šk novi zagreb

Druženje s malim velikim nadama šaha: To nije sport samo za genijalce, dobro utječe na školu, a kasnije i na posao

11.06.2023 u 16:45

Bionic
Reading

Družili smo se s mladim igračima Šahovskog kluba Novi Zagreb. To da šah nije rezerviran samo za iznadprosječno pametne, kako može pomoći djeci s koncentracijom te kako šahovski mentalitet može pomoći i u biznisu, otkrili su nam iz kluba

'Sicilijanska obrana, samo s bijelima', naglas govori devetogodišnji Luka, prvak Zagreba u kategoriji do devet godina, nakon što povuče potez u partiji protiv 13-godišnjeg Marina. 'Sicilijanska obrana?' ponavljamo začuđeno. 'Što god igrate u šahu, vjerojatno ima svoje ime', objašnjava nam ovaj zagrebački viceprvak u kategoriji do 15 godina, na što mali Luka, potpuno usredotočen na ploču i ponosan na svoje znanje, ushićeno dodaje: 'A ovo je štakorska obrana!'

Njih dvojica s ostalih 40-ak kolega šahista od prvog do osmog razreda čine jednu od najbrojnijih kadetskih ekipa na hrvatskoj šahovskoj sceni – onu Šahovskog kluba Novi Zagreb.

Šah je za djecu koja su uporna

ŠK Novi Zagreb više od 15 godina radi na edukaciji i promociji šahovske kulture, ali i osobnom razvoju temeljenom na toj igri. Ugostili su nas za vrijeme jednog sata škole šaha u prostorima zagrebačke Osnovne škole Ivana Cankara, jednoj od devet njih u Zagrebu i Zagrebačkoj županiji u kojima provode svoj program. Pored škole šaha, koju pohađa oko 200 djece, ŠK Novi Zagreb one izrazito talentirane priprema za natjecanja, a pružaju i mogućnost online edukacije.

  • +13
ŠK Novi Zagreb: Luka Živić i Sonja Stanković Izvor: Cropix / Autor: Vanesa Pandzic

'Treba promijeniti paradigmu da je šah sport samo za genijalce. On je za djecu koja su uporna. Disciplina je bitna, ali više volim stavljati naglasak na to da je riječ o igri', naglašava šahovski majstor i predsjednik kluba Andrej Stanković, dodajući da mlade uči ozbiljnoj i logički zahtjevnoj igri, uzimajući u obzir da su to i dalje samo djeca željna veselja i zabave.

'Kad dođe dijete koje nema pojma o šahu, volim ga upariti s nekime tko već dobro igra kako bi mu mogao prenijeti znanje koje je stekao. I to nekad djeca rade bolje nego ja', ističe Stanković, dodavši da obično vole pobjeđivati i igrati sa slabijima od sebe, a on uvijek pazi na to da igraju i s boljima od sebe kako bi s jedne strane napredovali, ali i držali ego pod kontrolom.

Dok razgovaramo, u učionici su vidljiva dva dijametralno suprotna pristupa šahu. Iz dijela učionice u kojem su djeca iz škole šaha dopire nestašno dječje hihotanje i brbljanje, a nasuprot njima sjede oni već uhodani u natjecateljski ritam, među kojima su Luka i Marin. 'Pored njih možeš skakati, oni neće reagirati. Njima je sad važnija ova partija nego bilo što drugo', kaže Stanković referirajući se na potonje.

I doista, uz dominantan zvuk pomicanja figurica, čuje se tek pokoja opaska na igru. Među ovim malim šahovskim genijalcima sjede i hrvatska prvakinja u kategoriji do devet godina, sada već 10-godišnja Natali, koja tek godinu dana trenira šah, i Iva, prvakinja Zagreba do devet godina. Natali najesen čeka i Svjetsko prvenstvo u Egiptu, a priprema se, kaže, svakodnevno igrajući sat-dva.

U šahu je puno naučenog i primijenjenog

Dok nam odgovaraju na pitanja, djevojčice kao da imaju dva para očiju pa istovremeno rade poteze na ploči, znajući u svakoj sekundi što se događa na njoj unatoč tome što razgovaraju s nama. I dok je Natali svoju prvu partiju odigrala s tatom kad je imala šest godina, Iva je naučila igrati gledajući tatu i sestru kako to rade. Stol iza njih partiju završava 13-godišnji Nino, okreće se njima, kratko snimi situaciju na ploči i promrmlja nešto Ivi. 'Znam, znam, i hoću to napraviti', odvrati mu ona.

'To su ti izrežirani mozgovi, postavimo im zadatak i oni odmah znaju što treba napraviti prepoznajući obrasce, odnosno poznate pozicije, baš kao što svi u životnim situacijama imaju neke uzorke prema kojima djeluju. Svi odmah prepoznaju situaciju i točno znaju što rade', objašnjava nam njihov trener, dodavši da je u šahu puno stvari naučeno i primijenjeno.

Tajnik kluba Mario Živić, po zanimanju menadžer i poduzetnik, Stankoviću je odlučio pomoći u vođenju kluba nakon što je njegov devetogodišnji sin Luka krenuo igrati šah. Njega je pak zaintrigirala primjena šahovskog načina razmišljanja u poslovnom svijetu te pozitivan učinak koji on ima na razvoj njegova sina.

Odličan poligon za razvijanje menadžerskih i strateških poduzetničkih vještina

'Znao sam da šah podrazumijeva kombinatoriku i širenje opcija - 'što ako on odigra ovo, onda ću ja ono'. Razumio sam to grananje i količinu memorije koju trebaš imati. Ali ono što nisam očekivao je to koliko se dobro šahovski mentalitet može prebaciti u stvarni život', oduševljeno će Živić. 'U svijetu biznisa jako je bitno razumjeti što žele svi dionici - vi, vaši klijenti i vaši partneri - i onda pronaći rješenje koje će svima biti dobro. Oni isto to moraju. Razmišljajući o tome što je optimalno za njihova protivnika, uvijek su nekoliko koraka ispred', dodaje.

Pored toga što je izvrstan poligon za razvijanje vrijednih menadžerskih i poduzetničkih vještina, igranje šaha je iznimno dobro za razvoj djeteta, posebice u današnjem virtualnom svijetu, temeljenom na instantnoj gratifikaciji. U šahu je nagrada, odnosno zadovoljstvo, odgođena, što potiče strpljivost i stavlja naglasak na to da se samo radom može doći do rezultata.

'Sve mobilne igrice su napravljene tako da vas odmah nagrađuju, a u šahu morate uložiti trud za napredovanje. S druge im je strane dovoljno zabavan jer ima puno valova, cijelo vrijeme dobivaš manje impulse, malo te protivnik nadmudri, pa malo ti njega', kaže ovaj otac malog šahovskog talenta, ističući da se iznenadio time koliko djece zapravo zanima ta igra.

I velik broj djevojčica zainteresiran

'Klincima je učiteljica koja ne igra šah donijela ploču u razred i dok je objašnjavala nešto onima kojima neko gradivo slabije ide, njih četvorica su igrala. I tako se stvorila konkurencija u kojoj je on bio tek treći. Potom je radio, i radio, i onda je sa sedam godina bio drugi u Hrvatskoj. Učiteljica kaže da je došao u drugi razred kao novo dijete. Uspjeh ga nije 'napumpao', nego izbalansirao', objašnjava Živić.

Stanković pak ističe koliko je važno da školu šaha pohađa i velik broj djevojčica, ali i činjenica da je velik raspon godina među djecom. 'Doživite da curica, poput moje kćeri Sonje, koja ide u četvrti razred, otvoreno sugerira osmašu visokom gotovo dva metra kakav je potez trebao napraviti i on prihvaća njezin savjet. Oni raspravljaju na razini svog znanja i razumijevanja o šahu - nije bitno tko je stariji i jači, ni kojeg je spola', kaže on.

'Damin gambit' napravio malu renesansu

Nažalost, kažu Stanković i Živić, i dalje postoje kolektivi u kojima se rugaju onima koji igraju šah. K tome je još jedan od problema to što izostaje podrška države. 'Volim i ja nogomet, ali nije to jedina stvar. Prije nekoliko godina imali smo europskog prvaka, a većina ljudi to ne zna. To je stanje duha u Hrvatskoj', kaže Stanković. Njihov klub se pritom 90 posto financira donacijama iz privatnog sektora.

Interes za šahom je pak ostao konstantan, iako ističu da se nakon emitiranja serije 'Damin gambit' dogodila mala renesansa, ali ipak među nešto starijom djecom. Svijetli primjer iz tog vala novih igrača je i europski prvak u amaterskom šahu Ivan Marfat. Za vrijeme pandemije počeo je igrati online šah te samo u roku od dvije godine uspio odnijeti titulu europskog prvaka.

Kadete pak za dva tjedna čeka prvenstvo Hrvatske u Trogiru, na kojem će se, kako kaže njihov trener, Luka i Iva zasigurno boriti za naslov hrvatskog prvaka u kategoriji do devet godina. 'Sve ovo je jako zdravo. Želio bih da se među klincima uvriježi mišljenje da su djeca koja igraju šah cool i da vrijedi ulagati trud u to', poručio je Stanković.