Tako je i u srijedu, nakon što je u medijima pukla vijest o povlačenju Ines Strenje, Grmoja objavio da Mostu 'dnevno pristupa pedeset novih ljudi', najavio 'sklapanje dream teama i vrhunske ekipe', pa još tumačio da se 'ništa posebno ne događa'.

Djeličak nervoze pokazao je pokušavši objasniti da između Mosta i Bože Petrova zapravo treba staviti znak jednakosti i da su svi koji su ikad ušli u Sabor učinili to upravo 'na njegovo ime'.

Dosad se nisu tako reklamirali.

Most nezavisnih lista nastao je u malim dalmatinskim sredinama, u kojima su se pojavili prije sedam ili osam godina počeli pojavljivati džepovi građanskog otpora vječnoj vladavini HDZ-a, mahom ogrezloj u korupciji.

Od Metkovića do Markova trga

Idejnim začetnikom smatra se politički strateg i romantik Ivica Relković, a izvorištem Metković, u kojem je na krilima narodnog bunta vlast preuzela mlada ekipa koja je prethodno boravila u konzervativnom Hrastu. Vrlo brzo međutim u svoju priču uvlače i friškog gradonačelnika Omiša Ivana Kovačića, a koji je lokalnu vlast osvojio širokom desno-lijevom koalicijom i sa strogo građanskih pozicija, a onda počinju kapati kadrovi sa svih strana.

U Vrgorcu Ante Pranić, u Primoštenu kontroverzni načelnik Stipe Petrina, odnekud se stvorio Miro Bulj, u Rijeci liječnica Ines Strenja, u Zadru filozof Marko Vučetić, u Pločama Vlaho Orepić, u Slavoniji Ružica Vukovac i Tomislav Panenić, pa Slaven Dobrović….

I do današnjeg dana iz Mosta su na ovaj ili onaj način izašli baš svi spomenuti, izuzev Bulja.

Premda se u dijelu javnosti ovaj pokret, a potom i stranku, od početka proglašavalo ultrakonzervativnim, u Mostu barem u početku nisu davali povoda za to: svoju političku priču gradili su na protestnim glasovima, ekvidistanci prema dvjema velikim strankama te mantri o antikorupciji i reformama. Na izborima 2015., a potom i na ponovljenima godinu kasnije, ostvarili su spektakularan rezultat i postigli cilj - vlast se nije mogla formirati bez njih.

Barem dok netko ne okupi žetončiće ili preko vode prenese kakav HNS ili sličnu stranku.

Javnost će zapamtiti Mostovo beskrajno zatezanje u pregovorima oko formiranja vlasti, potpis kod javnog bilježnika o nekoaliranju i potom neobičnu ideju o 'trojnoj koaliciji' s HDZ-om i SDP-om, a onda i dovođenje HDZ-a na vlast u dva navrata, Petrovljevo 24-satno sjedenje u fotelji predsjednika Sabora prije nego što će ga smijeniti, ali i inzistiranje na temama poput uvođenja nadzora nad radom Hrvatske narodne banke ili otvoreno rušenje ministra u vladi koju su podržavali, što je svakako fenomen rijetko zabilježen u svijetu.

U ideološkom smislu nekako su odolijevali otprilike do trenutka usvajanja Istanbulske konvencije i, paradoksalno, nije ih rasturilo čvrsto svrstavanje na jednu ili drugu stranu - nego, naprotiv suprotno, činjenica da su svojim zastupnicima ostavili slobodu glasanja po vlastitoj savjesti, pa su se našli i u jednom i u drugom taboru.

Naime istodobno se počela rađati ozbiljna unutarstranačka oporba u HDZ-u i još jedno okrupnjivanje na radikalnoj desnici, pa su očito procijenili da postoji rupa koju bi mogli popuniti i formirati se kao neka vrsta 'izvornog HDZ-a'. U toj namjeri samo ih je učvrstio težak poraz na europskim izborima, na kojima nisu uhvatili nijedan mandat, pa je ozbiljno krenulo (prije svega ideološko) preoblikovanje, koje se i ranije moglo naslutiti.

Tu su zastupnici i viđeniji članovi počeli otpadati jedan za drugim: Orepić je procijenio da 'konfliktna politika koju vodi ova stranka sužava prostor za realizaciju same ideje Mosta', Marko Vučetić izjavio je da se 'Most toliko udaljio od nezavisnih da više nije moguća ni pristojna komunikacija', Ivan Kovačić naprosto je nestao, Panenić izazvao bijes najavivši kandidaturu za predsjednika države, Pranić se vratio svojoj doslovno nezavisnoj poziciji i povukao još nekoliko vijećnika u Splitsko-dalmatinskoj županiji…

'Dok god su stupovi Mosta jedinstveni, a jesu, nema potresa. Istina, trebaju nam nadogradnja i novi ljudi', priznao je prošlog ljeta politički tajnik Nikola Grmoja, najavivši i da se neće iznova kandidirati za stranačke funkcije. I tom prilikom najavio je 'nove kapitalce', a koje javnost još uvijek nije dočekala.

Od platforme koja je imala cilj promovirati mlade i neovisne političke stranke, preko jasno profilirane konzervativne opcije, Most je uoči parlamentarnih izbora logično došao do statusa samo još jedne desne stranke. Računao je da će zbog javne podrške predsjedničkoj kandidaturi Miroslava Škore imati povoljnu poziciju u pregovorima oko sastavljanja izbornih lista, no apetiti dviju strana nisu se uskladili, pa je uslijedilo objašnjenje da je 'možda i bolje tako'.

Iz ozbiljne treće snage u kategoriju nebitnih

'Da, oni su se od klasične protestne opcije preoblikovali u jasno desnu, konzervativnu stranku, a zbog prijašnje heterogenosti po putu su gubili istaknute članove, ali i podršku građana. Danas je Most jedina opcija za koju se sa sigurnošću može reći da neće doći na vlast - niti oni žele s bilo kime, niti bilo tko želi koaliciju s njima', kaže za tportal politički analitičar Jerko Trogrlić.

'U jednom trenutku zaista su imali širinu u svojim redovima i predstavljali su ozbiljnu treću snagu, a danas su zapravo nebitni. Ni kao vlast, ni kao oporba nisu uspjeli u misiji s kojom su se upustili u politiku i vjerujem da će ih birači jako kazniti na izborima', dodaje on.

Ideološko profiliranje Mosta Trogrlić objašnjava njihovom svjesnom procjenom - vjerovali su da je to politički oportuno jer građani ne bi honorirali vječito inzistiranje na reformama. 'No nisu pretpostavili da će se dogoditi Miroslav Škoro i tako su se našli u velikom problemu: s jedne strane više nisu vjerodostojni kao reformska stranka, a na ideološkom planu pojavio se netko desniji od njih', zaključuje Trogrlić.