Iako je tribina trebala dati konstruktivni doprinos rješavanju ljudskih sudbina, to se nije dogodilo. U jednom trenutku proradile su emocije i skup se pretvorio u prepucavanje tridesetak najmoprimaca i jedne vlasnice stana. Situaciju je primirila moderatorica tribine Sanja Sarnavka, a od ogorčenih ljudi kao jedini zaključak moglo se čuti da država čeka da svi pomru, pa da se problem riješi.

Jedino što se iskristaliziralo kao točno je da su kroz šumu donesenih uredbi i zakona u proteklih dvadeset godina oštećeni i najmoprimci i vlasnici. Prvi jer su im 1996. zakonom oduzeta, već dodijeljena stanarska prava, a drugi jer ne mogu do stanova koji su pripadali njihovim obiteljima.

'U stanu živim od 1952. godine. U njega smo uložili puno novca, na što nas je obavezivao i zakon. Na sudu sam od 1987. godine, a vlasnik živi u inozemstvu', s ogorčenjem je ispričala predsjednica Saveza udruga stanara Hrvatske Volga Vukelja.

Iz Ministarstva, kaže, svih godina stižu samo odgovori koji su šprance u kojima kažu da se mi moramo dogovoriti s nominalnim vlasnicima stanova.

S druge pak strane, jedina vlasnica stana koja se našla na tribini iznijela je svoju priču.

'Već tri generacije moje obitelji pokušavaju vratiti stan koji imamo u centru Zagreba. To je jedina nekretnina koju posjedujem, ali ne mogu ući u nju. Plaćam podstanarstvo 500 eura mjesečno, a zaštićeni najmoprimac plaća državi nekoliko stotina kuna. To je neprirodna i nenormalna situacija i bojim se da će tek eventualno moja djeca riješiti taj problem', kazala je.

Od predstavnika Ministarstva pravosuđa i graditeljstva koji su prisustvovali skupu mogli su se čuti tek opće fraze da je riječ o 'kompleksnom problemu', da 'država nema novca za rješavanje problema' i da se 'ne može ništa obećati'.