Organizacija za zabranu kemijskog oružja (OPCW) raspravljat će tijekom ponedjeljka o navodnoj upotrebi kemijskog oružja u Siriji, usporedno s istragom što ju je proteklog vikenda započela ta organizacija, a koju je UN ovlastio da utvrdi je li u sirijskom gradu Dumi bilo upotrebe kemijskog oružja, ali ne i da izvijesti tko je za to kriv. Donosimo prikaz organizacije čije je sjedište u Den Haagu i koja je za svoju djelatnost 2013. dobila Nobelovu nagradu za mir
Organizacija za zabranu kemijskog oružja (OPCW) izvršno je tijelo međunarodne Konvencije o kemijskom oružju, točnije Konvencije o zabrani razvijanja, proizvodnje i gomilanja bakteriološkog (biološkog) i oružja otrovnog djelovanja te o njihovu uništenju. Ima mandat postići ciljeve i namjeru Konvencije, osigurati izvršavanje njezinih odredbi te kontrolirati poštivanje odredbi Konvencije na međunarodnoj razini.
vezane vijesti
OPCW je počeo s radom 1997. sa zadaćom da osigura učinkovitu provedbu Konvencije o kemijskom oružju koja je stupila na snagu iste godine, a potpisalo ju je 189 država. Nadzire uništavanje zaliha kemijskog oružja i status svih kemikalija koje bi se mogle zloupotrijebiti za proizvodnju kemijskog oružja, a uz to promiče međunarodnu suradnju te razmjenu znanstvenih i tehničkih informacija u području kemijske industrije.
Sve zemlje članice dužne su u Godišnjoj deklaraciji navesti sva civilna postrojenja koja bi u određenim uvjetima mogla proizvoditi kemijsko oružje, a OPCW samostalno provodi inspekcije tih postrojenja. Ako se država članica ne pridržava odrednica te time ugrožava mir i sigurnost, OPCW može prijaviti slučaj Općoj skupštini i Vijeću sigurnosti UN-a, u skladu s potpisanim sporazumom između OPCW-a i UN-a.
Valja napomenuti kako su se pristupanjem Konvenciji o kemijskom oružju države potpisnice obavezale da neće proizvoditi i koristiti kemijsko oružje, niti ga prodavati drugima, te će ga uništiti ako ga već posjeduju.
CWC je jedan od tri najvažnija međunarodna ugovora iz područja kontrole oružja za masovno uništenje, razoružanje i neširenja oružja za masovno uništenje. Druga dva su Ugovor o neširenju nuklearnog oružja (NPT) te Konvencija o zabrani usavršavanja, proizvodnje i stvaranja zaliha bakteriološkog (biološkog) i toksičnog oružja te o njihovu uništenju (BTWC).
Hrvatska je pristupila Konvenciji o kemijskom oružju u travnju 1995., a odlukom Vlade RH iz 1997. osnovano je Nacionalno povjerenstvo kao središnje međuresorno tijelo za praćenje provedbe CWC-a te kontakte s Organizacijom za zabranu kemijskog oružja sa sjedištem u Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija.
Organizacija je 2013. dobila Nobelovu nagradu za mir zbog svojih nastojanja u eliminiranju kemijskog naoružanja. Ženevskom konvencijom iz 1925. godine zabranjena je uporaba, a konvencijama iz 1992. i 1993. godine proizvodnja i skladištenje takvog oružja.
Od tada je OPCW inspekcijama, uništavanjem i na druge načine radio na implementaciji te konvencije koju je do danas potpisalo 189 država.
Odbor za dodjelu prestižne Nobelove nagrade za mir istaknuo je kako su konvencije i rad OPCW-a doveli do toga da se korištenje kemijskog oružja smatra tabuom pod međunarodnim pravom, uz dodatak kako neke države još uvijek nisu članice OPCW-a, a neke, poput Sjedinjenih Država i Rusije, nisu poštovale rok koji je bio u travnju 2012. godine, do kada su trebale uništiti svoje kemijsko oružje.
