrometeorološkog zavoda, Seizmološke službe, Hrvatskih voda, Hrvatskog crvenog križa, Hrvatske gorske službe spašavanja, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu', piše nadalje Abramović.

Dodaje da je javnost, uslijed pogrešnog informiranja, stekla dojam da je osnivanje Stožera nužno da bismo se kolektivno obranili od ozbiljne ugroze. Taj je dojam naprosto pogrešan.

Ho-ruk rješenje i 'jazavčar i grizli'

'Hrvatska je imala Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti davno prije pojave virusa SARS-Cov-2, u kojem zakonu su izrijekom spomenute i virusne hemoragijske groznice, npr. ebola (smrtnost 50%) i Marburg virus (smrtnost 50%), kao i 'stariji brat' virusa SARS-Cov-2 – SARS (smrtnost 11%). Ovaj aktualni virus ima stopu smrtnosti cca jedan posto (prema Lancetu), što znači da je 50 puta (5000 %) manje smrtonosan od npr. ebole. Pa ipak smo pored postojanja zakona koji predstavlja razrađeni sistem obrane od mnogo opasnijeg 'neprijatelja' pribjegli ad hoc ili, bolje rečeno, ho-ruk rješenju.

Slikovito se to može prikazati ovako: pas jazavčar ima 10 kg, a grizli 500 kg, tj. teži je 50 puta. Oba mogu ugristi čovjeka i sigurno nitko ne želi biti ugrizen. Ali je neobično imati spremne sve mjere za obranu od grizlija, a onda - kao nužne - tražiti neke hitne nove mjere kad se pojavi jazavčar.

Virus SARS-Cov-2 je, nedvojbeno, opasan virus, ali, srećom, beskrajno manje opasan od nekih drugih virusa za koje već imamo pravila ponašanja. Teško se oteti dojmu da se najprije (da citiram Majakovskog) iz muhe napravilo slona, da bi se potom prodavalo slonovaču', nadalje piše Abramović.

Najveći problem Stožera

'Nepotrebnost Stožera međutim nije najveći problem. Nije to čak ni njegova politiziranost. Prvi problem je to što je sa Stožerom uspostavljeno tijelo opće nadležnosti, svojevrstan passepartout, koje se miješa u zakone i propise svih vrsta, što već kao pravna norma ima ozbiljnu manu jer načelo ustavnosti i zakonitosti traži da norma bude jasna i predvidiva adresatima, a što norma s općim i okvirnim ovlastima nikako ne može ni biti.

Sudski nadzor također je upitan – jer je Ustavni sud odgađao čak i raspravljanje, a ne samo odlučivanje o tom problemu, a ostali sudovi su otežano radili dio vremena. Dapače, dogodilo se obrnuto: umjesto da sudovi kontroliraju odluke Stožera, Stožer je svojim odlukama ograničio rad sudova, koji su obustavili raspravljanje 'zbog epidemioloških razloga'. Nije se smjelo tako dogoditi, sudski nadzor je morao biti osiguran, postojati i djelovati. Načelo zakonitosti i načelo vladavine prava zahtijevaju da temeljni zahtjevi pravičnog suđenja budu poštovani i tijekom izvanrednog stanja', poručuje.

Kušan: Odluku je trebalo donijeti ranije

Sutkinja Kušan, koja se pridružuje Abramovićevu i Selančevu izdvojenom mišljenju, upozorava u svojem kako su se njih troje zalagali za što hitnije raspravljanje i donošenje odluka. Naime Ustavni sud tek se 14. rujna očitovao na zahtjeve o usklađenosti s Ustavom, od kojih su neki predani još prije pola godine.

'Za to smo imali mnogo razloga. Jedan se odnosi na samu prirodu mjera koje su osporavane. One same bile su hitne, a nadali smo se i da su kratkotrajne. Stoga je već smisao odlučivanja ovisio o njegovoj pravovremenosti. Nadalje, za učinkovitost antiepidemijskih mjera iznimno je važno da budu široko prihvaćene, da građani imaju povjerenje da su donesene na ustavan način, odnosno da spor o njihovoj ustavnosti, odnosno zakonitosti bude riješen čim se pojavi. Stoga je, neovisno o ishodu postupka pred Ustavnim sudom, ponekad iznimno važno da on bude ne samo brz, već i hitan. Smatram da je u ovom slučaju i relativno brz postupak (30. ožujka 2020. zaprimljen je prvi prijedlog za ocjenu ustavnosti, a 14. rujna 2020. donesene su odluke, odnosno rješenja) bio predug te da mogući razlozi odgađanja (izbori, ljetna stanka i sl.) s obzirom na važnost ovih predmeta nisu mogli bili opravdani', piše Kušan.

Selanec: Izražavamo duboku zabrinutost i žaljenje što tijekom postupka nije osigurana kolegijalna rasprava

'Izdvojenim mišljenjem izražavamo duboko neslaganje s izrekom i obrazloženjem koje je za istu ponudila većina sudaca i sutkinja Ustavnog suda. S većinom se ne slažemo na čitavom nizu razina. Izražavamo duboku zabrinutost i žaljenje što tijekom postupka nije osigurana kolegijalna rasprava o ključnim pitanjima za uspješnost ocjene ustavnosti zakonskog okvira kojim je ustrojen i temeljem kojeg postupa Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske (Nacionalni stožer). Smatramo da su odluke Ustavnog suda u predmetima o COVID-u donesene nepravodobno te izražavamo nezadovoljstvo načinom na koji su tretirani naši zahtjevi za žurnijim raspravljanjem i odlučivanjem, odnosno kako su tretirane ustavnopravne inicijative koje smo podnosili kao ustavni suci. Konačno, smatramo da argumenti većine ne zadovoljavaju kriterije dosljednosti, odnosno ne pružaju ustavnopravno uvjerljive odgovore na ključna pitanja o ustrojstvu i postupanju kolektivnog tijela kao što je Nacionalni stožer, kojem je travanjskim izmjenama Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (ZZPZB) i Zakona o sustavu civilne zaštite (ZSCZ) velikom (kvalificiranom) većinom glasova u Hrvatskom saboru povjerena ključna odgovornost u trenutnom ustrojstvu sustava zaštite života i zdravlja građana od zaraznih bolesti', piše u izdvojenom mišljenju Goran Selanec.