Diljem Jugoslavije Josip Broz Tito koristio je objekte izgrađene baš za njega ili je riječ o zdanjima na koja je bacio oko i koja su ranije oduzeta pravim vlasnicima.

Najpoznatija Titova rezidencija zasigurno su Brijuni, no većina njih manje je poznata javnosti, poput vile u Opatiji, u kojoj se susreo sa svojim libijskim kolegom Moamerom Gadafijem.

Na jugu je vila Dalmacija u Splitu, a na dubrovačkom Lapadu istoimena vila koja je u međuvremenu vraćena vlasnicima te dvije vile u Kuparima. Na kontinentu je tajnovita vila Izvor, skrivena u dubokoj šumi nedaleko od Plitvičkih jezera, vila u Kumrovcu, vikendica u Samoboru i dvorac Tikveš u Baranji.

Najmanje poznata je vila Dunavka na samoj hrvatsko-srpskoj granici kod Šarengrada, u kojoj su se Tito i Jovanka vjenčali 1952. godine.

Vila Dunavka pala u zaborav

Ovo ladanjsko zdanje dio je imanja Pajzoš, koje je nekoć pripadalo vukovarskom grofu Eltzu, a koje se nalazi na bajkovitim obroncima zasađenim vinovom lozom nedaleko od Iloka, između Bapske i Šarengrada. U vrijeme Prvog svjetskog rata grofica Marija Eltz ondje je organizirala prvu ferijalnu koloniju za prehranu gladne djece.

Na ovom stotinu hektara velikom posjedu nalaze se vinograd i šuma s lovištem te nekoliko objekata poput vinskih podruma i ladanjskog zdanja. Za Tita je navodno napravljen i mali heliodrom. Koliko je bio impresioniran ovim imanjem, pokazuje činjenica da se 1952. godine 60-godišnji Tito ondje oženio tada 28-godišnjom Jovankom Budisavljević.

Tijekom Domovinskog rata ovaj se toponim pojavljuje na suđenjima za ratne zločine koje su počinile zloglasne srpske paravojne jedinice Crvene beretke. Ovi vojnici za posebne namjene tijekom okupacije hrvatskog Podunavlja obučavali su se u vojnom kampu upravo na Pajzošu. Bili su smješteni u vili Dunavka, a tijekom okupacije potpuno je uništena kapelica obitelji Eltz na imanju. Prema dostupnim podacima iz zemljišnih knjiga, Pajzoš je danas u vlasništvu Republike Hrvatske. U Ministarstvu državne imovine nisu upoznati s ovim imanjem, dok je gradonačelnica Iloka Marina Budimir za tportal kazala tek da su objekti na Pajzošu devastirani te kako bi ona voljela da se stave u funkciju.

Lovački dvorac Tikveš

Sličnu sudbinu ima još jedna Titova slavonska rezidencija – dvorac Tikveš. Riječ je o imanju koje se nalazi na području Kopačkog rita, u vlasništvu je Republike Hrvatske, a njime upravlja istoimeni Park prirode te se danas koristi za sportsko-rekreacijske i turističke svrhe.

Lovački dvorac na tom je području u 19. stoljeću dao sagraditi nadvojvoda Fridrich Habsburški. Padaju carstva, mijenjaju se države i vladari, pa tako 30-ih godina prošlog stoljeća posjed preuzima dinastija Karađorđević i gradi glavni tikveški dvorac.

Nakon Drugog svjetskog rata posjed Tikveš postaje Titovom lovačkom rezidencijom. Za vrijeme Domovinskog rata opljačkan je i devastiran, a kao i Pajzoš, bio je kamp Crvenih beretki. Ako je suditi prema transkriptima haškog tužiteljstva, upravo je centar za obuku Tikveš opskrbljivao centar za obuku kod Iloka.

Rezidencija u Kumrovcu nikog ne zanima

Oko Titove rodne kuće u Kumrovcu u vrijeme njegove vladavine nastao je cijeli kompleks objekata. Ona je sačuvana u svom izvornom obliku sa starom jezgrom sela i danas je ondje Muzej Staro selo Kumrovec. No država godinama muku muči sa zgradom nekadašnje političke škole, današnjim hotelom Zagorje.

'U tijeku je izrada elaborata za utvrđivanje parametara građevinske čestice na kojoj se nalazi nekadašnja politička škola, a danas hotel Zagorje. Na temelju toga dokumenta pristupit će se postupku procjene vrijednosti nekretnine', kažu nam u Ministarstvu državne imovine.

No u Kumrovcu postoji i Titova rezidencija. Riječ je o objektu ladanjskog stila, a sagrađen je 1947. godine kao hotel Kumrovec, da bi 1962. godine bio prenamijenjen u rezidenciju.

Prostire se na građevinskom zemljištu ukupne površine od 2911 kvadratnih metara dok se objekt sastoji od četiri etaže bruto površine 792 kvadratna metra. Pored vile nalaze se garaža, praonica rublja i kotlovnica. Sama vila sastoji se od kuhinje, velikog salona s izlazom na terasu, prostora za telefonsku centralu, malog salona, dva apartmana, sedam gostinjskih soba te dva sanitarna čvora. Pravni prethodnik Ministarstva državne imovine, Državni ured za upravljanje državnom imovinom (DUUDI), 2014. godine stavio je rezidenciju na tržište za mjesečni najam od 23.152 kune. Nitko se nije javio.

Vikendica u Samoboru koju bespravno koristi Titov sin

Još jedna Titova nekretnina nalazi se u elitnom rubnom dijelu Samobora. Ovo je jedina nekretnina s ovog popisa koja je doista bila u privatnom vlasništvu Brozove obitelji prije nacionalizacije. Paradoksalno, obitelj Broz već desetljećima nastoji vratiti svoje vlasništvo od države.

Naime, dio tog imanja koje se prostire na 35 tisuća metara kvadratnih prije Drugog svjetskog rata kupila je Titova supruga Herta Haas, dok je sadašnja kuća sagrađena 1947. Nekretnina je bila u vlasništvu Titova sina Aleksandra Miše Broza, a on se, kako sam kaže, 1964. odrekao vlasništva. Još za Titova života obitelj je nastojala od države dobiti nekretninu natrag, no u tome do danas nisu uspjeli.

Ova ladanjska kuća s posjedom prešla je u ruke Republike Hrvatske, a još 2000. godine Brozu mlađem naloženo je da nekretninu vrati državi, no godinu kasnije Ivica Račan, tadašnji premijer Hrvatske, posjed u Samoboru daje Uredu predsjednika u kojem tada stoluje Stjepan Mesić. Godine 2016. samoborski posjed aktualna predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović vraća Ministarstvu državne imovine.

Aleksandar, od milja zvan Mišo Broz, i dalje koristi vikendicu, što je 2017. primoralo ministra državne imovine Gorana Marića da putem pravosudnih tijela pokuša deložirati Broza. Pokušao je i naplatiti od Broza bespravno korištenje ovog milijun eura vrijednog posjeda, a proces i dalje traje.

Biser skriven u šumama Gorskog kotara

Tragom Titovih posjeda krećemo prema Gorskom kotaru. Malo je poznata činjenica da je za njega 1958. kod Gerova, tj. na predjelu Lividraga sagrađena velika lovačka kuća, no bio je ondje tek dva puta u lovu na tetrijebe. Zdanje koje se nalazi na 928 metara nadmorske visine danas je u vlasništvu Hrvatskih šuma. U objektu je sedam soba s 13 ležaja.

Objekt 99

O ovom objektu u posljednje se vrijeme dosta govori jer se vlasništvom 'loptaju' država i Nacionalni park Plitvička jezera, u čijoj se neposrednoj blizini nalazi. Ministarstvo državne imovine nedavno je ponudilo Nacionalnom parku da otkupi vilu Izvor, koja je nekoć bila u njihovom vlasništvu, za 29 milijuna kuna. Oni su to odbili, a iz Ministarstva nas uvjeravaju kako je 'predviđeno da se vila Izvor do kraja mjeseca preda na upravljanje Nacionalnom parku Plitvička jezera'.

Vilu su gradili zarobljenici i to zelenim kamenom dopremljenim s Medvednice, a njezino tajno ime je Objekt 99.

Tito ju je posjetio dva ili tri puta. Početkom agresije na Hrvatsku u vili su stolovali tamošnji pobunjeni Srbi, a nakon oslobođenja pripadnici hrvatskih specijalnih postrojbi, potom djelatnici Nacionalnog parka. I tako je vila koliko-toliko bila čuvana sve do početka 2000. Nestankom čuvara nestalo je iz nje sve ono što se moglo odnijeti - namještaj, oplate, utičnice - a što se nije moglo nositi, uništili su vandali i prepustili zubu vremena.

U opatijskoj vili kovala se sudbina Nesvrstanih

O Titovoj vili u Opatiji malo se zna, no više se zna o njezinim slavnim gostima. U vili u kojoj je danas smještena uprava ACI-ja Tito je primio bivšeg libijskog vođu Moamera Gadafija, navodno i predsjednika SSSR-a Nikitu Hruščova te etiopskog cara Hailea Selasija.

Riječka povjesničarka Ljubinka Toševa Karpowitz kaže kako se u tom malom turističkom kvarnerskom biseru krojila sudbina Nesvrstanih. Ipak, političari su možda sastančili u Opatiji, a Tito je bogate i slavne radije vodio na Brijune.

Brijuni

Dio objekata pripada Nacionalnom parku pa tako vile Lovorka, Primorka i Dubravka turisti dubljeg džepa mogu iznajmiti za cijenu od tisuću do dvije tisuće eura po danu, a samo je Lovorka modernizirana.

Ostale vile u vlasništvu su Republike Hrvatske i služe za rezidencijalne svrhe te se u njima odmaraju domaći i strani političari. Tu su rezidencijalne vile Jadranka, Brijunka, otočić Vanga, vila Galija i Kaštel, no najluksuznija je Bijela vila izgrađena 1953. za Tita.

Upravo na Brijunima Tito je demonstrirao svu raskoš u kojoj je uživao. Vile su za to doba bile vrhunski opremljene, na Brijunima je imao ogromnu kolekciju arhivskih vina, a tu su i luksuzni pokloni koje je dobivao od svjetskih državnika.

Na otočiću Vangi, koji je navodno otkrio dok je pedalirao, dao je izgraditi intimnu privatnu oazu, naizgled skromnu, u koju je propuštao samo najbliže suradnike.

Vila Dalmacija

Priče kažu kako je Tito u njoj skrivao ljubavnice te kako su gosti ove prekrasne vile u Splitu bili Winston Churchill i Indira Gandhi. No ono što zasigurno znamo o vili Dalmacija smještenoj na obroncima Marjana to je da se nekoć zvala vila Schiller. Na početku Prvog svjetskog rata izgradio ju je 1914. poduzetnik Franjo Schiller, da bi po završetku Drugog svjetskog rata ostao bez nje u procesu nacionalizacije. Vila tako 1947. postaje Titovom rezidencijom.

Danas je u vlasništvu Grada Splita, a tamošnji gradski oci ni sami nisu sigurni što bi s njom napravili. Istina, od najma dvorišta i prizemlja vile godišnje se u gradsku kasu slije nekoliko stotina tisuća kuna jer je postala it lokacija za vjenčanja i svečane prijeme.

Razmišljalo se i o davanju vile u koncesiju, no dio građana te neke udruge žestoko su se tome usprotivili. Kompleks oko vile Dalmacija i dalje je nedostupan Splićanima.

Na posjedu su prekrasne uvale, ali i splet podzemnih tunela i bunkera o kojima se malo toga zna.

Tito ju nije volio

Na dubrovačkom poluotoku Lapadu smještena je još jedna vila koja je nekoć nosila epitet Titove. On je pak prema pričama nije baš volio i rijetko je u nju navraćao. No vila je svejedno ranije oduzeta stvarnim vlasnicima, nekoć bogatoj obitelji Banac. Bitka za povrat imovine okončana je nakon 12 godina, ali se nije vratila u ruke nasljednika obitelji Banac.

Naime, trenutni vlasnik vile na Lapadu je dubrovački poduzetnik Braslav Turčić. On je još 2000., dok je bila u državnim rukama, kupio prava na povrat ove nekretnine od stvarnog nasljednika obitelji Banac, Marojice Miloslavića, za protuvrijednost od milijun eura.

Turčić je znao da će se mukotrpni sudski proces povrata nacionalizirane imovine kad-tad okončati, a on je imao i vremena i novca to čekati. Nakon više od 12 godina postao je tako vlasnik dubrovačke Titove vile koju je potom preuredio u iznimno luksuzno zdanje s liftom, bazenima, saunom…

Prije nego je vila vraćena u njoj su boravili hrvatski predsjednici Franjo Tuđman, Stjepan Mesić i Ivo Josipović.

Dekadencija i destrukcija na krajnjem jugu

Kupari dolaze kao šećer na kraju. Osim što je riječ o najvećem kompleksu na ovom popisu, na primjeru Kupara zorno je prikazana nesposobnost svih vlasti u posljednjih 25 godina da naprave nešto u devastiranom kompleksu.

Kompleks Kupari bio je u vlasništvu Jugoslavenske narodne armije kao elitno odmaralište za vojna lica bivše države. U pet hotela i autokampu bilo je ukupno 15 tisuća ležajeva, a u sklopu kompleksa koji se prostire na površini od 340 tisuća kvadratnih metara smještene su i Titove vile Borovka 1 i Borovka 2.

U njima su Tito i Jovanka često boravili, a vile su osim luksuza pružale sigurnost. Naime, ispod njih je mali podzemni grad u kojem je 30 ljudi u slučaju ugroze moglo živjeti do 80 dana.

Paradoksalno, Kupari su sustavno uništeni od iste vojske tijekom agresije na Hrvatsku. Nakon toga betonski divovi zjape prazni, prepušteni zubu vremena. Već je nekoliko Vlada RH ovaj ogromni investicijski zalogaj pokušalo prodati investitorima. Trenutno je aktualan ugovor s ponuditeljima Avenue ulaganja i Avenue Osteuropa, no oni su probili nekoliko dogovorenih rokova.