U pokrajinu Tamil Nadu, odnosno njihovo središte Madurai, uputio me Zagrepčanin Nebojša Rađenović, zaljubljenik u ayurvedsku medicinu, koja se u Indiji primjenjuje više od 5.000 godina. Nebojšina ljubav prema ayurvedskoj medicini rodila se kada je ta tehnika pomogla njegovoj kćerkici izliječiti se od neurodermitisa. Nakon toga odlučio je dublje poniknuti u tajne te drevne medicine tako što je završio dvogodišnji međunarodni studij nakon kojeg nosi titulu ayurvedski konzultant. Već treću godinu za redom specijalizira kliničku praksu u ayurvedskoj bolnici, upijajući iz neiscrpnih izvora te tisućljetne znanosti.

Upravo se južna Indija, odnosno pokrajine Tamil Nadu i susjedna Kerala, smatraju ayurvedskim mekama u čije brojne klinike stižu medicinski turisti iz Indije i cijelog svijeta.

Sklad duha, uma i tijela

'Riječ ayurveda sastoji se od dvije riječi na sanskrtu - Ayu (znanost) i Veda (život) - pa se ayurveda prevodi kao znanost o životu. Prema ayurvedi, život je kombinacija uma, tijela i duha. Ova drevna medicina, što svoju farmakopiju bazira na iskustvu duljem od pet tisućljeća, velik naglasak stavlja na prevenciju bolesti. Zagovara i upotrebu ljekovitog bilja, a što je još važnije, pravilnu prehranu jer su po ayurvedi prehrana i probava izvor zdravlja i poremećaja.

Ayurveda daje konkretna uputstva što činiti kako bi se postiglo dobro zdravlje preko uravnoteženog načina života, ispravnog mišljenja, prehrane, korištenja tijela, uma i svijesti sukladno osobnoj konstituciji (prakriti). Za razliku od moderne zapadnjačke medicine, koja je uglavnom usmjerena na liječenje simptoma bolesti, ayurveda je usmjerena na izvor bolesti i koristi se prirodnim, tradicionalnim i jednostavnim metodama da bi se uklonio uzrok i potaknula urođena sposobnost za samoiscijeljenje putem jačanja imunološkog sustava', objašnjava Nebojša smisao ayurvede.

'Načelo ayurvede je da je svaki pojedinac jedinstvena individua koja podrazumijeva život kao uravnoteženu energiju. Kada je protok energije uravnotežen, urođena obrambena sposobnost je jaka i osoba će se lakše boriti protiv bolesti. Tri su temeljna načela - vata, kapha i pitta - koja je, prema ayurvedi, nužno držati u ravnoteži. Vata tjera srce da kuca, krv da protječe, a mozak i živce da što bolje funkcioniraju. Kapha je potencijalna energija, odgovorna za tjelesnu snagu i lubrikaciju tkiva. Pitta se smatra posrednikom između vate i kaphe, upravlja metaboličkim procesima organizma, od probave do staničnih operacija. Kada ova tri načela prestanu djelovati usklađeno, pojavljuje se najprije poremećaj, koji ako se ignorira, uzrokuje bolest'. Objasnili su mi to liječnici na AVN Arogya Ayurvedic Hospital prije negoli su utvrdili moj problem s vatom – koja je u popriličnom disbalansu s kaphom i pittom.

Kako bi mi se zabrinjavajuće visoka vata svela u normalne okvire, prošla sam razne tretmane izbacivanja toksina iz tijela. Pritom sam bila na vegetarijanskoj dijeti, a kao glavni sastojak čišćenja tijela od toksina konzumirala sam medicinski maslac zvani Ghee pomiješan s ljekovitim biljem. Pored toga, moje tijelo i duh u klinici su dovodili u ravnotežu i raznim masažama baziranim na ulju obogaćenim biljem te mlijeku potpomognutom rižom. Satove joge omiljenima je učinio šarmantni trener Santa Kumari koji nas je oproštajno odveo planinariti.

Okružena prekrasnim vrtom i opasana zaštitnom ogradom kroz koju se moglo proći samo uz dopuštenje čuvara, klinika na kojoj vladaju, za indijske prilike, visoki higijenski standardi, potpuno odskače od svoje okoline. Bungalovi od crvene cigle što podsjećaju na engleske semi-detached kućice okruženi su šarenima bugenvilijama, mirisnim grmovima jasmina, stablima banana, nara i visokim palmama kokosa. Sva ta hortikultura strateški je poredana unutar i na rubovima travnjaka. Samo prisustvo hinduske svete životinje – krave tom krajobrazu s kolonijalnim arhitektonskim potpisom daje 'pravi' indijski štih.

Šarmantan kaos u zemlji tamnoputih Dravida

Tek izvan granica klinike do punog izražaja dolazi prava Indija. Kaotične prometnice kojima uz pješake i krave pulsiraju sve vrste prometala: maleni i luksuzni automobili, kićeni kamioni, prastari autobusi koji putnike klimatiziraju na + 40 otvorenim vratima, motocikli i bicikli, rikše i tuk-tukovi (trocikli sa žutim kabinama)… Iako ima dvije trake nitko se ne drži strogo svoje strane ceste, vozi se kako se na kojem dijelu oslobodi prostor. Svi se trude zaobići sve, što može biti vrlo stresno nenaviknutima na takvu gungulu.

Najbolji anti-stresni recept glasi: pažnju s prometnih akrobacija vašeg vozača skrenite na prizore uz cestu. A tamo ćete uz strateški raspoređene štandove s voćem i ostalim prehrambenim proizvodima, vidjeti indijski kontrast, indijske kontradiktornosti: prekrasnu prirodu i smeće koje kvari dojam; siromaški sklepane kućice, dok se nekoliko metara dalje kočopere vile nalik bogataškim palačama iz meksičkih sapunica. Nebitno o kakvoj vrsti vode se radi - rijeci, potoku, jezeru ili močvari – neminovno ćete naići na scene pranja odjeće koja se potom suši na uglavnom prašnjavim obalama. Uobičajeno je i zajedničko pranje ljudi, krava i odjeće…

Sve što u nama s drugog i drukčijeg kraja svijeta izaziva podozrivost, u indijskom ambijentu djeluje prirodno i šarmantno (izuzev, naravno, smeća). Tome svakako pridonosi toplina i gostoljubljivost stanovnika Tamila. Skloni su vam vrlo neposredno dati do znanja koliko ste im tako bijeli egzotični u njihovoj zemlji tamnoputih Dravida. Pristupali su ljubazno, tražeći da se fotografiramo s njihovom obitelji ili da stanemo u kadar za jedan brzinski selfie. Usput bi pitali iz koje zemlje dolazimo. Čudili bi se odgovoru, jer za Hrvatsku nikad ranije nisu čuli. Ukratko, u Tamil Naduu nemaju pojma gdje je Hrvatska. Na spomen zemlje Tamila u Hrvatskoj bi, uvjerena sam, mnogima na pamet pali tamilski tigrovi, samo što ta političko-vojna organizacija ne djeluje na području Indije, već na susjednom otoku Šri Lanki.

Tamili su nasljednici najstarije (dravidske) civilizacije na svijetu, nastale u dolini rijeke Ind. O fenomenu dravidske civilizacije i postojanosti tamilskog kulturnog identiteta, govore povijesni dokumenti. Naime, kada su prije dvije i pol tisuće godina prije nove ere na jug Indije došla plemena sa sjevera koja su sebe nazivala Arijevcima, govorila sanskrit i štovala svoju politeističku religiju, tamo su zatekli dravidski jezik, kulturu i religiju. Suprotno uobičajenoj praksi, ovdje su strani osvajači zauzeli prostor i zemlju, a zadržali kulturno naslijeđe osvojenog naroda i prihvatili ga kao svoje.

Tamilska kultura, religija i jezik ostali su postojani i tijekom drugih osvajača – muslimana, Mongola, Britanaca. Istovremeno uz dojmljive spomenike tamilskoj kulturi, na putu od Maduraija prema najjužnijoj točki Indije, Kanyakumariju, a posebno na ruti Kanykumari – Thirparappu (gdje se nalazi prirodni vodni rezervat) mnoštvo je kršćanskih bogomolja i obrazovnih institucija.

Religijski najtolerantniji dio Indije

Posebno su nam pažnju privukle velika crkvena i školska zdanja s oznakom CSI. Objasnili su nam da je riječ o kršćanskoj zajednici koja je nasljednica Engleske crkve u Indiji nakon ostvarenja indijske neovisnosti. U CSI su se tada ujedinile anglikanska i protestantske crkve u južnoj Indiji. Prema posljednjem popisu stanovništva, među indijskim religijama najviše je hinduista (oko 80 posto), slijede muslimani s oko 11 posto, kršćana ima oko 2,5 posto, a ostatak čine sikhi, budisti, lamaisti...

'Tamil Nadu i općenito jug Indije poznati su kao religijski najtolerantniji dio zemlje. Ljudi su ovdje međusobno veoma bliski, drže do obiteljskih, prijateljskih i dobrosusjedskih odnosa. Tako da svi uvažavamo i držimo do vjerskih osjećaja i proslava onih drugih. Iako je riječ o dominantno hinduističkoj sredini, ovdje se osjećam vrlo ugodno (neugroženo) kao katolik', objašnjava nam dr. Danny, dobri duh klinike.

Kao univerzalnu ekumensku mudrost citira odlomak iz Evanđelja po Mateju: 'Vi ste sol čovječanstva. Ali kakva je korist od soli ako obljutavi? Za što se može uporabiti? Ni za što, osim da se izbaci van, da ju ljudi pogaze', i odmah objašnjava kako je u tim biblijskim rečenicama sažet smisao postojanja ljudskog bića, a to je da bi u odnosima među ljudima čovječnost trebala biti početak i kraj. Ukratko, kada se prema drugačijima odnosiš kao čovjek među ljudima nema konflikata i netolerancije.

Kad bih doživljaj Indije morala svesti na jednu riječ – to bi bila MASALA (miks začina), jer kao što je indijska kuhinja nezamisliva bez masale, tako i indijski jug ne bi bio toliko zavodljiv i ugodan bez tog miksa naroda, jezika, religija, začina, čajeva…

Iz religioznih (ali i zdravstvenih) razloga Indijci su uglavnom vegetarijanci: naime, budući da su Hindusima krave svete životinje, njihovo meso ne jedu, ali zato su veliki konzumenti mlijeka i maslaca, čijoj pročišćenoj verziji, kako smo već naveli, u ayurvedi pridaju značajna medicinska svojstva.

'U mojoj obitelji samo jedan dan u tjednu jedemo meso, ostale dane smo vegetarijanci', otkrila je jedna od medicinskih sestra s ayurvedske klinike, koja tamo odrađuje jutarnju i popodnevnu smjenu, uz nužan predah od nekoliko sati. Njezina dnevnica – kojom je kao i uvjetima na radnom mjestu zadovoljna - iznosi 300 rupija, što je ekvivalent 30 kuna. Mjesečni budžet njezina domaćinstva, za koje privređuju ona i suprug, iznosi 10.000 rupija tj. 1.000 kuna.

Iako je indijsko gospodarstvo lani raslo po - za Hrvatsku gigantskoj - stopi od 7,5 posto, siromaštvo je u toj zemlji s više od milijardu stanovnika, vidljivo na svakom koraku.

Krut kastinski sustav glavni kočničar napretka

Situaciju dodatno otežava složen (i krut) kastinski sustav koji igra itekako važnu ulogu u indijskoj svakodenvici. Unutar sustava egzistira 3000 kasta, koje se dijele u četiri glavne skupine: šudre (obrtnici i nadničari), vaišije (trgovci, zemljoposjednici i zemljoradnici), kšatrije (vojnici, ratnici i visoki državni djelatnici) i brahmani (svećenici i intelektualci). Politolozi i ekonomski stručnjaci upravo zatvorenost kasta smatraju jednom od glavnih kočnica društvenog i ekonomskog napretka jer ograničava socijalnu pokretljivost stanovništva.

Izvan kastinskog sustava nalaze se tzv. nedodirljivi, koji su se tu našli rođenjem ili su pak mjesto u kasti izgubili zbog nekog prekršaja. Ovi silom prilika marginalci,  preferiraju da ih se naziva 'dalitima', tj. potlačenima, budući da im se stano gaze ljudska prava i dostojanstvo.

Prema popisu iz 2011. godine, potlačene kaste čine 16,1 posto indijske populacije. 'Još uvijek se nastavlja praksa izuzimanja: i dalje im je često uskraćen pristup pitkoj vodi, jer ne smiju izvlačiti vodu iz istog bunara kao viša kasta, ne smiju u iste hramove, u selima postoje granice koje ne smiju prijeći, ne mogu polagati pravo na zemlju koja je legalno njihova, u školama sjede odvojeno...' istaknuto je u nedavno objavljenom tekstu pod naslovom 'Tisuću rijeka prema moru borbe'.

Mali pomak na bolje u položaju dalita donijela je ekonomska liberalizacija 1991. godine koja je onima što posjeduju kapital otvorila prostor za investiranje, a budući da su postojale vladine institucije koje daju kredite dalitima, nekolicina poduzetnika pokrenula je vlastiti biznis. To je rezultiralo pojavom dalita milijunaša. Ipak, uzorak dalita koji su dosegli taj status nikako ne može biti reprezentativan, a i dalje su najpotlačenija društvena skupina.

Tome u prilog govori i činjenica da je posao rezerviran samo za dalitsku kastu tzv. ručno čišćenje, u koje spada čiščenje ljudskih fekalija iz javnih i privatnih latrina, uklanjanje ostataka mrtvih životinja, čišćenje kanalizacije i septičkih jama. Sve to rade uglavnom bez ikakve zaštitne opreme, zbog čega su vrlo česte smrti od gušenja otrovnim plinom ili od zaraza.

U tekstu 'Tisuću rijeka prema moru borbe' naveden je primjer od 19. siječnja ove godine kad je, unatoč zabrani, jedan vlasnik restorana u tamilskoj prijestolnici Chenai unajmio četvoricu radnika za čišćenje septičke jame, od kojih su trojica umrli unutra. Tvrtke, navodi se u članku, često unajmljuju radnike kako bi ostvarile manji trošak, a za moguće nesreće ne mare, jer ovakvi slučajevi teško dolaze do suda, a u samo tri posto slučajeva ozlijeđeni ili obitelji poginulih dobiju odštetu. Također, njihovo postojanje često se zataškava, pa je u izvještajima uprave pojedine države velik broj čistača i čistačica proglašen mrtvima ili umirovljenima iako još uvijek rade. Organizacija Safai Karmaćhari Andolan nastoji prikupiti njihove podatke i izboriti se za ljudska (građanska) prava i ustavom zajamčenu jednakost dalita.

Tajna održivosti tog sustava nejednakosti i gotovo 70 godina nakon ukidanja, na životu dobrim dijelom održavaju dogovoreni brakovi, koji se sklapaju uglavnom unutar svoje kaste do čijih se običaja i zakona strogo drži.

'U Indiji je običaj da se žene trebaju udati do 24. godine. Roditelji su mi već odabrali supruga, šest godina je stariji od mene i radi u IT sektoru, stručnjak je za software', otkriva mi moja fizioterapeutkinja, prekrasna 22-godišnjakinja. Dodaje da je sretna jer joj se odabranik sviđa. Bi li se pobunila da su joj roditelji namijenili nekoga tko joj se ne sviđa? Umjesto odgovora tek sliježe ramenima.

Gandhi najveći promotor tamilske mode

Tvrdokornost kastinskog sustava duboko bi razočarala velikog humanista i pacifista, indijsku nacionalnu ikonu Mahatmu Gandhija, kojeg je upravo Tamil Nadu, odnosno Madurai nadahnuo u njegovoj borbi za samostalnu Indiju ponosnih ljudi.

Gandhi je odlučio svoju nenasilnu revoluciju voditi obučen u tradicionalnu tamilsku odjeću dhoti smatrajući je simbolom nacionalnog ponosa. Za tamilski narod svojedobno je rekao da svojim jednostavnim životom i uzvišenim mislima predstavljaju duhovnu baštinu Indije. Njegova borba odnosno široki nenasilni građanski neposluh koji je mobilizirao milijune Indijaca doveo je 1947. godine do neovisnosti Indije o britanskom imperiju.

Muzej Mahatme Gandhija otvoren je u Maduraiju kao vječno sjećanje na tog ljudsko-pravaškog velikana kojeg su 1948. godine ubili su indijski nacionalisti jer su smatrali da je svojim metodama oslabio indijsku poziciju. U Muzej se redovito dovodi indijske školarce svih uzrasta kako bi ih se upoznalo s Gandhijevim likom i djelom.

'Još uvijek u indijskom društvu i politici postoje žestoki osporavatelji lika i djela Mahatme Gandhija, koji tvrde da je svojom nenasilnom politikom donio Indiji više štete nego koristi. To su uglavnom nacionalisti koji su uvjereni da bi oružana pobuna protiv britanskih kolonizatora Indiji ranije donijela slobodu i neovisnost', kaže dr. Denny.

Gandhi se ne bi iznenadio što i danas postoji značajan broj Indijaca koji osporavaju njegovo postignuće. Naime, legenda kaže da je upitan nekoliko tjedana prije smrti kako će se građani Indije ponašati kad on umre, odgovorio: 'Slijedit će me za mog života, obožavati kad umrem, ali moj cilj nikad neće biti njihov cilj.' 

Nekadašnja Gandhijeva Kongresna stranka danas je u opoziciji, no nisu se baš pretrgli istinski dokrajčiti kastinski sustav. Kritičari kažu da im je u interesu očuvanje statusa quo, kako bi mogle povremeno, pod maskom progresivne stranke, podržati politički ispravne pozicije.

Na pitanje kakvi su im političari, sugovornici mahom odgovaraju, kao i drugdje - korumpirani. Razlika je samo u stupnju njihove besramnosti u zlouporabi moći i položaja koje imaju.