U nedjelju poslijepodne može se sa sigurnošću ustvrditi da je Split i trećeg dana grad u potpunom kolapsu. Sutra je ponedjeljak, radni dan i situacija nije više tako zabavna
Najkraće, javni prijevoz ne funkcionira, nitko ne odnosi smeće iz kontejnera već četvrti dan i veći dio grada i dalje je okovan ledom. Ova tri dana zapravo su najbolje funkcionirale samoposluge, kvartovski kafići i taksisti koji su neumorno razvozili građane po gradu, naravno, držeći se glavnih prometnica.
Ako sad ignoriramo činjenicu da je Split, eto, opet dokazao svoj epitet ‘najluđeg grada na svitu’, elementarna nepogoda je vrlo jasno pokazala barem dvije porazne činjenice. Prvo što je zabrinjavajuće jest činjenica da u gradu ne funkcioniraju institucije u slučaju bilo kakvog kriznog stanja. Ono što smo nekada zvali Civilnom zaštitom po kvartovima i kotarima, u splitskom slučaju je apsolutno zakazalo ili uopće ne postoji.
Nitko zapravo nije ozbiljno čistio pred zgradom ili pred poslovnim prostorima, tome smo svjedočili sa sigurnošću u centru grada, na Mertojaku i na Žnjanu. Ako bi nekoga i zatekli s lopatom pred zgradom, u pitanju je bila osobna inicijativa. Jednog sugrađanina smo pitali kako to da on sam čisti pred zgradom od pedesetak stanova, a on nam je odgovorio ‘Ako sam sebi ne pomognem, tko će mi. Ovaj led pred ulazom moram razbiti i očistiti da se ja sam ili moja djeca ne razbijemo’.
Posebno kritično je u povijesnoj jezgri Splita zbog toga što je led na kamenu pogibeljan, naročito ako je sloj leda tanak. Naravno, ni jedna opjevana kaleta nije bila očišćena, kao ni stepenice ni ulazi, a Peristil koliko god bio fotogeničan pod snježnim pokrivačem, za hodanje je bio izuzetno opasan. Da zaključimo, u gradu je potpuno izostala inicijativa, zajednička solidarnost i efikasnost javnih službi. Stanovnici kontinenta dobro znaju da jedno bez drugog ne ide, nema te javne službe koja bi mogla očistiti svačiji prag ili ulaz u samoposlugu.
Druga zabrinjavajuća činjenica jest da u Splitu sada zaista više ne znamo tko predstavlja grad i tko je zapravo gradonačelnik, Jure Šundov ili Željko Kerum. Ovo su krizni trenuci kada se treba izaći na Rivu pred svoje građane, uzeti lopatu i pokazati inicijativu i brigu za grad. Svaka čast Juri Šundovu, ali on je ipak samo dogradonačelnik. Ne znamo što bi bilo da Split zadesi nešto ozbiljnije od tri dana snijega. Sad se već može otvoreno zatražiti ostavka gradonačelnika koji tri dana nije bio u stanju obratiti se ili stati pred građane Splita ili, još jednostavnije, raditi svoj posao. Biti gradonačelnik je čast, ali i obaveza.